Pripadao je skupini potpuno novo; umro sa 65 godina u Las Palmas de Gran Canaria; bio a suvremeni španjolski pjesnik; njegova je obitelj (stric, otac, nećak itd.) bila i usko je povezana sa svijetom pisma uopće; također radio kao prevoditelj, esejist i pripovjedač; je s vremena na vrijeme primljen u Psihijatrijski centar a 2003. godine nagrađen je Limena nagrada za književnost.
Vjerujemo da su oni više nego dovoljni tragovi da bismo znali da govorimo o pjesniku Leopoldu Maríi Paneru, koji bi danas napunio 69 godina. Danas, u njegovu počast želimo oporaviti neke njegove fraze i pjesme. Kao što uvijek volim reći: ono što je napisano nikad ne umire ... Riječ uvijek ostaje.
Dvije pjesme Leopolda Marije Panera
ARS MAGNA
Što je magija, pitate se
u mračnoj sobi.
Što je ništa, pitate,
izlazeći iz sobe.
A što je čovjek koji dolazi niotkuda
i vrativši se sam u sobu.
ZLO SE RODI
Žohar luta mokrim vrtom
moje komore i kruži među praznim bocama:
Gledam joj očii vidim tvoja dva oka
plavo, bože.
I pjevajte, pjevate noću slično ludilu,
svijeće
s tvojim prokletstvom da ne zaspim, da ne zaboravim
i budite zauvijek budni pred svoja dva oka,
moja majka.
5 fraza Leopoldo María Panero
Ako su njegove pjesme bile dobre, njegove su kazne osuđivale i ušutkivale najponosnije ...
- "Ovo je zemlja znojnih ljudi opsjednutih nogometom i bikovima zbog seksualne represije."
- "Ne vjerujem u zvijer nadahnuća, gajim horor kao znanost."
- "Bit ću čudovište, ali nisam lud."
- "Španjolski književnici podijeljeni su na dvoje: ambiciozne buržoazije i gnusne budale."
- "Freud je vjerovao da je antikrist, ali bio je dvosmislen."