Svijet u 10 pjesama

Indija miriše na voće i jasmin, u Africi se diže bauk nakon rata, a u Čileu je nekoć napisao neke noćne stihove gledajući Tihi ocean.

Od davnina su pjesnici svijeta prilagođavali zakone prirode svojim stihovima, tumačeći vlastitu stvarnost, dodir dodirivanja prstima svijeta snova koje je čovjek nekada zaboravio.

Postojanje kroz kristale viđeno kao lično kao i univerzalno koje obuhvata ovo putovanje svijet u 10 pjesama.

Među cvijećem, zdjela vina
Pijem sam, nema prijatelja u blizini.
Podižem čašu, pozivam mjesec
i moja sjena, a sada smo troje.
Ali mjesec ne zna ništa o pićima
i moja sjena je ograničena da me oponaša,
ali čak i tako, mjesec i sjena bit će mi društvo.
Proljeće je dobro vrijeme za uživanje.
Ja pjevam i mjesec produžava svoje prisustvo,
Plešem i moja sjena se zapetlja.
Sve dok ostajem priseban, sretni smo zajedno
kad se napijem, svaki hoda pored njega
zaklevši se da će se sresti u Srebrnoj nebeskoj rijeci.

Pije sam na mjesečini, Li Bai (Kina)

Rijeka krotko napreduje, otvarajući noć.
Gole zvijezde drhte u vodi.

Rijeka u tišini prati šuštavu liniju.
Napustio sam svoj čamac po volji voda.

Ležeći licem prema nebu mislim na vas koji spavate, izgubljeni u snovima.
Možda sada sanjaš mene, ljubavi moja prema noćnim, mokrim zvjezdanim očima.
Uskoro će moj čamac proći ispred tvoje kuće, ljubavi moja, ispružena u snu
poput rijeke.

Možda mi tvoja usnula usta pulsiraju, odškrinuta.
Stiže rafal voća i jasmina.

Ovaj vjetar je prošao kroz vašu kuću i u njoj
Dodirnem tvoj san i udahnem tvoj miris i poljubim ti usta, ljubavi moja možda sada
hodaš sa mnom, u vrtu, za svoj san.

Iza vašeg uha, između vaše kose, još vlažne od kupke, gori jasmin u vašem snu.
Daj mi ruku i pogledaj me u oči, u svom snu, ljubavi moja, i lagano me odvuci do čarobnog kruga u koji se sada, usnuvši, smiješiš.
Vidim, u sjeni obale, malo svjetla koje me gleda s ljubavlju trepćući.
To je tvoj dom: za mene najslađa, najbliža i najudaljenija od zvijezda, ljubavi moja.

Zvijezda, Rabindranath Tagore (Indija)

Emisija je to. Mač i vena.

Sanjar koji nije mogao vidjeti dalje od horizonta.

Danas je bolje nego sutra, ali mrtvi su ti

Oni će se obnavljati i rađati svaki dan

A kad pokušaju spavati, klanje će ih voditi

Od njegove letargije do sna bez snova. Bez obzira

Broj. Niko nikoga ne pita za pomoć. Glasovi traže

Riječi u pustinji i odjek odgovara

Naravno, povrijeđeno: Nema nikoga. Ali neko kaže:

«Ubica ima pravo da brani svoju intuiciju

mrtvaca. Mrtvi uzvikuju:

«Žrtva ima pravo da brani svoje pravo

vrištati". Poziv na molitvu raste

od vremena molitve do

jednolični lijesovi: lijesovi na brzinu podignuti,

brzo pokopan ... nema vremena

dovršite obrede: stižu i drugi mrtvi

na brzinu od drugih napada, sam

ili u grupama ... porodica ne ostavlja za sobom

siročad ili mrtva djeca. Nebo je sivo

olovo i more je plavo-sivo, ali

boja krvi ga je zasjenila

sa kamere roj zelenih muha.

Zelene muhe, Mahmud Darwish (Palestina)

Zemlja je zatvor

a nebesa čuvaju zvijezde padalice.

Bježi,

stupi na tron ​​ljubavi,

jer je smrt stvorenje,

a tvoje mjesto je progonstvo.

Vaša se tajna proširila

a duljina vašeg vremena proizlazi iz ruže.

Posjetit ćete prevlaku

i bit ćete uništeni,

ali tvoja duša će ostati neraspoznatljiva.

Izreke egzila, Ahmad Al-Shahawi (Egipat)

Moj se bauk dizao od kiše olova,

I proglasio je "ja sam civil" postižući samo

Povećajte svoj strah. Ali kako bi bilo

Da ustanem, ja, biće ove zemlje, u taj čas

Nepromišljene smrti! Tada sam pomislio:

tvoja bitka nije s ovog svijeta.

