Fotografija: (c) Mariola Díaz-Cano. Plaža Portomaior. Bueu. Južna obala ušća Pontevedre.
Danas je Dan galicijske književnosti, ali trenutne su okolnosti odgodile njegovo obilježavanje kao i mnoge druge ove godine. The Real Academia Galega odgodila je njegova izvanredna plenarna sjednica za njega 31 listopad. U tom mjesecu planirana djela posvećen ferolanskom intelektualcu Slika rezerviranog mjesta Ricarda Carvalha Calera. Ali ovdje ću napraviti izbor de poezija od 4 galicijska autora: Cesar Antonio Molina, Blanca Andreu, Carlos Oroza y Miguel D'Ors.
Cesar Antonio Molina
Iz La Corunje je pisac, prevoditelj, sveučilišni profesor, kulturni i politički menadžer koji je bio Ministar kulture između 2007. i 2009. godine.
Soufrière
Trese se
Kamenje i pepeo od zadnje zore.
Uzavrelo blato. Kotao. More.
San u muci zvjezdanih ogledala,
slomljenih jedra do ranih popodnevnih sati.
Glasina o zaštićenim usnama
ne znajući koga poljubiti u ovom mjesecu rastanka.
A uskoro su se zatresle kiša, vjetar i tuča
poput zrna u kraterima naših dosadnih kuća.
Let do goluba visok i do stotinu metara,
ranjeni sjaj u pepelu.
I već zima otvrdnula od fumarola.
I riječi popraćene kipućim blatom
u napuštenim brazdama mrtvih rijeka.
I citanije se opet otvaraju svijećama.
A gejziri su se osvjetljavali poput fontana u boji.
I izlaz pare koji se ocrtava hitnošću noćne pošte.
Blanca Andrew
Također coruñesa, Franje Prag uveo je u književne krugove koji su obilježili njezinu karijeru u poezija godina 80, za koju je osvojio nekoliko nagrada. Supruga Juana Beneta, nakon što je udovio, povukao se iz javnog života. Ovo je njegova najreprezentativnija pjesma.
Moja ljubav
Ljubavi moja, pogledaj moja vitriol usta
i moje jonsko grlo kukuta,
pogledaj jarebicu slomljenog krila kojoj nedostaje dom i umire
kroz Rimbaudove pustinje majčine dušice,
gledaj na drveće kao na trzanje živaca dana
plačuća kosa voda.
To je ono što vidim u ravnom satu travnja,
također u kapeli zrcala to vidim,
i ne mogu se sjetiti golubova koji naseljavaju riječ
Aleksandrija
niti pisati pisma Rilkeu pjesniku.
Slika rezerviranog mjesta Carlosa Oroze
De Lugo, a pokriven od nedavno preminulog Luisa Eduarda Autea, Oroza je najstariji autor i autor knjige najduža putanja odabran u ovom izboru.
Onaj koji vrši službu pjesme
Ni potvrda
ni sintaktička snaga
ni glagol bez kredita
Nije red ili vrijeme ono što nam pruža zadovoljstvo
njegova čistoća
bjelina ili crnina koja u more projicira samoglasnike bez lirskog sadržaja
besciljna vrijednost beskonačnih stopa svemira koji se konvergiraju u zavoju rijeke
parodija je oblak
zasluga mu je ispružena ruka usmjerena k vragu
ugrožena ptica.
Miguel D'Ors
De Santiago de Compostela, redoviti je profesor španjolske književnosti na Sveučilištu u Granadi.
Objavio neke knjige o suvremenoj španjolskoj poeziji, s posebnom pažnjom na raditi de Manuel Machado.
Amandino
Voleći, Amandiño, da si iz Corredoire,
kako se večeras vraća, s kakvom čarobnom svjetlošću,
tu divlju kupku i naše podvale
gola po livadi prošaranoj balegom,
i ta tvoja pjesma, divlji prijatelju, sedmogodišnji buccaneeru
- «Aj, aj, aj, blagoslovljen pijanac» -,
spuštajući se dubokim karballeirama
pretjeran, uporan i gol.
Od tog ljeta sve je izgubljeno
osim tog sata
divno pobunjenički.
Después
ostao si za svoj svijet, bez kalendara;
Ušao sam u netaknuti miris novih knjiga.
Od njih je potekao put koji -kursevi, ljudi gradovi-
me dovelo do ovoga.
I sad kad razmišljam o svom životu
i želim vam dati milostinju,
Pitam godine
što će biti s tobom, Amandiño, prijatelju ljeta;
što će biti sa mnom.