Fotografija: Juan Torres Zalba, Facebook stranica.
Juan Torres Zalba je iz Pamplone i radi kao odvjetnik, ali se u slobodno vrijeme posvećuje povijesnoj žanrovskoj književnosti. Nakon objave Pompelo. Abisunharov san, prošle godine predstavljen Prvi senator iz Rima. Puno vam hvala na vašem vremenu i dobroti posvećenoj ovome intervju, gdje govori o njoj i nekoliko drugih tema.
- ACTUALIDAD LITERATURA: Vaš posljednji roman nosi naslov Prvi senator iz Rima. Što nam govorite o tome i odakle ideja?
JUAN TORRES ZALBA: Roman pripovijeda o događajima koji su se zbili u republikanskom Rimu između 152. i 146. godine prije Krista, vremenu u kojem se zbio događaj od velike važnosti, Treći punski rat i konačno zauzimanje i uništenje Kartage.
To je glavna nit djela, kroz koju ćemo iz prve ruke moći upoznati velike povijesne ličnosti tog trenutka (Scipion Emiliano, stari Katon, Cornelia, majka braće Graco, itd.), najrelevantnije bitke, kampanje u Africi i Hispaniji, politička pitanja Rima i Kartage, svečanosti, običaji, svakodnevni život i još mnogo toga na osamstotinjak stranica.
Nakon prvog romana, koji je bio vezan uz rimsko utemeljenje mog grada, Pamplone, želio sam se suočiti s većom, ambicioznijom pripoviješću, Poviješću velikim slovima, a ovaj put Republike Rim bio sam strastven prema njenim likovima , svi oni prvoklasni, njegova epska i politička dimenzija, uvod u revoluciju braće Graco. I tako se, malo po malo, pojavila ideja o romanu, koja mi se sve više sviđala kako sam odmicala kroz dokumentaciju. Vrijedan je samo konačni napad na Kartagu od strane rimskih trupa i način na koji se dolazi do ove političke situacije. Bio je to golem grad sa zastrašujućim zidnim sustavom i golemim stanovništvom spremnim na sve. Ali Rimljani su ušli. Ono što se tamo dogodilo moralo je biti strašno.
- AL: Možete li se vratiti onoj prvoj knjizi koju ste pročitali? A prva priča koju ste napisali?
JTZ: Istina je da se ne sjećam koju sam prvu knjigu pročitao. Rekao bih jedan od Petorice. Moja sestra ih je imala sve i ja sam ih voljela.
Malo stariji, ne puno, posebno mi je drag jedan pod naslovom Edetino brdo, dječji roman o Drugom punskom ratu. Moguće je da je to nešto u meni obilježilo, želju ili strast za Poviješću i za živom Poviješću.
Međutim, jako se dobro sjećam (i moj otac se sjeća) prve priče koju sam napisao. Bila je to imitacija narativa "Petorice", vrlo kratke, ali napisane samoinicijativno. A istina je da kad ga danas čitam čini mi se da uopće nije loš (rečeno sa smiješkom).
- AL: A taj glavni pisac? Možete odabrati više od jednog i iz svih era.
JTZ: Jako volim snažne romane, i to ne figurativno, nego zbog obima. Sviđa mi se, naravno, Posteguillo, ali posebno Colleen Mccullough, koja je nečuvena. Njegovi romani iz starog Rima su impresivni. Kreacija, Gore Vidala, također je ostavila traga na meni.
A ako napustimo povijesni roman, ja sam strastven za Gospodara prstenova. To je jedno od rijetkih djela koje sam pročitao više puta (nisam ponovni čitatelj).
- AL: Kojeg biste lika u knjizi voljeli upoznati i stvoriti?
JTZ: Volio bih upoznati mnoge i vidjeti ih kako šetaju Rimom, kao što su Katon, Scipion Emiliano, Cornelia, Appius Claudio Pulcro, Tiberius i Gaius Sempronius Graco, Sertorio, Pompey Veliki... i sretan sam što imam već ih je stvorio. Nedostaju mi drugi, ali s vremena na vrijeme.
- AL: Ima li nekih posebnih navika ili navika što se tiče pisanja ili čitanja?
JTZ: Istina je, ne. Dugo sam razmišljao o ovom pitanju, ali vidim da nemam ni hobija ni navika. Pišem kad i kako mogu (više noću nego danju), ali nemam ništa posebno za reći osim činjenice da mi treba puno tišine. U mojoj kući već su naučeni da je bolje da me ne gledaju kad pišem (malo pretjerujem).
- AL: A vaše omiljeno mjesto i vrijeme za to?
JTZ: Vau, na to sam već odgovorio. Moje najdraže vrijeme je noć (jako sam sova), a što se tiče mjesta, ponekad ga mijenjam, ponekad u spavaćoj sobi, drugi na kuhinjskom stolu, treći u prostoriji koja služi kao ured... prema meni daj i kako se osjećam najugodnije.
- AL: Postoje li drugi žanrovi koji ti se sviđaju?
JTZ: Žanr koji mi se jako sviđa je povijesni roman. Izvan njega privlači me i fantasy žanr, ali kako se kaže, jarac vuče planinu.
- AL: Što sad čitaš? A pisanje?
JTZ: Trenutno sam uronjen u nastavak Prvog senatora Rima. Čitam iz užitka čitanja Trenutno nemam vremena. Moj posao već zahtijeva veliku predanost, a prostor koji imam je da pišem. Ljeti sam uzeo pauzu s El Conquistadorom, Joséa Luisa Corrala.
- AL: Što mislite o izdavačkoj sceni?
JTZ: Vjerujem da nije toliko napisano i objavljeno koliko je ikada bilo, kako u papirnatom tako iu digitalnom formatu. Istina je da je autorima početnicima pristup izdavaču jako kompliciran, kao i prodaja, jer je konkurencija i kvaliteta vrlo visoka. U mom slučaju imam izuzetnu sreću što imam izdavačku kuću koja se jako brine o meni (Sfera knjiga). Vidim i da postoji mnogo književnih blogova (kao što je ovaj), čitateljskih grupa, grupa na društvenim mrežama s tisućama članova itd., koji osim što daju vidljivost koja je vrlo dobrodošla, pokazuju da je interes za čitanje u potpunosti šumeći.
Druga stvar je šteta koju čini piratstvo, koje je, čini se, haralo. Napor koji se ulaže u stvaranje romana ili bilo kojeg književnog djela je ogroman, i vrlo je frustrirajuće vidjeti kako kruže piratske knjige.
U ostalom, nedavno smo vidjeli kako veliki izdavači potpisuju autore, što ukazuje da se izdavački svijet kreće, da je itekako živ.
- AL: Je li vam trenutak krize koji doživljavamo težak ili ćete moći zadržati nešto pozitivno za buduće priče?
JTZ: U mom slučaju nije mi nedostajalo posla (dapače) niti sam imao bolnih iskustava, pa mislim da se nemam razloga žaliti. Ipak, istina je da, kao i svi drugi, imam veliku želju oporaviti prethodni život, njegovu radost, zabaviti se, putovati ili moći bez straha biti s obitelji i prijateljima. U svakom slučaju, mislim da neću dobiti ništa pozitivno za buduće priče. Prošlo je dugo i teško vrijeme koje je najbolje ostaviti iza sebe.