Fotografija: Juan Francisco Ferrándiz, Twitter profil.
Juan Francisco Ferrandiz Autor je povijesnog romana s naslovima poput Mračni sati, Plamen mudrosti ili Prokleta zemlja. U ožujku ove godine lansirao je posljednju, Sud vode. Zaista cijenim vrijeme i ljubaznost da mi to date intervju, gdje govori o njoj i mnogim drugim temama.
Juan Francisco Ferrándiz. Intervju
- ACTUALIDAD LITERATURA: Vaš posljednji roman nosi naslov Presuda o vodi. Što nam govorite o tome i odakle ideja?
JUAN FRANCISCO FERRANDIZ: El vodeni sud račun život poljoprivrednika iz XNUMX. stoljeća s kojim ćemo upoznati neobjavljen ali temeljni dio naše povijesti. Između pustolovina i tajni približit ćemo se nevjerojatnom otkriću: novoj pravdi za slabe i one zametak ljudskih prava. Malo je poznata povijesna činjenica koja je promijenila svijet.
Iako su te činjenice proučavane na diplomi prava, jest čitajući članak o ljudskim pravima kada sam osjetio njegov potencijal. Ovako je sve počelo.
- AL: Možete li se vratiti onoj prvoj knjizi koju ste pročitali? A prva priča koju ste napisali?
JFF: Dobro se sjećam svog prvog romana Sandokanautor Emilio Salgari. Bio sam još dijete i knjigu sam nabavio u općinskoj knjižnici svog grada, Cocentaina. Povijest navukao me (To je bila ona prva simpatija čitatelja), ali nakon što je stigao do trećeg sveska, pokazalo se da je bio na posudbi. Gotovo sam svakodnevno odlazio vidjeti jesu li ga već vratili, ali ne. Jednog dana knjižničarka je, vidjevši moje razočaranje, predložila da pročitam drugu knjigu dok čekam. Zatim je preporučio još jedno i drugo ... Od tada nisam prestao čitati iako stalno čekam da se vrati treći dio Sandokána.
- AL: A taj glavni pisac?
JFF: Ovo se pitanje često postavlja i teško mi je odgovoriti. Zapravo Nemam glavnog autoraPa, ono što sam strastven su priče koje možemo stvoriti. Granice naše mašte.
od Tolkien to Reverte, Pardo Bazán, Vázquez Figueroa, Asimov, Dumas, Umberto Eco, Conrad, Ursula K. Le Guin... Kao što vidite to je a amalgam era i stilovaE, pa tako volim istraživati književni svijet, bez oznaka, prolazeći kroz različite žanrove i autore.
- AL: Kojeg biste lika u knjizi voljeli upoznati i stvoriti?
JFF: Svakako da Vilim od Baskervillea de Ime ruže. On kao nitko drugi predstavlja arhetip mentora; mudar čovjek koji vodi i usmjerava (ne samo druge likove, već i čitatelja). On je tip lika koji me najviše fascinira zbog sposobnosti obogaćivanja priče.
- AL: Ima li nekih posebnih navika ili navika što se tiče pisanja ili čitanja?
JFF: Budući da sam kao dijete radio tečaj tipkanja Više sam volio tipkati nego pisati rukomZato uvijek pišem uz računalo. Možda je jedina manija što mi se to sviđa kad pišem romane tekst na ekranu sličan je objavljenom tekstu, to jest sa svojim udubljenjima, marginama, dugim crticama za dijaloge, font, razmake itd.
- AL: A vaše omiljeno mjesto i vrijeme za to?
JFF: Am sova i ako mogu, radije pišem noću. Imam svoj kutak u jednom potkrovlje od kuće i obično održavaju naviku i radno mjesto. Ali iz svog ću vam iskustva reći da ako postoji inspiracija, možete pisati u mračnoj garaži i sjediti u plastičnoj stolici. S druge strane, ako ga nema ili ste blokirani, možda ste već u bajkovitom orlovskom gnijezdu u švicarskim planinama; ne izlazi slovo.
- AL: Postoje li drugi žanrovi koji ti se sviđaju?
JFF: Budući da me zanimaju priče, sviđa mi se što se one događaju različitim razdobljima i na različite načine (bilo u srednjovjekovnom dvorcu, u današnjem Madridu ili u svemiru). Motor mog života je znatiželja i ako je autorica uspije probuditi u meni, putovanje, gdje god ono bilo, bit će ugodno.
Također, kao i svaki pisac, morate podijeliti vrijeme čitanja da biste se dokumentirali, s esejima, člancima itd. Ponekad postaje uzbudljivo detektivsko djelo.
- AL: Što sad čitaš? A pisanje?
JFF: Upravo sam završio znanstvenofantastični roman Nalazod prijevoznikDamon i počeo sam s velikim entuzijazmom Trgovac knjigama de louis klompa. Kao što vidite, promjene spola su vrtoglave. Imam i jako zanimljivo test o srednjovjekovnoj umjetnosti pod naslovom Začarane slike Alejandra Garcíe Avilésa, pravo otkriće za razumijevanje jedne od mojih opsesija: tjerati um da svijet percipira onako kako bi to činio srednjovjekovni čovjek.
Što se tiče priča koje mi se vrte po glavi, magla se još nije raščistila i Ne mogu predvidjeti ništa od svog sljedećeg romana. Nadam se da ću vam uskoro reći.
- AL: Što mislite o izdavačkoj sceni?
JFF: Bez sumnje smo u cijelosti proces transformacije i promjena paradigme. Osim digitalne knjige, stigli su i drugi oblici razonode koji dijele istu nišu kao i čitanje, mislim na društvene mreže i streaming platforme.
Reakcija izdavača bila je povećanje književne ponude i svaki mjesec izlazi stotine novih izdanja, od kojih su mnoga u malim nakladama kako bi se izbjegli gubici. To znaci više autora ima priliku objaviti, ali put knjige je vrlo kratak, samo nekoliko tjedana ili nekoliko mjeseci, a rezultat je često loš.
S druge strane, način pristupa čitatelju više nije toliko knjiga koja se prikazuje u knjižarama, već autorova izloženost na mrežama. Mislim da je uspjeh koncentriran na autore s najvećom medijskom prisutnošću.
Sve ovo nije ni bolje ni gore, to je promjena. Povijest je puna promjena, malih ili velikih razmjera, koje za neke predstavljaju krizu, a za druge priliku.
- AL: Je li vam trenutak krize koji doživljavamo težak ili ćete moći zadržati nešto pozitivno za buduće priče?
JFF: Patio sam kao i svi drugi osjećaj osjećaja da stvarnost izmiče, a druga se nameće. Sjećam se da bi mi isprva rekao "to se neće dogoditi" ili "nećemo stići tamo", a onda bi. Zatvorenost, prazne ulice, broj poginulih ... Kad bolje razmislite, jako je.
Ja tumačim ono što se dogodilo kao a povijesna drama živjela je u prvom licu, ali priznajem da sam ostao tužan. Ne znam hoćemo li iskoristiti poziv na buđenje ove planete za promjenu. Danas je moderno suditi o prošlosti prema našoj sadašnjoj ljestvici vrijednosti i s puno arogancije. Pitam se, Kako će nam suditi u budućnosti?