Jer su u mnogim prilikama ušutkani; jer iz razloga koji i danas traju i koje ne razumijemo, oni se i dalje ignoriraju u usporedbi s muškim spolom; jer imaju jednako kvalitetu kao one koje su napisali ljudi; jer je to i književnost i ovdje, na ovom književnom blogu, posvećeni smo razgovoru o dobroj literaturi ... Iz svih ovih i više razloga koje bih vam mogao nastaviti pružati, danas vam donosim članak s 5 pjesama koje su napisale žene.
Prosudite sami ... Ili još bolje, ne osuđujte, samo uživajte ...
Prva pjesnikinja na svijetu
Iako su žene u svim umjetnostima izbačene na drugo mjesto, istina je da su se one istakle u određenim slučajevima. A nešto što se ne zna je da je, prvi pjesnik, bila žena, a ne muškarac. Razgovaramo o Enheduanna, kći kralja Sargona I. Akad.
Enheduanna je bila svećenica Nannara, sumerskog boga mjeseca. U njezino su vrijeme i politička i vjerska moć bile jedno, i zato je ona nekad sudjelovala u vlasti Ura.Također je bila, kao što smo vam rekli, prva pjesnikinja na svijetu.
Enheduanninu poeziju karakterizira to što je religiozne naravi. Napisao ga je na glinenim pločicama i u klinastom pismu. Gotovo sve pjesme bile su upućene bogu Nannaru, hramu ili čak božici Inanni, koja je štitila dinastiju Akad (kojoj je pripadala).
Zapravo je jedna od sačuvanih pjesama sljedeća:
Uzdizanje Enheduanne do Inanne
INNANA I BOŽANSKE BITI
Dama svih esencija, puna svjetlosti, dobra žena
odjeven u sjaj
koga te nebo i zemlja vole,
prijatelj hrama An
nosite sjajne ukrase,
želite tijaru velike svećenice
čije ruke drže sedam esencija,
izabrao si ih i objesio ti ruku.
Sakupili ste sve esencije i stavili ih
čvrsto na grudima
INNANA I AN
Poput zmaja zemlju si prekrio otrovom
kao grmljavina kad hučiš nad zemljom
drveće i biljke padaju vam na put.
Vi ste poplava koja silazi s
planina,
Oh primarno,
Mjesečeva božica neba i zemlje!
vaša vatra puše i pada dalje
naša nacija.
Dama jašući na zvijeri,
I dalje vam daje osobine, svete redove
a vi odlučite
vi ste u svim našim velikim obredima
Tko te može razumjeti?
INNANA I ENLIL
Oluje vam daju krila
razarač naših zemalja.
Volio ga je Enlil, letiš iznad naše nacije
vi služite dekretima An.
O moja damo, čujem tvoj zvuk
brda i ravnice štuju.
Kad stanemo pred vas
prestravljeni, drhteći u vašem bistrom svjetlu
olujni,
primamo pravdu
pjevamo, oplakujemo ih i
plačemo pred tobom
i hodamo prema vama kroz stazu
iz kuće ogromnih uzdaha
INNANA I ISHKUR
Sve to srušiš u bitci.
O moja damo na tvojim krilima
nosite ubranu zemlju i napadate
maskirani
u napadačkoj oluji,
Rutite poput bijesne oluje
grmiš i nastavljaš grmjeti i puhati
zlim vjetrovima.
Noge su vam pune nemira.
Na tvojoj harfi uzdaha
Čujem vašu prljavštinu
INNANA I ANUNA
O moja damo, Anunna, sjajne
Bogovi,
Lepršajući poput šišmiša ispred sebe,
leti se prema liticama.
Nemaju hrabrosti hodati
pred tvojim strašnim pogledom.
Tko može ukrotiti vaše bijesno srce?
Ni manjeg Boga.
Tvoje zlonamjerno srce je dalje
umjerenost.
Damo, sviliš kraljevstva zvijeri,
usrećuješ nas.
Vaša bijes je izvan drhtaja
O najstarija kćeri Suenova!
Tko vas je ikada porekao
poštovanje,
Gospođo, vrhovna na zemlji?
INANNA I EBIH
U planinama gdje niste
štovana
vegetacija je prokleta.
