Du Fu. 5 pjesama za pamćenje klasika kineske poezije

Također poznat kao Tvoj fu, ovaj pjesnik je jedan od sjajni klasici kineske književnosti. Zapravo se smatra "Sveti pjesnik". Danas Spašavam njegovu figuru (ili je otkrijem) promatrajući njezinu figuru i rad iz kojeg sam ih odabrala 5 pjesama.

Du Fu

Rođen godine 712, ubrzo pokazao lakoću učenja i talent. Volio je i slikanje, glazbu i jahanje. U mladosti je namjeravao nositi a Boemski život, one je bio putovanja u čitavoj Kini u najcvjetanije doba Dinastija Tang.

Kad je napokon dobio posao poput službeno, budući da u prvom pokušaju nije uspio položiti carske ispite, a pobuna to bi prolijevalo krv Kini dugi niz godina. Car ga je imenovao cenzorom, a Du Fu je imao razoreno carstvo.

Sve odrazila u nekoliko pjesama, kao i njegova prijateljstva s drugim velikim pjesnicima poput LiPo, naklonost prema obitelji ili suosjećanje s siromaštvom grada. Prošao posljednjih godina svog života u vrlo nesigurni uvjeti a financijski podržani od prijatelja. I premda ga nije uspio prepoznati u životu, njegov se prestiž i slava povećali nakon njegove smrti.

Vrlo plodan, ostavio je u nasljeđe više od 1.400 pjesama. Neki naslovi njegovih djela jesu Kosi let lastavica o Kompendij i komentar pjesama Tu Fu.

5 pjesama

Uznesenja

Među silovitim vjetrom,
pod visokim nebom,
majmuni zavijaju tugom.
Iznad bijelog pijeska otočića,
ptica leti, kruži.
Beskrajno lišće koje vjetar puše,
padaju zvižduk s drveća,
a neizmjerni Yangtze burno trči.
Daleko od moje kuće
Plačem tužna jesen
a putovanja mi se čine beskrajna.
Starac, sam obuzet bolešću,
Penjem se na ovu terasu.
Teškoće, poteškoće i muke,
učinili su moju sijedu kosu obilnom.
I ne mogu a da ne odložim čašu sa strane.

***

Izvorske vode

Treći mjesec, a breskva cvjeta
plutaju na riječnim valovima.
Potok oporavlja svoje stare tragove,
a u zoru preplavljuje granice plaže.
Smaragdno zeleno svjetluca pred vratima grana,
dok popravljam svoje namještanje
I ispustim mirisni mamac
Vežem bambusove cijevi za zalijevanje vrta.
Ptice koje lete već su legija
a u bučnom žamoru osporavaju kupaonicu.

***

Zimske zore

Muškarci i zvijeri zodijaka
Još jednom protiv nas.
Boce zelenog vina, ljuske crvenog jastoga,
Svi prazni, složeni su na stol.
Kako zaboraviti starog znanca?
I svaki, sjedeći, sluša vlastite misli.
Vani su zavičali kotači s kočijama.
U strehi se ptice bude.
Uskoro još jedna zimska zora
Moram se suočiti sa svojih četrdeset godina.
Guraju me snažne, tvrdoglave trenutke,
Savijen u dugu sjenu sutona.
Život se okreće i prolazi, pijani prasak.

***

Naslikani jastreb

Na bijeloj svili
porast vjetra i mraza:
divno slikanje ovog jastreba.
Spreman za lov na lukavog zeca, podiže krila,
a u profilu njegove oči izgledaju poput očiju pogođenog majmuna.
Kad bi se svileni kanap otpustio
koja ga veže za sjajni štap
na vrhu prozora,
čekajući zvižduk da poleti;
ako su ga već ostavili
napadati obične ptice,
perje i krv širili bi se prostranom livadom.

***

Gledajući vodu s ograde pustio sam srce da leti

Daleko od zidova, na širokoj ogradi,
bez sela da ga ometa,
pogled seže daleko, daleko.
Čiste vode rijeke gotovo prelijevaju kanal.
Proljeće završava,
a spokojna stabla puna su cvijeća.
Između lijepe kiše,
pojave se minjune,
i kosi let lastavica
do paira nježnog povjetarca.
U gradu sto tisuća domova,
ovdje dvije ili tri obitelji.