Portret Domenica Di Michelina
Dante aligheri, najpoznatiji talijanski pjesnik svih vremena, umro je dana kao danas u 1321 en Ravenna. Nedavno je objavio svoje najbesmrtnije djelo, Božanska komedija. Danas se želim sjećati s 7 njegova soneta.
Dante aligheri
Rođen u Firenci 1265. godine, Bilo je i filozof osim što je pjesnik. Roditelje je izgubio vrlo mlad, a kasnije se borio za gvelfsku ligu protiv toskanskih gibela. Oženio se Gemmom Donati, s kojim je imao troje djece. Ali to svi znamo njegova prava ljubav i nadahnuće bila je Beatriz, kći Folca Portinarija, koji je već bio oženjen Simónom de 'Enjaezom.
Kad je umrla, Dante se posvetio proučavanju teologije i filozofije a sudjelovao je i u politici. Već 1301. god veleposlanik u Rimu a za vrijeme njegove odsutnosti Florence je preuzeo Carlo di Valois. Danteova kuća je opljačkana i izrečena mu je velika novčana kazna koja je kasnije zamijenjena smrtnom kaznom 1302. godine.
Bio je u Pariz između 1307. i 1309. a također je hodao u svom progonstvo kroz neke gradove sjeverne Italije, sve do Verona počeo pisati svoje najuniverzalnije djelo, Božanska komedija.
5 soneta
sonet
Ljubav blista u očima mog voljenog,
i postane nježna kad pogleda:
tamo gdje se to dogodi, svaki čovjek koji to vidi okrene se
a tko vidi zaljubljenu dušu, zadrhta.
Mrači se ako sakriješ pogled,
i da je opet vidim, sve uzdiše:
prije nego što joj ponos bježi i bijes;
lijepa, čast mojoj obožavanoj sa mnom.
Sretan tisuću puta tko to vidi i osjeća;
kad se duša rodi do točke u kojoj započinje
svi skromni za razmišljanje, svaka mi slast,
i ne zna kad je nasmiješeno pogleda,
ako je priroda u njoj premašena,
ili nježno čudo toliko ljepote.
***
Sonnet XL
Hodočasnici koji su meditativni
možda u nečemu što ne vidite prisutno:
Dolazite li iz tako zabačenog naroda
da te gledam s tako dubokim teretom
i bez suza u lutajućim očima,
proći kroz grad koji pati,
kao da je slijep, gluh, ravnodušan,
bi li vaše biće to vidjelo iz drugih svjetova?
Srce mi govori između žaljenja
-Zaustavite i poslušajte je nekoliko trenutaka-
da kad ga napustiš, slom će te pratiti.
Već je njegov BEATRIZ samo nebeska sjena,
i svake riječi koja ga imenuje
teče gorko vrelo suza.
***
Savršeno prodati ...
Dobro zna koju pozdravlja i klanja se
tko vidi moje među damama;
svi ti prave društvo
imaju milost Božju milostivu.
Od njene ljepote toliko je izvrsnosti
koju zavist ne probudiš ili lažiš:
i prije, galantnost i hvalisanje
-darovi ljubavi- utvrđuje njezinu prisutnost.
Iz njegova redora dolazi krotkost
i tako obučen u istu vatru,
svaka, osjećajući to, časti se.
U njoj je uvijek sve bilo tako svijetlo,
da nitko, slatko uzdahnuvši,
možda ćete zaboraviti svoju zanosnu milost.
***
Tutti li miei penser ...
Moja misao zna samo o Ljubavi;
za njega i u njemu imam to tako promjenjivo:
ljubavi, ljubav ga nosi ljubavnika,
ili ludo obrazloženje, vrijedi.
To mi daje nadu slatki dah,
ili gorko plačem u prelijevajućem valu;
samo se objedinjuje ako drhti
na trenutak se vidi moja duša straha.
I zato ignoriram svoju sreću u natjecanju,
i ne želeći to reći i reći:
lutajući idem u zaljubljenom lutanju ...
I ako sa svima moram sklopiti savez
uzalud će biti vapaj svom neprijatelju
-neosjetljiva Milost- da me brani.
***
Toliko nježno
Nošenje moje voljene je tako nježno,
tako vrijedan ljubavi kad pozdravlja,
da svaki jezik ostaje nijem
i svi svladaju njegov pogled.
Rauda odlazi slušajući sebe uzvišenom
-poniznost koja je oblači i štiti-,
a nebu pomaže zemlja
pretvorena u ljudsko čudo.
Toliko zanosa za razmišljanje nadahnjuje,
koja opija srce nježnošću:
tko to pogleda, osjeća ga i razumije.
A na njegovim usnama, kakav znak sreće,
lutanje se čini kao uvojak slatkoće
da mu duša govori: Uzdah!