Još godinu dana Ne dam četvrtinu stranim bundevama. Nisu svi oni pribor za slepe miševe, paučinu i uklete kuće koje napadaju trgovine i barove. Niti na školske zabave minijaturnih vještičjih kostima i duhova (neki tada sanjaju ...). Ne idem u korak s vremenom niti sam politički korektan jer sam ostao s njim, s Don Juanom Tenoriom. Sa sada osramoćenim (ili reinterpretiranim) mitom o najnezlogasnijoj i najmodernijoj lubanji, ali i o najzaljubljenijim i otkupljenim.
Don Jose Zorrilla napisao svoju priču u 1844, koji vas je inspirisao Seviljski prevarant iz 1630, pripisuje se Tirso de Molina. I to je ono što moramo pročitati i posebno vidjeti predstavljeno u ovim predstojećim datumima. Znam da je moja borba izgubljena, ali Nastojat ću svake godine boriti se da joj nastavim davati važnost. Davno su to školarci morali naučiti i recitovati. Sad ... sada je. Pa, vraćam se svakog kraja oktobra u gostionicu Laurel i pronalazim ga kako piše svoje pismo. Ovo su neki od njegovih nezaboravnih stihova.
DON JUAN
Kako vrište ti prokleti!
Ali loša munja me slomila
da u zaključenju pisma
ne plaćaju skupo za svoje vriske!
***
Ovdje je don Juan Tenorio
a za njega nema muškarca.
Od ohole princeze
onom ko lovi u lošem čamcu,
nema žene na koju se ne pretplatim,
i bilo koja pokrića kompanije
ako je u zlatu ili u vrijednosti.
Potražite za njim pobunjenike;
zatvorite igrače;
koji se hvali da ga odsiječe,
Da vidimo ima li nekoga ko ga nadmašuje
u igri, u borbi ili u ljubavi.
***
Gdje god sam išao
razlog zašto sam pregazio
vrlina kojoj sam se rugao,
Rugao sam se pravdi
Već sam prodao žene.
Sišao sam u kabine,
Popeo sam se do palača,
Popeo sam se na klaustre
i svuda gdje sam otišao
gorko sećanje na mene.
***
Zavapila sam do neba, a on me nije čuo.
Ali ako me vrata zatvore,
mojih koraka na Zemlji
odgovori nebo, a ne ja.
***
Makni se, hinjeni kamen!
Pusti, pusti tu ruku
da postoji još posljednje zrno
na satu mog života.
Pusti to, ako je istina
nego točka skrušenosti
daj duši spas
vječnosti,
Ja, sveti Bože, vjerujem u tebe;
ako je to moje nečuveno zlo,
tvoja je milost beskrajna ...
Gospode, smiluj mi se!
Sa DON LUIS-om
DON LUIS
Bogami si čudan čovjek!
Koliko dana koristiš
u svakoj ženi koju voliš?
DON JUAN
Odlazite iz dana u godini
među kojima ih tamo možete naći.
Jedan koji će ih natjerati da se zaljube,
drugi da ih uzme,
drugi da ih napusti,
dva da ih zamijene
i sat vremena da ih zaboravim.
Uz DON DIEGO
GOSPODIN DIEGO
Ubiješ me ... Još ti opraštam
Boga na svetom sudu.
DON JUAN
Dugoročno si me stavio.
(Iako ću uvijek voljeti verziju Tirsa de Moline u kojoj je Trickster rekao "Koliko dugo mi vjeruješ!").
Sa DOÑA INÉS
DON JUAN
Ah! Nije li istina, anđele ljubavi,
na ovoj osamljenoj obali
najčišći mjesec sja
i bolje dišeš?
Ova aura koja luta, ispunjava
jednostavnih mirisa
seljačkog cveća
Ta ugodna obala niče:
ta čista i spokojna voda
to prolazi bez straha
ribarski brod
koji čeka dan pjevanja,
Nije li istina, golubice moja,
šta dišeš ljubavi
***
GĐA INES:
Ne znam ... Otkad sam ga vidio,
Moja Bridget i njeno ime
rekao si mi da imam tog čovjeka
uvek preda mnom.
Svuda sam ometen
sa svojim ugodnim pamćenjem,
i ako ga na trenutak izgubim,
u njegovo sećanje se ponavljam.
Ne znam kakva fascinacija
u mojim osjetilima to vježba,
to me uvijek izokreće prema njemu
um i srce:
i ovdje i u oratoriju
i svugdje upozoravam
to razmišljanje zabavlja […].
***
GĐA INES:
Umukni, zaboga, o, don Juan!
da neću moći odoljeti
dugo bez umiranja
pa se nikad nisam osjećao željno.
Ah! Šuti iz suosjećanja,
da mi se čini da te slušam
da mi mozak poludi
srce mi gori.
Ah! Dao si mi da pijem
pakleni filter, bez sumnje,
to vam pomaže da se predate
vrlina žena […].
DON DŽUAN:
Moja duša! Ta riječ
moje biće mijenja način,
Šta mogu uraditi
dok mi se Eden ne otvori.
Nije, Dona Ines, Satana
ko stavlja ovu ljubav u mene;
Bog je taj koji želi za vas
osvoji me za Njega možda.
Ne, ljubav koja se danas cijeni
u mom smrtnom srcu
to nije zemaljska ljubav
poput one koju sam osjećala do sada;
ne ta prolazna iskra
da se svaki nalet ugasi;
To je vatra koja se proguta
koliko vidi, neizmjerno, proždrljivo.
Odbacite svoju anksioznost
lijepa doña Inés,
jer se osjećam u tvojim nogama
još uvijek sposoban za vrlinu.
Da, ponosit ću se na sedždu
pred dobrim zapovjednikom,
i ili će mi dati vašu ljubav,
ili će me morati ubiti.
***
Bilo mi je zadovoljstvo pročitati ga ... hvala!