Gloria Fuertes: pjesme

Nema sumnje da je Gloria Fuertes jedna od najpoznatijih spisateljica na svijetu. Njegove pjesme se gotovo uvijek pamte jer smo uz njih odrastali. Ali istina je da je bila više od dječjeg pjesnika. I snažna Glorijina figura i njene pjesme opstaju tokom vremena.

Ali, Ko je bila Gloria Fuertes? Koje pesme su najvažnije koje ste napisali? Kako je bilo?

Ko je Gloria Fuertes

Prema riječima Camila Joséa Cele, Gloria Fuertes je bila 'kučkasti anđeo' (oprostite). Nije imala lak život, a i pored toga, uspela je da napiše neke od najlepših pesama za decu.

slava jaka rođen je u Madridu 1917. Odrasla je u naselju Lavapiés, u krilu skromne porodice (majka krojačica i otac portir). Njegovo djetinjstvo proteklo je u različitim školama, od kojih je neke opisao u svojim pjesmama.

Sa 14 godina majka ju je upisala u Zavod za stručno obrazovanje žena, gdje je stekla dvije diplome: stenografiju i daktilografiju; i higijenu i brigu o djeci. Međutim, umjesto da radi, odlučio je da upiše Gramatiku i književnost.

Vaš cilj, i ono što je oduvek želela da bude, bila je pisac. I to mu je pošlo za rukom 1932. godine, sa 14 godina, kada su objavili jednu od njegovih prvih pjesama, «Djetinjstvo, mladost, starost...».

Njegov prvi posao bio je računovođa u fabrici, što mu je dalo vremena za pisanje pjesama. Godine 1935. objavio je njihovu zbirku, Ignored Island, i počeo da drži recitale poezije na Radio Madridu. Međutim, nije dao otkaz. Od 1938. do 1958. radila je kao sekretarica sve dok nije mogla dati otkaz. A to je da je pored tog posla imala i još jedan kao urednica u jednom dečjem časopisu. Taj žanr je bio taj koji mu je otvorio vrata slave, koja mu je došla 1970. Španska televizija ju je predstavila u svojim programima za djecu i mlade i učinio svoje pjesme poznatim širom svijeta.

Konačno, i zato što je to jedna od pjesama u kojoj ona sama govori o svom životu, ostavljamo vam onakvu kakva se predstavila.

Autobiografija

Gloria Fuertes je rođena u Madridu

sa dva dana starosti,

Pa, porođaj moje majke je bio veoma naporan

da ako se zanemari, umire da bi živeo za mene.

Sa tri godine je već znao da čita

Već u šest sam znao svoj posao.

Bio sam dobar i mršav

visok i pomalo bolestan.

Sa devet godina me uhvatio auto

Sa četrnaest me je zatekao rat;

U petnaestoj mi je umrla majka, otišla je kad mi je bila najpotrebnija.

Naučio sam da se cjenkam u trgovinama

i da idem u gradove po šargarepu.

Do tada sam počeo sa ljubavlju,

-Ne govorim imena-,

zahvaljujući tome uspeo sam da se izborim

mladost moje komšiluke.

Hteo sam da idem u rat, da ga zaustavim,

Ali su me zaustavili na pola puta

Onda mi je izašla kancelarija,

gde radim kao da sam glup,

"Ali Bog i portir znaju da nisam."

Pišem noću

i često idem na teren.

Svi moji su mrtvi godinama

i više sam sama od sebe.

Objavio sam stihove na svim kalendarima,

Pišem u dečjim novinama,

i želim da kupim prirodni cvijet na rate

poput onih koje ponekad daju Pemánu.

Najbolje pjesme Glorije Fuertes

Ispod smo sastavili neke od pjesama Glorije Fuertes pa da, ako ih ne poznaješ, vidiš kako je pisao. A, ako ih poznajete, onda ih sigurno želite ponovo pročitati jer su jedni od najboljih u poeziji.

Kad te imenuju

kada te imenuju,

kradu mi malo tvog imena;

izgleda kao laž,

da pola tuceta slova toliko govori.

Moje ludilo bi bilo da poništim zidove sa tvojim imenom,

Krenuo bih sve zidove,

ne bi bilo bunara

a da se nisam pokazao

da izgovorim svoje ime,

ni kamena planina

gde neću vrištati

podučavanje eha

tvojih šest različitih slova.

