Fotografija: Félix García Hernán, Facebook profil.
Felix Garcia Hernan, iz Madrida 55. godine, po zanimanju je hotelijer, ali i piše. I poslije Iskopajte dva groba (2020.), koji je dobro prihvaćen od strane kritike i publike i na putu je filmske produkcije, sada predstavlja pastiri zla, koji ide i u kino. U ovome intervju Priča nam o njoj i još nekim stvarima. Hvala vam puno na izdvojenom vremenu i ljubaznosti.
Felix Garcia Hernan— Intervju
- ACTUALIDAD LITERATURA: Vaš novi roman nosi naslov pastiri zla. Što nam govorite o tome i odakle ideja?
Felix Garcia Hernan Uvijek sam se pitao što se krije iza jedne od najjadnijih monstruoznosti ljudske rase: zlostavljanje djece. Dok sam istraživao kako bih se dokumentirao za budući roman, otkrio sam čega sam se bojao. Kao iu ostalim pošastima koje moramo trpjeti (droga, trgovina oružjem i ljudima itd.), uvijek se isto krije iza, neke mafije Žele samo financijski profitirati. Ali to mi je također bilo vrlo jasno od početka moralo bi biti vrlo suptilno, i da bi, s obzirom na trnovitost teme, ako bi čitatelj morao patiti, trebao bi to učiniti više za ono što ne kažem nego za ono što kažem. Srećom, iz prvih recenzija su odjeknuli da sam postigao svoju svrhu.
- AL: Možete li se vratiti onoj prvoj knjizi koju ste pročitali? A prva priča koju ste napisali?
FGH: Sviđa mi se ovo pitanje. Više od prve knjige koju sam pročitao, ono čega se vrlo jasno sjećam je prva koja me je nokautirala. Nema avanture poput čitanja Jadnici kad još imaš 13 godina, još uvijek vjeruješ u bogove i po prvi put otkrivaš ljubav (Cosette) i ljubomoru (Marius).
oko prvo što sam napisao, Sram me je reći da nisam do već vrlo star. Moj posao menadžera hotela toliko me zaokupio da nisam ni razmišljao o tome. Sa 58 godina, i već oslobođeniji, uspio sam snimiti na papiru a Povijest to mi se motalo po glavi i nije imalo veze s hotelima, nego s jednim mojim strasti, opera.
- AL: Glavni pisac? Možete odabrati više od jednog i iz svih razdoblja.
FGH: U prošlosti, bez sumnje veliki majstor kriminalističkih romana u ovoj zemlji, Manuel Vázquez Montalbán, Manuel Delibes i William Somerset Maughan. I sada mi se jako sviđaju Henry Flames, Raphael Melero y louis rosso.
- AL: Kojeg biste lika u knjizi voljeli upoznati i stvoriti?
FGH: jasno Quasimodo. Teško je pronaći lik tako dobro ocrtan, tako mali manihejski i s toliko rubova.
- AL: Ima li nekih posebnih navika ili navika što se tiče pisanja ili čitanja?
FGH: Pišem bez ljestvice, uz neke bilješke gdje zapisujem imena i datume. Ja imam samo jasnu predodžbu o postavci i prilično maglovitu ideju radnje kada započinjem roman. ja mislim da najbolji način da čitatelj ne pogodi kraj je da ne zna ni autor dok to ne napišeš.
Što se tiče čitanje, moram biti koncentrirani. Na isti način na koji mi glazba uvelike pomaže pri pisanju, dok čitam odvlači me od onoga što imam u rukama.
- AL: A vaše omiljeno mjesto i vrijeme za to?
FGH: napiši ujutro a poslijepodneva posvetiti ispravljanju. čitajući noću i u krevetu. To je najbolji način da počnete sanjati prije nego zaspite.
- AL: Postoje li drugi žanrovi koji ti se sviđaju?
FGH: Da, stvarno mi se sviđa ltradicijsku i povijesnu književnost.
- AL: Što sad čitaš? A pisanje?
FGH: Pa, upravo sada čitam povijesni roman koji me dirnuo prije mnogo godina i koji je i dalje vrlo aktualan: Bog kiše plače nad Meksikomod Laszla Passutha.
dajem zadnje Pregledam galijske dokaze mog sljedećeg romana, koji će biti objavljen u rujnu, sudjelujući u snimanju Srebrni dupini, gdje sam koscenarist s redateljem Javierom Elorrietom i s Rodolfom Sanchom u ulozi Javiera Gallarda, te počinjem ocrtavati Pastiri zla scenarij, čija je prava stekla Atlantia Films za nadolazeću produkciju.
- AL: Što mislite kako je izdavačka scena i što je odlučilo da pokušate objaviti?
FGH: Ne primjećujem veliku razliku između sada i kada sam ušao na ovaj svijet, prije sedam godina. Kad sam se odlučila za objavljivanje, nisam ni slutila da će to biti tako komplicirano i da ću naći toliku konkurenciju. Možda je ovo jedna od aktivnosti u kojoj se sreća ima toliku težinu. Sreća koja vam je od početka potrebna da biste postigli možda i najtežu stvar: da vas čitaju oni koji vas u konačnici moraju objaviti.
- AL: Je li vam trenutak krize koji doživljavamo težak ili ćete moći zadržati nešto pozitivno za buduće priče?
FGH: Oprostite što sam tako neoriginan, ali ne bih se mogao više složiti s tim aforizmom kriza je uvijek prilika. Zanimljivo, radnja mog sljedećeg romana ima puno veze s vašim pitanjem..