Dan knjižnice. Intervju s redateljem Maria Vargasa Llose

Danas, 24. listopada, Dan knjižnice. Pa idem Mario Vargas Llosa, općinska knjižnica moga grada, La Solana (kraljevski grad), kulturna referenca par excellence od 1955. Ispred nje je njezin direktor Ramona Serrano Posadas, na što se od srca zahvaljujem vremenu provedenom u odgovoru na ove ispitivanje koji nas približavaju svijetu lokalne knjižnice.

Su povijest i evolucija, njezino svakodnevno funkcioniranje i njegove aktivnosti ili anegdote. Ramona Serrano također govori o njezino bibliotekarsko iskustvo, vaš savjeti za one koji to žele biti i završava s njegovim ljubav prema knjigama.

1. Možete li nam reći nešto o tome kada je općinska knjižnica počela funkcionirati od svojih početaka do preuzimanja imena Mario Vargas Llosa?

En 1955 La Solana otvorila je svoja vrata prva knjižnica, smješteno na prvom katu Ayuntamiento. Bila je to mala soba, ali s prekrasnim drvenim kasetiranim stropom u stilu Mudejara koji se i danas očuvao i koristi se kao Soba za sastanke. Na 1975 seli u Dom kulture, stara Kuća grada koja je do tada služila poput školskog centra. To je velika zgrada s nekoliko katova i knjižnica je zauzimala prizemlje, s vrlo prostranim dnevnim boravkom i velikom ostavom.

Deset godina kasnije bilo je velika reforma U zgradi i knjižnici proširio je svoje prostore i Izložbenu dvoranu koja je pretvorena u tiskovnu i konzultantsku sobu i radnu sobu za odrasle.

s novi milenij došao je računalna revolucija u knjižnicu. Kroz program Liber-Marc Veliki je dio bibliografske zbirke informatiziran. Uz to, na njihovim policama više ne postoje samo knjige, već i glazbaal kino već Internet. Tako postaje važan informativni centar.

I u Božić 2009, kao dar kraljeva, knjižnica se ponovno rađa na novom mjestu i krštava se kao Narodna knjižnica Mario Vargas Llosa. Sada je to golema zgrada s tri vrlo dobro definirana kata: djeca i mladi, odrasli i internetski centar ili medijska knjižnica. Ali želja je ista: biti a knjižnica živa i puna budućnosti.

2. Kakav je dan u knjižnici?

Osobno vam mogu reći što je to vrlo zadovoljavajuće, svaki dan je drugačiji od onog prije. Kao šef centra imam puno posla, (akvizicije, katalogizacija, pregled sredstava, računovodstvo, programiranje aktivnosti, čitalački klubovi, posjeti školama, korisnička služba ...).

Mnogo dana idete kući i ne možete se prekinuti, vaš je um usredotočen na ono što vam je ostalo na čekanju, a čak vam je i teško spavati. Kao i na svakom poslu postoje dobri i loši dani, ali općenito ako vam se sviđa posao, kao što je moj slučaj, dno je uvijek pozitivno i želeći se poboljšati.

3. Što je po vama najvažnija evolucija u tehnološkom i izvedbenom smislu u ovim godinama?

Tehnološki puno smo evoluirali. Kad sam počeo raditi, zapisi knjiga nastajali su pisaćim strojem i krediti Eran Priručnici. Zatim je došla električna pisaća mašina i nešto kasnije prvo računalo i prvi program knjižnice (¡¡).

Bilo je ogroman, ponekad čak i uznemirujuće, djelo proslijediti sve podatke iz ručnih zapisa u računalni program (jedan po jedan). A kad smo ga već prevladali, došao je novi propis koji je sve knjižnice ujedinio u mrežu, što je značilo rekonverziju podataka, novi računalni program ...

Posljednjih smo godina daleko prešli: možete nositi korisnička kartica na mobitelu i upotrijebite ga u bilo kojoj knjižnici u Castilla La-Mancha, Možete obnoviti ili rezervirati knjige od kuće. Možete pristupiti čitanje knjiga online Uz program E-biblioteka. Također možete sudjelovati u klub Knjiga online... Stvarno je impresivno.

4. Je li se korisnik knjižnice promijenio? Ili je sličan prosječni broj djece, mladih i odraslih koji ga posjećuju? Je li La Solana grad za čitanje?

Jesu varirali jer se ljudi mijenjaju, ovisno o vremenu i osobnoj situaciji svakog od njih. Do nedavno smo imali velik broj Imigranti. Sada se to značajno promijenilo, osim onih koji su se ovdje registrirali s pogledom u budućnost. The mladi ljudi koji su otišli Oni idu na sveučilište i posjećuju nas samo na odmoru, dok nam se pridružuju novi koji nisu poznavali knjižnicu.

