Crvenkapica na Manhattanu

Crvenkapica na Manhattanu (1990) fantastičan je roman za mlade koji je stvorila Carmen Martín Gaite. To je moderna bajka. Istraživanje vječnog diatriba između sna i stvarnosti. To je naslov koji se većinu vremena tretira kao "manje djelo" u opsežnoj bibliografiji autora Salamance. Međutim, postigao je zvučan izdavački uspjeh (bila je to najprodavanija knjiga u Španjolskoj 1991. godine).

I da, od "maloljetnika" nema ni joda. Samo se hrabra osoba usuđuje ekstrapolirati jednu od univerzalnih priča najpoznatijih čovječanstvu. Priča sa stoljećima usmene tradicije na leđima, koja zahvaljujući - uglavnom - Charlesu Perraultu i braći Grimm, ostaje valjana i neiscrpna. Autorsko djelo imalo je takav utjecaj da je 2016. godine Naravna nagrada Carmen Martín Gaite.

Carmen Martín Gaite: autorica

Rođena u Salamanci 1925. godine, bila je jedna od najutjecajnijih spisateljica koja govori španjolski jezik XNUMX. stoljeća. Također je postala simbol progresivne žene. U skladu s tim, među brojnim počastima u životu upravo je nagrada Progresivnih žena u svom prvom izdanju, održana 1990.

Kad si pionir, to je zasluga i "ploča"

Tijekom 1970-ih, 1980-ih i 1990-ih Gaite je prvi put prepoznata kao žena (što nije neobična pristranost, s obzirom na mentalitet vremena). Štoviše, kada je 1978. postao prvi koji je za roman dobio nacionalnu nagradu za književnost u Španjolskoj Stražnja soba.

Ono što je uistinu "čudno" jest da se u ovom trenutku - sve do XNUMX. stoljeća - činjenica (biti žena) još uvijek koristi kao diferencijalna vrijednost. To je očito konotacija, barem nepravedna i pristrana, jer je djelo Carmen Martín Gaite opsežno i vrlo raznoliko.

Vrijeme je za pisanje

Studirao je filozofiju i slovo na Sveučilištu u Salamanci. Tamo je stekao diplomu iz romanske filozofije. Iako je njegov prvi roman, Toplice, objavljen je 1955. godine, Martín Gaite u nekoliko je navrata priznao da je bio prezgodan pisac. Od osme godine počeo je otkrivati ​​svoj poziv i pisati neke priče. Njegov je život uvijek bio vezan za svijet slova.

Ali nije samo narativ taj koji se ubraja u vaš životopis. Napisao je dvije drame: Suhi štap (dovršeno 1957, objavljeno 1987) i Mala sestra (dovršeno 1959., objavljeno 1999.). Isto tako, isticao se kao esejist. Zapravo, njegovo djelo Ljubavna uporaba španjolskog poraća, zaslužila ju je za nagradu za esej Anagrama 1987. godine.

Ostale književne djelatnosti

Španjolski je književnik također posvetio vrijeme književnoj kritici i prijevodu tekstova autora kao što su Gustave Flaubert i Rainer Maria Rilke. Uz to, surađivao je u razvoju audiovizualnih scenarija za Televisión Española: Sveta Terezija od Isusa (1982) y Celia (1989.). Potonji se temelji na pričama Elene Fortún. Carmen Martín Gaite umrla je 2000. godine, žrtva raka.

A Crvenkapica je otišla u New York

Knjigu možete kupiti ovdje: Crvenkapica na Manhattanu

Prvi Nemoguće je zanemariti sljedeću okolnost: priče o Crvenkapici kolektivno su vlasništvo svih ljudi koji su ih ikad čuli ili pročitali. Stoga predstavlja izvrstan primjer djela izgrađenog iz „zajedničke memorije“.

Drugi, Djelo Martína Gaitea ne slijedi tipičnu liniju „klasične“ priče o Crvenkapici. Promjene nisu samo "kozmetičke". Niti se ograničava na crtanje New Yorka kao šume pune modernih opasnosti, pune divljih "životinja" i s vrlo lošim namjerama.

Argument

Crvenkapica na Manhattanu to je vapaj slobode. Pustolovina glavnog junaka odvija se u tunelima podzemne željeznice, uronjena u svijet koji je mislila da poznaje. U stvarnosti, to je unutarnja, duboka potraga, daleko dalje od pukog "podzemnog" putovanja. Sama, pobjegla od roditelja, završava gledajući u sebe kako bi otkrila i slijedila svoju glavnu želju.