Pretvorili ste njihovo
velike karte.
Za vas su rijeke napuhane krvlju
a ljudi nemaju što piti.
Gorska vojska dolazi prema vama
zarobljeni
spontano.
Paradiraju zdravi mladići
prije tebe
spontano.
Plesni grad je prepun
oluja,
vozeći mladiće
prema vama, zarobljenici.
Ostale pjesme žena koje biste trebali znati
Žene su uvijek bile dio svijeta, a samim tim i stvaraoci. Izumili su predmete, bavili su se višestrukim umjetnostima (književnost, glazba, slikarstvo, kiparstvo ...).
Fokusirajući se na književnost, žena je ostavila traga u svom koraku. U poeziji se izdvajaju mnoga ženska imena, kao što su: Gloria Fuertes, Rosalía de Castro, Gabriela Mistral ...
Ali istina je da nisu jedini. Stoga vam ovdje ostavljamo druge pjesme koje su napisale žene za vas da otkrijete.
«Ustajem» (Maya Angelou)
Možete me opisati u povijesti
iskrivljenim lažima,
Možete me odvući u samo smeće
Ipak, poput prašine, probudim se.
Zbunjuje li vas moja drskost?
Jer hodam kao da imam naftne bušotine
Pumpajući u mojoj dnevnoj sobi.
Baš kao i mjeseci i sunca,
Sa sigurnošću plime i oseke,
Poput nada koje lete visoko
Unatoč svemu, ustajem.
Biste li me htjeli vidjeti uništenog?
Spuštene glave i spuštenih očiju?
A ramena su se klonula poput suza.
Oslabljen mojim duševnim vriskom.
Vrijeđa li vas moja arogancija?
"Prsten" (Emily Dickinson)
Na prstu sam imao prsten.
Povjetarac između drveća bio je neredovit.
Dan je bio plav i topao i lijep.
I zaspao sam na finoj travi.
Kad sam se probudio, izgledao sam zatečeno
moja čista ruka između vedra poslijepodneva.
Prsten između mog prsta je nestao.
Koliko sada imam na ovom svijetu
To je uspomena u zlatnoj boji.
"Milijunaši" (Juana de Ibarbourou)
Uzmi me za ruku. Idemo na kišu
bos i oskudno odjeven, bez kišobrana,
s kosom na vjetru i tijelom u milovanju
koso, osvježavajuće i sitno, vode.
Neka se susjedi smiju! Pošto smo mladi
i oboje se volimo i volimo kišu,
bit ćemo sretni s jednostavnom radošću
kućice vrabaca koja se uspavljuje na cesti.
Iza su polja i bagremov put
i raskošna petina tog jadnog gospodara
milijunaš i pretilac, koji je sa svim svojim zlatom,
Nisam mogao kupiti ni trunku blaga
neizrecivo i vrhovno što nam ga je Bog dao:
budi fleksibilan, budi mlad, budi pun ljubavi.
"Kapricij" (Amparo Amorós)
Želim biti namješten i putovati
u luksuznom privatnom avionu
odvesti tijelo na preplanulost
do Marbelle i pojavljuju se noću
na zabavama koje časopisi vade
između plemića, dječaka, lijepih djevojaka i umjetnika;
oženi grofa čak i ako je ružan
a moje slike dajte u muzej.
Uzeo sam dozvolu da odem
na naslovnici Voguea za nošenje
blistave ogrlice s dijamantima
u najljepšim izrezima.
To su postigli i drugi koji su gori
na osnovu potpisivanja dobrog muža:
slažu se oni koji su bogati i stari
ako ih onda možeš držati podalje
da vas veže za Kurda koji voli
nameštajući tako skandaloznu aferu.
Mama, mama, još uvijek namještena, želim to biti
i od danas ću to predložiti!
"Vrt u dvorcu" (Sylvia Plath)
Presušene fontane, završavaju ruže.
Tamjan smrti. Dolazi vaš dan.
Kruške se debljaju kao minimalne Bude.
Plava izmaglica, udaljena od jezera.
A vi prelazite sat ribe,
ponosna stoljeća svinja:
prst, čelo, šapa
proizlaze iz sjene. Povijest se hrani
oni poraženi žljebovi,
te akantove krunice,
a gavran umiruje svoju odjeću.
