Danas se obilježava 180. godišnjica rođenja Gustava Adolfa Bécquera

Dani su kao danas kada mi je posebno drago što mogu pisati o književnosti. Razlog ovdje: Danas se obilježava 180. godišnjica rođenja Gustava Adolfa Bécquera, jedan od dvojice romantičnih autora koji su "uskrsnuli" romantizam u Španjolskoj. Druga spisateljica, kako je ne imenovati: Rosalía de Castro. Zajedno su oživjeli romantizam koji je započeo svoj pad oko 1850. Iz tog su razloga ova dva autora klasificirana kao postromantičari.

No, pobrinite se za Bécquera, ukratko ćemo sažeti što je njegova osoba i djelo značilo za književnost:

1. Napisao je mnoga djela, ali prije svega je poznat po svojim "Rime" y "Legende", potonji napisan u prozi.
2. Kao dobar romantik volio nekoliko žena: Julia Espín, Elisa Guillén i Casta Navarro. S posljednjim se vjenčao 1861. godine, a godinama kasnije razveo.
3. Umro je s nešto više od 34 godine, Nažalost. Dugo nismo mogli uživati ​​u njegovoj literaturi, ali unatoč tome postao je prilično priznat književnik među ostalim književnicima.
4. Čak i tako, poezija mu je objavljena posthumno, posebno 1871. godine, budući da su se njegove prve pjesme izgubile u požaru, zbog čega ih je Bécquer morao prepisati, stvarajući i nove, koje je nazvao "Knjiga o vrapcima". Nakon autorove smrti, njegovi prijatelji i kolege preuredili su ove spise i objavili ih pod imenom koje je danas poznato: "Rime".

«Rimas» Bécquera

Njegove su rime kratke pjesme, popularne u tonu i s puno muzikalnosti u stihovima. U njima se mogu savršeno uočiti 4 potpuno diferencirana bloka:

• Rime od I do VIII: Govore o samoj poeziji, o pjesnikovom činu pisanja. U njima se u mnogim prilikama ogleda poteškoća koju pjesnik ima u pronalaženju pravih riječi koje izražavaju točno ono što želi reći.
• Rime IX do XXIX: Govore o nadi i radosnoj ljubavi, ljubavi koja se prvi put osjeća i uzbudljiva je.
• Rime od XXX do LI: Oni, naprotiv, govore o ljubavnom razočaranju i svemu što to podrazumijeva.
• Rime LII do LXXVI: Njegove su najčešće teme usamljenost, bol, tuga i beznađe.

U tim se rimama Bécquer obraća vitkoj plavookoj ženi («Tvoj plavi učenik ...»), plave kose i svijetlog tena. Kaže da je to frustrirana i nemoguća ljubav, ali ponekad se čini da je žena sama poezija, ona do koje se ne može doći, ona savršena poezija koja se opire autoru ...

Bécquerova se poezija uvelike razlikuje od one ranije napisane romantične poezije. Bécquer, pod a intimni i tajanstveni oreol, bježi od tipičnih suglasničkih rima romantičnih stihova i stvara vlastite skladbe: sve kraće i kraće, izravnije, prirodnije, ne tako usiljeno ili kićeno, ...

I sam je rekao ovo o svojoj poeziji:

«Prirodno, kratko, suho, što izvire iz duše poput električne iskre, koja riječ rani u osjećaj i bježi; i gola od umješnosti, ... budi tisuću ideja koje spavaju u oceanu fantazije bez dna ».

Simbolika njegove poezije i njena bitnost snažno su se ispoljili utjecaj na autore kao Juan Ramón Jiménez ili oni iz generacije od 27. Stoga bi se moglo reći da je Bécquer bio pjesnik ispred svog vremena, preteča kasnijih pokreta, kao i kasni romantičar.

Evo dokumentarca o životu i radu GA Bécquera. To je samo 15 minuta, vrijedi ga vidjeti:

https://www.youtube.com/watch?v=ycZT7MsxZkA

Neke od njegovih rima (XXX, LIII,

RIMA XXX

U očima mu se pojavila suza
i na moju usnu fraza oproštaja;
Ponos je progovorio i obrisao suze,
a fraza na mojim usnama istekla je.

RIMA XXXVIII

Idem stazom; nju, za drugu;
ali, misleći na našu međusobnu ljubav,
Još uvijek kažem: "Zašto sam taj dan šutio?"
A ona će reći: "Zašto nisam plakala?"

Uzdasi su zrak i idu u zrak.
Suze su voda i odlaze na more.
Reci mi, ženo, kad se ljubav zaboravi
Znate li kamo to ide?

RIMA LIII

Vratit će se mračne laste
njihova gnijezda koja će visjeti na vašem balkonu,
i opet krilom do njegovih kristala
igrajući oni će zvati.

Ali one koje je let susprezao
tvoju ljepotu i moju sreću da razmišljam,
oni koji su naučili naša imena ...
Oni se ... neće vratiti!

Vratit će se grmoliki medonos
iz vašeg vrta zidovi za penjanje,
a opet navečer još ljepša
otvorit će se njezini cvjetovi.

Ali one, zasute rosom
čije smo kapi gledali kako drhte
i padaju poput suza dana ...
Oni se ... neće vratiti!

Vratit će se iz ljubavi u vašim ušima
vatrene riječi koje će zvučati;
tvoje srce od dubokog sna
možda će se probuditi.

Ali nijem i upijen i na koljenima
kao što se Boga štuje pred njegovim oltarom,
kao što sam te volio ...; makni se s kuke,
Pa ... neće te voljeti!