Običan svijet?

Ova mala crvena kapuljača mora se suočiti sa svemirom u kojem, naravno, zlikovac po imenu Woolf ne može biti odsutan. Antagonist je svo zlo, sebičnost i pohlepa. Na isti se način pojavljuje savršena nadopuna suvremenoj priči prepunoj manihejskih figura: novac.

Ali Sara - djevojka s kapuljačom iz Brooklyna s kapuljačom, željna odlaska na Manhattan - ne smije se suočiti samo s poslušnicima "lošeg". Ona u svojim progoniteljima potiče na razmišljanje o vlastitim postupcima i svrsi njihovog postojanja. Tada se pitanje istinske slobode postavlja neizbježno; svatko mora biti odgovoran za svoje odluke, bez obzira jesu li ispravne ili ne.

Od fantazije i vjerodostojnosti

Carmen Martín Gaite uspjela je ovim radom - osim što je ponovno potvrdila svoje ime u okviru "super prodaje" na španjolskom - potvrditi svoje književne kriterije. Pa, španjolski je književnik u istom tekstu branio kompatibilnost vjerodostojnosti i fantazije. Konkretno, rekao je "da je priča vjerodostojna ne znači da je realna, niti mora biti vjerodostojna."

Djevojčica koja sama hoda ulicama New Yorka graniči s apsurdom. Međutim, priča djeluje ne ostavljajući čitatelju prostora da se zapita je li vjerojatna ili nije. Stoga su pustolovine ove Crvenkapice najiskrenije moderne priče. Daleko od svijeta mašte opisanog u mračnoj šumi da su prve naivne djevojke morale prijeći da bi se suočile s velikim lošim vukom.

Bez kompleksa prije kritike

Martín Gaite obilno se i uspješno posvetio književnoj kritici. To mu je nesumnjivo pomoglo da vidi djela ovih autora (dakle, bez navodnika ili kurziva) bez ikakvih kompleksa. Budući da, ako postoji lik na koji se uvijek gleda s sumnjom - čak i na pogrdan način - unutar umjetnosti općenito, to je lik kritičara. S pravom ili ne, često su žigosani kao frustrirani.

Čak se i kritičari doživljavaju kao nesposobni ostaviti djelo vrijedno promišljanja. No, žena iz Salamance radovala se recenzijama ovih stručnjaka. Na isti je način bio vrlo zainteresiran za poznavanje recepcije svog djela u široj javnosti. Tako je mogla otkriti moguće aspekte svojih priča koji su bili zanemareni tijekom pisanja.

Percepcija djela

Unatoč neupitnom komercijalnom uspjehu, javno mišljenje oko Crvenkapice na Manhattanu uvijek je bilo podijeljeno. Dio čitatelja avanturu je oduševio. Za druge, nevina crvena kapuljača u "gradu koji nikad ne spava", zajedno s bakom i velikim lošim vukom, predstavlja samo izgovor za vježbu u samoistraživanju.

S druge strane, bilo je ljudi koji su uživali u priči ne postavljajući previše pitanja o djevojci iz Brooklyna koja je šetala Manhattanom. Također ih nije bilo previše briga hoće li Crvenkapica imati vremena da luta Centralnim parkom, a da ne propadne nijednom gnusnom čudovištu. Barem ne "doslovno".

Crvenkapica na Manhattanu: Razočarani dio javnosti?

Ali postojala je treća skupina koja nije pronašla ono što su očekivali: klasična srednjovjekovna priča, ali smještena u New York. Nešto nije u redu s ovim? Zapravo, objašnjenje nije obvezno. Jednoglasnog odgovora nema. Sigurno se Carmen Martín Gaite ne bi složila s tom idejom. Jer upravo je u tome pustolovina čitanja (i umjetnosti općenito).

Fantasy žanr temelji se na otkrivanju novih - ili ponekad starih svjetova, bez stavljanja unaprijed stvorenih koncepata za tumačenje informacija. Kao i Sara, "Crvenkapica s Manhattana". U svakom slučaju, djelo Martína Gaitea poziv je na pitanje što je slobodna volja i postoji li doista.