Portret Alexandrea Popea u Nacionalnoj galeriji portreta u Londonu. Napisao Mikael Dahl.
Alexander Pope je rođen dana kao danas London. Književnik, esejist i prevoditelj, smatra se najvažniji pjesnik XNUMX. stoljeća Engleski. Bio je suvremenik i prijatelj autora poput Jonathana Swifta. Među njegovim najpoznatijim djelima su njegova Pastirske pjesme. Ovo je ukratko odabir isječka od njih.
Alexander Pope
Rođen u 1688, počeo pisati pjesme u svom djetinjstvo, njihov Pastirske pjesme, objavljeni 1709., bili su njegovi premijera službeni u književnosti. Već prepoznat kao autor, nastavio je s djelima poput Elegija za uspomenu na damu, Heloise do Abelarda, Ukradeni uvojak o Esej o čovjeku. Prevedeno Ilijada y Odiseja a bio je i autor Natpis Isaaca Newtona.
Na koje utječe tuberkuloza i od a fizička malformacija to je obilježilo njegov život, želio je to nadoknaditi s puno talenat, um i sjajan osjećaj prijateljstva. Među njegovim prijateljima bili su John Gay i Jonathan Swift, s kojim je stvorio skup Klub Scriblerus u Londonu.
Neki fragmenti njegovih djela
Od Eloise do Abelarda (Početak)
Iz tih užasnih stanica i dubokih osamljenosti
gdje počiva nebeska kontemplacija,
gdje vlada prava pažljiva melankolija,
Što izražavaju poremećaji vestalnih vena?
Zašto moje misli bježe od ovog povlačenja?
Zašto skrivena vatra gori u mom srcu?
kriv je Abelardo, ako još uvijek volim,
i mora poljubiti svoje ime, ipak, Heloise.
Kobno i voljeno ime! tajna ostaje
ovih usana zapečaćenih svetom nijemošću;
srce moje, sakrij da je to njegova intimna krinka,
gdje se miješa s Bogom njegova voljena ideja;
ime postaje vidljivo -ah, ne piši, ruku moja-;
u cijelosti je već priopćeno - izbriši moje suze! -
Heloise izgubljena, prazno je što plačem i molim se,
srce mu i dalje nalaže, a ruka ga posluša.
Elegija u spomen na damu (fragment)
Oh uvijek lijepa, uvijek ljubazna, reci mi
Je li predobro voljeti na nebu zločin?
Da imate srce prenježno ili prečvrsto?
Igrati ulogu Rimljanina ili ljubavnika?
Nema li na nebu sjajne restitucije
za one veličanstvene misli ili hrabre smrti?
Ukradeni uvojak (fragment)
Naše se čovječanstvo hranilo
Dvije uvojke, one s hodočasničkom gracioznošću
Slatki ukras posuđen
Mreža i lanac do ljubavi srca;
I ako se viđenje dogodi u svakom trenutku
Tankom grivom za paljenje ptica: Niti ti, carska raso čovječja, hvali;
Da ga zlatna pletenica zatvori,
I prekrasan blazon,
Koja je njegova kratka bljeskalica velike snage,
Uvojci kojima se sretni čovjek divi,
Promatrajte i šutite, a plijen je sranje;
I odlučan u pobjedi, put se utire
Ne zaboravljajući lukavstvo ili ludu prijevaru;
Srce mu zapovijeda da preklinje
U blagotvorno nebo, i to vrlo pobožno
s poštovanjem moli za ljubav.