Uvijek Don Juan Tenorio, osnovni klasik ovih datuma

Poster od Don Huan Tenorio (1922) Ricardo de Baños.

Još godinu dana Ne dam četvrtinu stranim bundevama. Nisu svi oni pribor za slepe miševe, paučinu i uklete kuće koje napadaju trgovine i barove. Niti na školske zabave minijaturnih vještičjih kostima i duhova (neki tada sanjaju ...). Ne idem u korak s vremenom niti sam politički korektan jer sam ostao s njim, s Don Juanom Tenoriom. Sa sada osramoćenim (ili reinterpretiranim) mitom o najnezlogasnijoj i najmodernijoj lubanji, ali i o najzaljubljenijim i otkupljenim.

Don Jose Zorrilla napisao svoju priču u 1844, koji vas je inspirisao Seviljski prevarant iz 1630, pripisuje se Tirso de Molina. I to je ono što moramo pročitati i posebno vidjeti predstavljeno u ovim predstojećim datumima. Znam da je moja borba izgubljena, ali Nastojat ću svake godine boriti se da joj nastavim davati važnost. Davno su to školarci morali naučiti i recitovati. Sad ... sada je. Pa, vraćam se svakog kraja oktobra u gostionicu Laurel i pronalazim ga kako piše svoje pismo. Ovo su neki od njegovih nezaboravnih stihova.

DON JUAN

Kako vrište ti prokleti!

Ali loša munja me slomila

da u zaključenju pisma

ne plaćaju skupo za svoje vriske!

***

Ovdje je don Juan Tenorio

a za njega nema muškarca.

Od ohole princeze

onom ko lovi u lošem čamcu,

nema žene na koju se ne pretplatim,

i bilo koja pokrića kompanije

ako je u zlatu ili u vrijednosti.

Potražite za njim pobunjenike;

zatvorite igrače;

koji se hvali da ga odsiječe,

Da vidimo ima li nekoga ko ga nadmašuje

u igri, u borbi ili u ljubavi.

***

Gdje god sam išao

razlog zašto sam pregazio

vrlina kojoj sam se rugao,

Rugao sam se pravdi

Već sam prodao žene.

Sišao sam u kabine,

Popeo sam se do palača,

Popeo sam se na klaustre

i svuda gdje sam otišao

gorko sećanje na mene.

***

Zavapila sam do neba, a on me nije čuo.

Ali ako me vrata zatvore,

mojih koraka na Zemlji

odgovori nebo, a ne ja.

***

Makni se, hinjeni kamen!
Pusti, pusti tu ruku
da postoji još posljednje zrno
na satu mog života.
Pusti to, ako je istina
nego točka skrušenosti
daj duši spas
vječnosti,
Ja, sveti Bože, vjerujem u tebe;
ako je to moje nečuveno zlo,
tvoja je milost beskrajna ...
Gospode, smiluj mi se!

Sa DON LUIS-om

DON LUIS

Bogami si čudan čovjek!

Koliko dana koristiš

u svakoj ženi koju voliš?

DON JUAN

Odlazite iz dana u godini

među kojima ih tamo možete naći.

Jedan koji će ih natjerati da se zaljube,

drugi da ih uzme,

drugi da ih napusti,

dva da ih zamijene

i sat vremena da ih zaboravim.

Uz DON DIEGO

GOSPODIN DIEGO

Ubiješ me ... Još ti opraštam

Boga na svetom sudu.

DON JUAN

Dugoročno si me stavio.

(Iako ću uvijek voljeti verziju Tirsa de Moline u kojoj je Trickster rekao "Koliko dugo mi vjeruješ!").

Sa DOÑA INÉS

DON JUAN

Ah! Nije li istina, anđele ljubavi,

na ovoj osamljenoj obali

najčišći mjesec sja

i bolje dišeš?

Ova aura koja luta, ispunjava

jednostavnih mirisa

seljačkog cveća

Ta ugodna obala niče:

ta čista i spokojna voda

to prolazi bez straha

ribarski brod

koji čeka dan pjevanja,

Nije li istina, golubice moja,

šta dišeš ljubavi

***

GĐA INES:

Ne znam ... Otkad sam ga vidio,

Moja Bridget i njeno ime

rekao si mi da imam tog čovjeka

uvek preda mnom.

Svuda sam ometen

sa svojim ugodnim pamćenjem,

i ako ga na trenutak izgubim,

u njegovo sećanje se ponavljam.

Ne znam kakva fascinacija

u mojim osjetilima to vježba,

to me uvijek izokreće prema njemu

um i srce:

i ovdje i u oratoriju

i svugdje upozoravam

to razmišljanje zabavlja […].

***

GĐA INES:

Umukni, zaboga, o, don Juan!

da neću moći odoljeti

dugo bez umiranja

pa se nikad nisam osjećao željno.

Ah! Šuti iz suosjećanja,

da mi se čini da te slušam

da mi mozak poludi

srce mi gori.

Ah! Dao si mi da pijem

pakleni filter, bez sumnje,

to vam pomaže da se predate

vrlina žena […].

 ***

DON DŽUAN:

Moja duša! Ta riječ

moje biće mijenja način,

Šta mogu uraditi

dok mi se Eden ne otvori.

Nije, Dona Ines, Satana

ko stavlja ovu ljubav u mene;

Bog je taj koji želi za vas

osvoji me za Njega možda.

Ne, ljubav koja se danas cijeni

u mom smrtnom srcu

to nije zemaljska ljubav

poput one koju sam osjećala do sada;

ne ta prolazna iskra

da se svaki nalet ugasi;

To je vatra koja se proguta

koliko vidi, neizmjerno, proždrljivo.

Odbacite svoju anksioznost

lijepa doña Inés,

jer se osjećam u tvojim nogama

još uvijek sposoban za vrlinu.

Da, ponosit ću se na sedždu

pred dobrim zapovjednikom,

i ili će mi dati vašu ljubav,

ili će me morati ubiti.

***


Komentar, ostavi svoj

Ostavite komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

*

*

  1. Za podatke odgovoran: Miguel Ángel Gatón
  2. Svrha podataka: Kontrola neželjene pošte, upravljanje komentarima.
  3. Legitimacija: Vaš pristanak
  4. Komunikacija podataka: Podaci se neće dostavljati trećim stranama, osim po zakonskoj obavezi.
  5. Pohrana podataka: Baza podataka koju hostuje Occentus Networks (EU)
  6. Prava: U bilo kojem trenutku možete ograničiti, oporaviti i izbrisati svoje podatke.

  1.   Maria Ines rekao je

    Bilo mi je zadovoljstvo pročitati ga ... hvala!