Fotografija: David Sanudo. Ljubaznošću autora.
David Sanudo On je iz Palencije i novinar u Cadena Ser gdje režira program Dan po dan Južni Madrid. U povijesnom romanu debitirao je s prvim naslovom, Izgubljena pobjeda. Hvala vam puno na vremenu i ljubaznosti koju ste mi dali. ovaj intervju gdje nam govori malo o njoj i drugim temama.
David Sañudo — Intervju
- ACTUALIDAD LITERATURA: Naslov Vašeg romana je izgubljenu pobjedu. Što nam kažete u njemu i odakle ideja?
DAVID SAÑUDO: To je a povijesni pustolovni roman smještena u XNUMX. stoljeće u visokom srednjem vijeku, u Kraljevini León. Vrijeme je kalifata u Kordobi i kralj lavova polaže nade u poraz Andalužana u a legendarni predmet o čemu govore neke drevne kronike. Naređuje redovniku Juliánu da potraži taj predmet, kojeg će otpratiti mladi Alvar Lainez, sin grofa od Aquilarea, koji je pravi protagonist romana. Obojica moraju proći kroz različite samostane tražeći još tragova i izbjegavajući one koji žele propasti misije. U tome putovanje Imat će priliku posjetiti praktički sve kršćanske teritorije na sjeveru od samostana Ripoll do samostana San Millán ili Tábara u Zamori.
Priča je proizašla iz istrage dva naizgled nepovezana događaja, distanciran u vremenu, ali da sam ja jedan u fikciji romana.
- AL: Možete li se sjetiti nekog od svojih prvih čitanja? A prva priča koju si napisao?
DS: Ne sjećam se koju sam prvu knjigu pročitao, ali moje djetinjstvo (a mislim i mnoge djece moje generacije) obilježeno je različitim zbirkama Parobrod. I prva priča koju se sjećam da sam napisao imala je veze s a konj llamado jesenji mjesec (Ime sam dobio iz stripa).
- AL: Glavni pisac? Možete odabrati više od jednog i iz svih razdoblja.
DS: Pa, ovo je pitanje koje ima kompliciran odgovor jer na kraju čitate puno i od mnogih autora i mislim da većina njih ima vrlo zanimljivih stvari za ispričati i dati svoj doprinos. Ali kad bih morao ostati s jednim piscem i iskorištavajući činjenicu da je on autor povijesnog romana (i da također objavljuje s Edhasom), ostao bih s Bernard Cornwell. A od nedavnih provala u svijetu povijesnog romana u Španjolskoj (iako je istina da je već nešto objavio prije mnogo godina) jako mi se sviđa način na koji govori Djevojka Jose Soto.
- AL: Kojeg biste lika u knjizi voljeli upoznati i stvoriti?
DS: The gospodine Gaius. vjerujem da Delibes on je bio stručnjak za oduzimanje fokusa s velikih figura i natjerao nas da pogledamo one likove koji ostaju u sjeni, ne izazivaju toliko pažnje, ali su vjerojatno puno zanimljiviji. I u ovom slučaju volio bih upoznati gospodina Cayoa i također bih imao dar koji je Delibes imao da ga je mogao stvoriti.
- AL: Ima li nekih posebnih navika ili navika što se tiče pisanja ili čitanja?
DS: Znam čitati čitaj bilo gdje, nije me briga ako je buka okolo, nemam problema; Zapravo, zbog svog posla obično čitam u vlaku ili podzemnoj.
pisati je nešto drugo, evo mi treba šutnja, koncentracija, vrijeme... sve ono što nedostaje kući s troje male djece. Oni su radost obitelji, ali, očevi i majke će me razumjeti, zaboravite na vrijeme za sebe.
- AL: A vaše omiljeno mjesto i vrijeme za to?
DS: Volim pisati en casa, obično na laptopu, a obično to radim na sofi s bočnim stolićem. Nemam omiljeno doba dana. Ali istina je da bilježite, pa čak i postavljate scene ili dijaloge mnogo puta ideje mi padaju na ulicu, pa je mobitel tada veliki saveznik.
- AL: Postoje li drugi žanrovi koji ti se sviđaju?
DS: Volim dobre knjige i to u svim žanrovima: volim fantazija, grafički roman, roman Crna…i i njega proba. Ali istina je da u romanu povijesne postoji dodatak koji mi je jako privlačan i jest povezati čitatelja s prošlim vremenom.
- AL: Što sad čitaš? A pisanje?
DS: Tek sam počeo čitati Pelayo! od Jose Angela trikovima. Što se tiče projekata na kojima trenutno radim, imam napredni nastavak izgubljena pobjeda, ali možda bi urednički bilo zanimljivije tražiti drugi put i tu sam spremao se završiti policijski roman postavljeno u Zaragoza andaluzijski od Jedanaesto stoljeće.
- Što mislite kako je izdavačka scena i što je odlučilo da pokušate objaviti?
DS: Mislim da pisac (a samim tim i čitatelj) danas ima veliku sreću: ima ih puno opcija za objavljivanje, samoizdava, postoje elektronske knjige... a povrh toga smo u zlatnom trenutku za povijesni roman. U mom slučaju, prvi cilj je bio napisati i završiti roman, a zatim imati sreće da vam je veliki izdavač specijaliziran za povijesne romane poput Edhase u povjerenje bio pravi dar.
- AL: Je li vam trenutak krize koji doživljavamo težak ili ćete moći zadržati nešto pozitivno za buduće priče?
DS: Osobno mislim svi ćemo otići pomalo dirnuti ovih godina koje smo proveli i onih koje su pred nama (kojih se nadam da neće biti mnogo) dok ne povratimo određenu normalnost. A ako govorimo o književne inspiracije, može se ukloniti mnoga iskustva onoga što se danas događa u svijetu, shvaćajući kako ljudi reagiraju na krizne situacije, od altruizma do sebičnosti.