Moje ludilo bi bilo,

nauči ptice da je pevaju,

nauči ribu da je pije,

nauči muškarce da ne postoji ništa,

kao da poludim i ponavljam svoje ime.

Moje ludilo bi bilo da sve zaboravim,

od preostala 22 slova, od brojeva,

od pročitanih knjiga, od stvorenih stihova. Pozdravite sa svojim imenom.

Zatražite kruh sa svojim imenom.

- Uvek kaže isto - rekli bi u mom koraku, a ja, tako ponosna, tako srećna, tako vesela.

I otići ću na onaj svijet sa tvojim imenom na ustima,

na sva pitanja odgovoriću na vaše ime

- sudije i sveci neće ništa razumjeti -

Bog bi me osudio da to govorim bez prestanka zauvijek.

Vidite kakve gluposti

vidis kakve gluposti,

Volim da napišem tvoje ime

ispuniti papire sa svojim imenom,

ispunite zrak svojim imenom;

reci djeci svoje ime,

piši mom mrtvom ocu

i reci mu da se tako zoveš.

Vjerujem da me čujete kad god to kažem.

Mislim da je to sreća.

Idem ulicama tako sretna

i ne nosim ništa osim tvog imena.

autobio

Rođen sam kao veoma mlad.

Prestao sam biti nepismen sa tri godine,

djevica, sa osamnaest godina,

mučenik, u pedesetoj.

Naučio sam da vozim bicikl,

kada me nisu stigli

noge na pedalama,

da se ljubim, kad me nisu stigli

grudi na usta.

Vrlo brzo sam dostigla zrelost.

U školi,

prvi u Urbanityju,

Sveta istorija i deklaracija.]

Ni algebra ni sestra Maripili mi nisu odgovarale.

Otpustili su me.

Rođen sam bez pezete. Sad,

nakon pedeset godina rada,

Imam dva.

Rooster Wake Up

kikiriki,

Ja sam ovdje,

- reče pijetao

Kolibri

Kolibri pijetao

bio je crvenokos,

i to je bilo njegovo odelo

prekrasnog perja.

Kikiriki.

ustani seljače,

da je sunce već tu

na putu.

-Kikiriki.

ustani farmeru,

probuditi se sa radošću,

dan dolazi.

-Kikiriki.

Seoska djeca

probuditi se sa oleom,

čekaju vas u "školi".

Gradu nije potreban sat

pijetao je vrijedan alarma.

U mom vrtu

Na travi mi drveće govori

božanske pesme tišine.

Noć me iznenađuje bez osmeha,

pobuđujući u mojoj duši sećanja.

* * *

Wind! čuje!

čekam! ne idi!

Čija je strana? ko je to rekao?

Poljupci koje sam čekala, napustili ste me

Na zlatnom krilu moje kose

Ne idi! Uljepšaj moje cvijeće!

I znam, ti, vjetar prijatelju glasniče;

odgovori mu da si me vidio,

sa uobičajenom knjigom između prstiju.

Odlazeći, upalite zvezde,

uzeli su svetlo, a ja jedva da vidim,

i znam, vjetre, muka od duše;

i odnesi mu ovaj "datum" brzim letom.

... I vjetar me slatko miluje,

i ostavlja neosetljivo na moju želju...

Pogodi, pogodi...

Pogodi, pogodi...

Pogodi, pogodi...

pogodi, pogodi:

on jaše na magarcu

nizak je, debeo i sa stomakom,

prijatelj gospodina

štita i koplja,

zna izreke, pametan je.

Pogodi, pogodi...

Ko je on? (Sancho Panza)

Rečenica

Da si na zemlji, Oče naš,

da te osetim na šiljci bora,

U plavom torzu radnika,

U djevojci koja veze zakrivljene

Leđa, miješanje konca na prstu.

Oče naš koji jesi na zemlji,

U žljebu

U vrtu,

u rudniku,

u luci,

U kinu,

U vinu

Kod doktora.

Oče naš koji jesi na zemlji,

Gdje imate svoju slavu i svoj pakao

I vaš limbo; da ste u kafićima

Gdje bogati piju sok.

Oče naš koji jesi na zemlji,

Na klupi u Prado čitanju.

Ti si onaj starac koji pticama u šetnji daje mrvice kruha.