Civil i vojnik, iz Wole Soyinke (Nigerija)

Mornari se uglavnom zabavljaju
love albatrose, velike morske ptice
koji prate polako, indolentne putnike,
brod koji plovi ponorima i opasnostima.

Tamo ih jedva bacaju na palubu,
prinčevi plavi, nespretni i posramljeni,
veliko bijelo krilo opušteno poput mrtvih
i pustili su je da poput vesla padne na bok.

Kako je sada slab i beskoristan krilati putnik!
On je, prije tako lijep, kako groteskan na zemlji!
Svojom lulom jedan od njih je opekao kljun,
drugi imitira, šepajući, let invalida.

Pesnik je isti ... Tamo gore, u visinama,
Kakve to veze imaju, strijele, zrake, oluja puštena
Prognana u svijet, avantura je zaključila:
Njegova gigantska krila mu nisu od koristi!

Albatros, Charles Baudelaire (Francuska)

Dugi spektar srebra premješten ...

Dugi spektar mućkanja srebra

noćni vjetar uzdiše,

otvorio moju staru ranu sivom rukom

i udaljio se: veselio sam se tome.

Rana ljubavi koja će mi dati život

vječna krv i čisto svjetlo šikljaju.

Pukotina u kojoj je Filomela nijema

imat će šumu, bol i meko gnijezdo.

Ma kako slatka glasina u mojoj glavi!

Leći ću pored jednostavnog cvijeta

gdje vaša ljepota pluta bez duše.

A voda koja luta postaće žuta,

dok mi krv teče u šikarama

mokar i smrdljiv s obale.

Dugi spektar tresenog srebra, Federico García Lorca (Španija)

Nikad nisam vidio pustoš
i more koje nikada nisam stigao vidjeti
ali vidio sam oči vrijeska
I znam kakvi talasi moraju biti

Nikad nisam razgovarao s Bogom
niti sam ga posjetio na nebu,
ali siguran sam odakle putujem
kao da su mi dali kurs.

Svakako, Emily Dickinson (Sjedinjene Države)

Bojim se da vas vidim, moram da vas vidim, nadam se da vas vidim, nemir da vas vidim.

Želim te naći, briga da te nađem, sigurnost da te nađem, jadne sumnje da te nađem.

Imam potrebu da vas čujem, radost da vas čujem, sreću da vas čujem i strah da vas čujem.

Ukratko, sjeban sam i blistav, možda više prvi nego drugi i obrnuto.

Vicevera, Mario Benedetti

Napišite, na primjer: «Noć je zvjezdana,
a plave zvijezde drhte u daljini ».

Noćni vjetar okreće se na nebu i pjeva.

Večeras mogu napisati najtužnije stihove.
Volio sam je, a ponekad je i ona mene.

U ovakvim noćima držao sam je u naručju.
Poljubio sam je toliko puta pod beskrajnim nebom.

Voljela je mene, ponekad sam i ja nju.
Kako da nisam volio njene sjajne mirne oči.

Večeras mogu napisati najtužnije stihove.
Misliti da je nemam. Osjećam da sam je izgubio.

Slušajte neizmjernu noć, čak i više bez nje.
A stih pada u dušu poput rose na travu.

Je li važno što to moja ljubav nije mogla zadržati.
Noć je puna zvijezda i ona nije sa mnom.

To je to. U daljini neko pjeva. U daljini.
Moja duša nije zadovoljna time što sam je izgubila.

Kao da je želi približiti, moj je pogled traži.
Moje srce je traži, a ona nije sa mnom.

Iste noći bijeli isto drveće.
Mi, tadašnji, nismo isti.

Ne volim je više, istina, ali koliko sam je volio.
Moj glas je pretraživao vjetar da joj dodirne uho.

Od ostalih. Biće iz drugog. Kao i prije mojih poljubaca.
Njezin glas, njeno blistavo tijelo. Njegove beskonačne oči.

Ne volim je više, istina je, ali možda je volim.
Ljubav je tako kratka, a zaborav toliko dug.

Jer u ovakvim noćima imao sam je između svojih
ruke, moja duša nije zadovoljna time što sam je izgubila.

Iako je ovo posljednja bol koju mi ​​ona zadaje,
i ovo su zadnji stihovi koje mu pišem.

Večeras mogu napisati najtužnije stihove Pabla Nerude (Čile)

Da li vam se svidjelo ovo putovanje oko svijeta u 10 pjesama? Koju više voliš?