Čupavi vrijesak nasljeđujete, pčelinja elitra,
dva samoubojstva, pokajnički vukovi,
crni sati. Tvrde zvijezde
to žuti već idu prema nebu.
Pauk na svom užetu
jezero prelazi. Crvi
ostavljaju svoje sobe same.
Ptičice se konvergiraju, konvergiraju
sa svojim darovima prema teškim granicama.
"Sentimentalna samoeutanazija" (Gloria Fuertes)
Sklonio sam se s puta
da ne stanem na put,
za ne vikanje
jadičniji stihovi.
Proveo sam mnogo dana bez pisanja,
a da vas ne vidim,
a da ne jede već plače.
"Žaliti se na sreću" (Sor Juana)
Goneći me, svijet, što te zanima?
Kako da te uvrijedim, kad samo pokušam
staviti ljepote u moje razumijevanje
a ne moje razumijevanje u ljepotama?
Ne cijenim blago ili bogatstvo,
i tako me uvijek učini sretnijom
stavio bogatstvo u moje razumijevanje
nego moje razumijevanje u bogatstvu.
I ne procjenjujem ljepotu kojoj je istekao rok trajanja
To je građanski plijen vjekova
niti mi bogatstvo godi fementida,
uzimajući najbolje u mojim istinama
konzumiraju životne taštine
nego da konzumiraju život u taštinama.
"Ljubav koja šuti" (Gabriela Mistral)
Da te mrzim, moja bi te mržnja dala
riječima, zvučno i sigurno;
ali volim te i moja ljubav ne vjeruje
na ovaj razgovor muškaraca, tako mračan.
Voljeli biste da se pretvori u vrisak,
a dolazi toliko duboko da se poništio
njegov gorući potok, onesvijestio se,
prije grla, prije prsa.
Ja sam isti kao puna bara
a ja vam se činim inertnom fontanom.
Sve zbog moje uznemirene šutnje
što je gnusnije od ulaska u smrt!
"Izgubljeno milovanje" (Alfonsina Storni)
Maženje bez uzroka mi ide s prstiju,
izlazi mi iz prstiju ... Na vjetru, kako prolazi,
milovanje koje luta bez odredišta ili predmeta,
izgubljeno milovanje tko će ga pokupiti?
Večeras bih mogao voljeti s beskrajnom milošću,
Mogla bih voljeti prvu koja je stigla.
Nitko ne dolazi. Oni su samo cvjetne staze.
Izgubljeno milovanje će se zakotrljati ... zakotrljati ...
Ako te večeras poljube u oči, putniče,
ako slatki uzdah protrese grane,
ako mala ruka pritisne prste
koji te odvede i ostavi, postigne te i ode.
Ako ne vidite tu ruku, niti ona usta koja se ljube,
ako je zrak taj koji stvara iluziju ljubljenja,
oh, putniče, čije su oči poput neba,
Na rastopljenom vjetru, hoćete li me prepoznati?
"Kažu da biljke ne govore" (Rosalía de Castro)
Kažu da biljke ne govore, ni fontane, ni ptice,
Niti maše svojim glasinama, niti svojim sjajem zvijezdama,
Kažu, ali to nije istina, jer uvijek kad prođem,
Od mene mrmljaju i uzvikuju:
Ide ludo sanjanje
S vječnim proljećem života i polja,
I vrlo brzo, vrlo brzo, kosa će joj postati sijeda,
I ona vidi, drhteći, ohlađena, kako mraz prekriva livadu.
Na glavi su mi sijede dlake, na livadama je mraz,
Ali ja nastavljam sanjati, jadni, neizlječivi mjesečar,
S vječnim proljećem života koje se gasi
I višegodišnja svježina polja i duša,
Iako su neki uvenuli i premda su drugi spaljeni.
Zvijezde i fontane i cvijeće, ne mrmljajte o mojim snovima,
Bez njih, kako vam se diviti ili kako živjeti bez njih?
Izvrstan izbor autora i pjesama. Putovanje kroz vrijeme klasične teme iz ženskog pogleda i stvarnosti, uvijek na snazi, izražene prema tehnikama svake ere. Čestitamo.