Oče naš koji jesi na zemlji,

U cikadi, u poljupcu,

Na šiljku, na grudima

Od svih onih koji su dobri.

Otac koji živi bilo gde,

Bog koji prodire u svaku rupu,

Ti koji odvodiš tjeskobu, koji si na zemlji,

Oče naš, vidimo te

One koje moramo da vidimo kasnije,

Gde god, ili tamo na nebu.

Gde ideš, stolaru? (CAROL)

-Gde ideš stolaru

sa snježnim padavinama?

-Idem u planine po drva

za dva stola.

-Gde ideš stolaru

sa ovim mrazom?

-Idem u planine po drva,

moj otac čeka.

-Gde ideš sa svojom ljubavlju

Dijete zore?

-Spasiću sve

oni koji me ne vole.

-Gde ideš stolaru

tako rano ujutro?

-Idem u rat

da to zaustavim.

Na ivici

ja sam visok;

u ratu

Došao sam da imam četrdeset kilograma.

Bio sam na ivici tuberkuloze

na ivici zatvora,

na ivici prijateljstva,

na rubu umjetnosti,

na ivici samoubistva,

na ivici milosti,

na ivici zavisti,

na ivici slave,

na ivici ljubavi,

na rubu plaže,

i malo po malo, uspavao me je,

i evo spavam na ivici,

na ivici buđenja.

Parovi

Svaka pčela sa svojim partnerom.

Svaka patka sa svojom šapom.

Svakom svoju temu.

Svaki tom sa svojim omotom.

Svaki momak sa svojim tipom.

Svaki zvižduk svojom flautom.

Svaki fokus sa svojim pečatom.

Svaki tanjir sa svojom šoljicom.

Svaka rijeka sa svojim ušćem.

Svaka mačka sa svojom mačkom.

Svaka kiša sa svojim oblakom.

Svaki oblak sa svojom vodom.

Svaki dečko sa svojom devojkom.

Svaki ananas sa svojim ananasom.

Svake noći sa zorom.

Mala kamila

Kamila je bila ubodna

sa drumskim čičkom

i mehaničar Melchor

dao mu vino.

Baltazar

otišao na dopunu goriva

iza petog bora...

a veliki Melkior je bio nemiran

konsultovao je svog "Longinusa".

-Nismo stigli,

nismo stigli,

i došao je Sveti Porod!

- tri minuta je dvanaest

i tri kralja su izgubljena.

Šepajuća kamila

više polumrtav nego živ

njegov plišani puzi

među stablima maslina.

Približavam se Gašparu,

Melkior mu je šapnuo na uho:

-Dobra kamila birria

da su te na istoku prodali.

Na ulazu u Betlehem

kamila je štucala.

Oh kakva tuga tako velika

u svom belfo i u svom tipu!

Miro je padalo

duž staze,

Baltasar nosi škrinje,

Melkior je gurao bubu.

I već u zoru

-ptice su već pevale-

tri kralja su ostala

otvorenih usta i neodlučnih,

slušajući priča kao muškarac

novorođenom djetetu.

-Ne želim zlato ni tamjan

ni ta blaga tako hladna,

Volim kamilu, volim njega.

Volim ga - ponovilo je Dete.

Pješke se vraćaju tri kralja

pao i napaćen.

Dok je kamila ležala

golica dete.

Na mom okruglom licu

Na mom okruglom licu

Imam oči i nos

a takođe i mala usta

pričati i smijati se.

Očima vidim sve

nosom pravim bolove,

sa mojim ustima kako

kokice.

Jadni magarac!

Magarac nikada neće prestati biti magarac.

Jer magarac nikad ne ide u školu.

Magarac nikada neće postati konj.

Magarac nikada neće pobediti u trkama.

Šta je magarac kriv što je magarac?

U gradu magaraca nema škole.

Magarac svoj život provodi radeći,

vuci auto,

bez bola i slave,

I vikendom

vezan za panoramski točak.

magarac ne zna da čita,

ali ima memoriju.

Magarac na cilj stiže zadnji,

Ali pesnici mu pevaju!

Magarac spava u platnenoj kolibi.

Ne zovi magarca magarcem,

nazovi ga "muški pomoćnik"

ili ga nazovite osobom

Znate li više pjesama koje vrijedi zapamtiti od Glorije Fuertes?