Mnoga djeca počinju znati i uživati ​​u vijestima i aktivnostima što nudimo. Oni koji trpe najmanje varijacije su odrasli. Održavaju se, stalniji su i kontinuiran je protok onih koji odlaze i onih koji dolaze.

Jesmo li narod koji čita? Iskreno, i gledajući statistiku, mislim da nismo loši. U knjižnici je prilično živo, i zasigurno ima mnogo čitatelja koji nas ne posjećuju, ali samostalno crpe svoja čitanja (školske knjižnice, elektroničke knjige ...). Ono što mi je stvarno važno je da nastavite čitati, Mladi i stari, nemojte se predavati, ne napuštajte ga, to je jedna od najboljih navika ovog života i donijet će vam mnoge koristi u sadašnjosti i budućnosti.

5. Koje vrste aktivnosti knjižnica provodi?

Radimo puno, iako manje nego što bih želio, ali moramo se držati proračuna, a novac ... je ono što imate. Iako mnogo puta radi se o korištenju mašte i iskorištavanju resursa koje su nam nadohvat ruke. U tom smislu činimo a kampanja ljeti, zajedno sa sedam drugih knjižnica, što je izvrsno za angažiranje djece i roditelja u čitanju upravo kad su na odmoru.

En otoño provodimo program animacija čitanja u suradnji sa školama (književnici, ilustratori, pripovjedači ...). Postoje i Dani knjige mjeseca travnja i Božićna natjecanja. I tijekom cijelog tečaja imamo vrijeme za priču, posjeti školi, prezentacije knjiga...

I naravno naša klubovi za čitanje, jedan od odrasli a druga za onesposobljen sa svojim odgovarajućim aktivnostima. Također surađujemo s AMPAS škola i instituta, Ženski centarje Popularno sveučilište i druge lokalne udruge.

6. Što najviše volite u svom poslu? A najmanje?

Praktički Mislim da mi se sve sviđa, iz internog rada, koji može biti dosadan i dosadan, ali moram priznati da mi se katalogiziranje različitih materijala (nemamo samo knjige, imamo i glazbu, CD-ove, videozapise ...) jako sviđa i u u tom smislu ja sam poprilično perfekcionist. Ma greške smetaju.

Kontakt s javnošću vrlo je ohrabrujući. Ponekad postanete psiholog za korisnike koji nas posjete, a kada se knjiga koju ste preporučili svidjela i zatraže još jednu, to je najbolja nagrada. Najgore je ponašati se kao glavna odgovorna osoba i ponašati se kao takva u određenim neugodnim situacijama kojih na sreću nema puno.

Najviše me boli nedostatak interesa, neznanje o našem radu, malo priznanje ... iako sam nakon toliko godina već "izliječen". Moj najveći kritičar sam ja, a ono što je zaista važno je moja vlastita savjest i jesam vrlo zahtjevna prema sebi.

7. Možete li nam reći neku omiljenu anegdotu, iako ih je bilo mnogo?

Posljednji, ne tako davno, u Madridu, u metrou. Zvali su me imenom i puno je ljudi putovalo. Iznenađen sam brojem ljudi koji me poznaju (¡¡). Mislim da je sjajno ne izgubiti anonimnost za posao i posao koji radite. Vrijedno je nastaviti raditi.

8. I savjet za one koji žele biti knjižničari i pripremaju se?

Rekao bih im da ako se prijave za ovaj posao, da to znaju prije i da su dobro informirani. Moraš imati želja raditi, interes za kulturu općenito i za čitanje posebno, komunikacijske vještine, prenose želju za čitanjem, poticati čitanje na svim razinama, biti kreativan, imati mašte... Ne možete biti pasivna osoba, bez ideja. Knjižnica mora biti dio vas, a ako ga ne aktivirate, ne energizirate ga, on umire. Danas imamo mnogo natjecatelja i ne radi se o borbi s njima, već o životu s njima.

9. Možete li zamisliti život bez knjiga?

NOOOOOO !! Oni su dio nas na svojstven način. Ni u ne tako dalekoj budućnosti, kada dominira robotika, nisam siguran da će i dalje postojati. Mogao bih se odreći mnogih stvari (televizije, tableta ...), ali ne i knjiga. Za mene je okruženje knjigama, život s knjigama i s čitateljima jedna od najboljih stvari koje mi je život dao. Da se ponovno rodila, opet bi bila knjižničarka.

Završio bih citatom iz Jorge Luis Borges: «Od raznih instrumenata koje je čovjek izumio, najviše zapanjuje knjiga; svi ostali su produžeci vašeg tijela. Samo je knjiga produžetak mašte i sjećanja. I dodao bih da je to zato što napravljeno je srcem.