Pre nekoliko dana odao počast i otvorio prozor u svijet nekim autorima i piscima iz mog grada, Solana, među koje me je uvrstio i debi kao romanopisac. I naravno, neizbježno je ostaviti imena koja želim nastaviti oporavljati. Danas su ovo troje: dva pjesnika i povjesničar i novinar. Ali, spomenut ću i više solaneros autora stiha i pozorišne scene. Molim te pogledajte nas. Ko zna književno blago koje tek treba otkriti.
silfra - David Policarpo Ruiz Santa Quiteria
Ovaj mladi pesnik Ovaj 29-godišnjak se upravo pridružio rastućoj grupi solanerosa koji pišu i objavljuju. Ovo je njegov prvi rad predstavljen prije nekoliko sedmica, a pesme koju je uspio urediti zahvaljujući uspješnoj pokroviteljskoj kampanji.
silfra je vrlo slobodna poetska priča, napisana jednog jutra ispred računara i rođena nadahnućem poruke autorove sestre gdje je govorila o Silfri, mjesto na Islandu. Istraživao je na mreži, vidio fotografiju i očarao je njenom pričom. Dopustio je da se zanosi i sve je spontano izašlo, pa je ovoj pjesničkoj zbirci, kako kaže autor, "više da je osjetite nego da je razumijete". Knjiga mogu se naći u papirnatom i digitalnom formatu.
La Solana i srpovi - Aurelio Maroto
S ove obale - Francis Alhambra
Francis Alhambra je moguće najpoznatiji i najpriznatiji kantautor La Solane ali, iznad svega, on je veličanstveni pjesnik koji za svoje stihove stavlja i najprikladniju muziku i glas. Član grupe Pšenični hljeb Od 1991. godine, koji ima najviše tradicije i lokalne i regionalne slave, cijeli je život proveo s gitarom u rukama i interpretirajući svijet svojom muzikom i svojim riječima.
Otišao sam iz devedesetih kad počne razvijati na važniji način svoj aspekt kao kantautor. Bili su to samostalni nastupi dodani saradnji sa drugim autorima i umjetnicima (pjesnicima, pjevačima i raznim kulturnim i društvenim udruženjima u provinciji). Takođe učestvuje na regionalnim festivalima i koncertima.
Već je objavio pjesme u knjizi iz 1996 Vedri noćni stihovi, svezak zbirke Espiga koju je uredio Pan de Trigo, kao i u kvartalnom časopisu ove književne grupe. Ali je u 1997 kada ste odlučili objaviti ovu knjigu pjesama, S ove obale.
Još imena
Budući da još uvijek ima mnogo onih koji su ostali, gotovo svi pjesnici koji čine Pan de Trigo kao Rosa Marín, Juan José Torrijos ili María José Pacheco, Ramona Romero de Ávila ili Domingo Fernández.
I ne mogu napustiti možda najpriznatijeg povjesničar i službeni ljetopisac Villa de La Solana (uz dozvolu njegovog nasljednika i nedavno penzionisanog Paulina Sáncheza). Don Antonio Romero Velasco, kojeg se još uvijek dobro sjećam, jer je bio veliki prijatelj mog djeda i, nadalje, taj veliki povjesničar s nekoliko knjiga objavljenih kao Istorija La Solane o Povijesni odnos o izgledu, štovanju, štovanju i prenosu Blažene Djevice Peñarroye, da navedem samo nekoliko naslova.
I na kraju, ali ne najmanje važno, pozivam se na još jedan članak objavljen ovog proljeća o mojoj prijateljici, režiserki, glumici i dramaturgu Mari Carmen Rodriguez-Rabadan. I to je da je protekle nedjelje (re) premijerno izveo svoje posljednje vlastito djelo, Soba 204, operacija, koji sam također imao sreću da sam ispravio i, prema tome, uživao i smijao se prije bilo koga drugog tradicionalnom komedijom, punom humora i nadrealizma koji je oduševio javnost.