Luis Rosales. Pjesnik generacije '36. Odabrane pjesme

Fotografija fragmenata za zaborav

Luis Rosales jedan je od najistaknutijih pjesnika Hrvatske Generacija 36 i preminuo danas prije 27 godina. Bilo je i esejist, član Kraljevska španjolska akademija i Hispanskog društva Amerike za studije o španjolskom zlatnom dobu. On je osvojio Nagrada Cervantes en 1982 kroz cijelo njegovo djelo. Danas u njegovo sjećanje biram ove 4 pjesama.

Luis Rosales Camacho

Rođen je Granada 31. svibnja 1910. Studirao je Filozofija, slova i zakon na svom sveučilištu i u 1930 otišao Madrid. Tamo se sprijatelji s imenima kao što su Leopoldo Panero, Dionisio Ridruejo ili José García Nieto i predvodi takozvanu generaciju '36.

njihov prve pjesme objavljeni su u časopisima Četiri vjetraKriž i crtaVrh y Pijetao. I već u Madridu objavljuje knjigu ljubavne poezije, Travanj, gdje je utjecaj Garcilaso de la Vega. Kuća dalje, objavljeno 1949. i Dnevnik uskrsnuća 1979. smatraju se summit radi.

4 pjesama

Doći će jučer

Poslijepodne će umrijeti; na cestama
je slijep tužan ili zastaje dah
slabo i nema svjetla; između visokih grana,
smrtonosna, gotovo živahna,
ostaje posljednje sunce; zemlja miriše,
počinje mirisati; ptice
svojim letom razbijaju ogledalo;
sjena je tišina večeri.
Osjetio sam kako plačeš: ne znam koga plačeš.
Čuje se daleki dim
vlak, koji se možda vraća, dok vi kažete:
Ja sam tvoja bol, dopusti da te volim.
***

Autobiografija

Poput metodičnog propadanja koji je brojao valove
koji nedostaju da umru,
i brojao ih, i brojao ih opet, kako bi ih izbjegli
pogreške, do posljednjeg,
čak i onaj koji ima stas djeteta
i ljubi ga i pokriva mu čelo,
pa sam živio s maglovitom razboritošću
kartonski konj u kupaonici,
znajući da nikada ni u čemu nisam pogriješio,
ali u stvarima koje sam najviše volio.

***

I napiši svoju tišinu na vodi

Ne znam je li to sjena na staklu, je li samo
toplina koja potamni sjaj; nitko ne zna
ako ova ptica leti ili plače;
nitko ga ne tlači rukom, nikad
Osjetio sam kako tuče i pada
poput sjene kiše, iznutra i slatke,
iz šume krvi, sve dok je ne napustim
gotovo klinasta i biljna, mirna.
Ne znam, uvijek je tako, tvoj glas dopire do mene
poput martovskog zraka u zrcalu,
poput stepenice koja pomiče zavjesu
iza pogleda; Već osjećam
mračno i gotovo hodalo; ja ne znam kako
Dolazim, tražim vas, do centra
našeg srca, i tamo vam kažem,
majko, što moram raditi dok sam živa,
ne ostanite siročad kao dijete,
da ne ostanete sami tamo na svom nebu,
da ti ne nedostajem kao i ti meni.

***

Jer sve je isto i vi to znate

Stigli ste u svoju kuću
a sada biste željeli znati koja je korist od sjedenja,
kakva je korist od sjedenja poput propalice
među vašim siromašnim svakodnevnim stvarima.
Da, sada bih želio znati
Što je nomadski kabinet i dom koji nikada nije bio osvijetljen,
i Betlehem iz Grande
- Betlehem koji je bio dijete kad smo još zaspali pjevajući -
i čemu ova riječ može biti: sada
upravo ova riječ "sada",
kad krene snijeg,
kad se rodi snijeg,
kad snijeg naraste u životu koji je možda moj,
u životu koji nema trajno pamćenje,
to nema sutra,
da jedva zna je li to bio karanfil, je li bio ružičasti,
ako je bio ljiljan prema poslijepodnevnim satima.

da sada
Volio bih znati koja je korist od ove tišine koja me okružuje,
ova tišina koja je poput žalosti usamljenih ljudi,
ovu tišinu koju imam,
ova tišina
da kad Bog to želi, umorimo se u tijelu,
odvodi nas,
zaspimo da umremo,
jer je sve isto i vi to znate.


Sadržaj članka pridržava se naših načela urednička etika. Da biste prijavili pogrešku, kliknite ovdje.

Budite prvi koji će komentirati

Ostavite svoj komentar

Vaša email adresa neće biti objavljen. Obavezna polja su označena s *

*

*

  1. Za podatke odgovoran: Miguel Ángel Gatón
  2. Svrha podataka: Kontrola neželjene pošte, upravljanje komentarima.
  3. Legitimacija: Vaš pristanak
  4. Komunikacija podataka: Podaci se neće dostavljati trećim stranama, osim po zakonskoj obvezi.
  5. Pohrana podataka: Baza podataka koju hostira Occentus Networks (EU)
  6. Prava: U bilo kojem trenutku možete ograničiti, oporaviti i izbrisati svoje podatke.