Savremena latinoamerička poezija (II)

Jučer smo započeli ovaj dvostruki članak, s prvom nastavkom «Suvremena latinoamerička poezija« u kojem smo s vama razgovarali o tako slavnim pjesnicima kao što su Gabriela Mistral, José Marti ili Pablo Neruda. U ovom nastavku donosimo vam još 3 ne manje sjajna od prethodnih. Is about Cesar Vallejo, Vicente Huidobro y Octavio Sun.

Ako želite i dalje uživati ​​u dobroj poeziji donesenoj s druge strane ribnjaka, ostanite i pročitajte ovaj članak. Obećavamo da ćete uživati.

Cesar Vallejo

Este Peruanski avangardne poezije rođen 1982. i umro 1938 istakao se svojim veoma važnim pjesničkim djelom. Njegov posao "Crni vjesnici" Objavljen 1919. godine, čuva odjeke modernizma, ali mnoge njegove pjesme, koje su usredotočene na patnju i tjeskobu, počinju predstavljanjem nepravilne metrike i napisane su u neformalnijem tonu nego što je do sada viđeno.

Dok piše, vidimo kako izgnanstvo, smrt njegove majke, tragični i grubi španski građanski rat i nepravda uopšte preuzimaju velik dio njegovog budućeg rada. U ovom kratkom fragmentu posvećenom njemu želimo vam ponuditi malo "Crni vjesnici", u kojem je ljudska bol središnji motiv djela:

U životu postoje udarci, tako jaki ... ne znam!
Puše poput mržnje prema Bogu; kao prije njih,
mamurluk svega pretrpljenog
udružit će se u duši ... ne znam!

Malo ih je; ali jesu ... otvaraju mračne jarke
na najžešćem licu i najsnažnijim leđima.
Možda će to biti ždrijebe varvara Atile;
ili crni vjesnici koje nam smrt šalje.

Oni su duboki padovi Krista duše
neke preslatke vjere koju Sudba huli.
Ti krvavi hitovi su pucketanje
malo hljeba koji gori na vratima pećnice.

A čovjek ... Jadan ... siromah! Zavrti očima poput
kad nas pljesak pozove preko ramena;
pretvara lude oči i sve je proživljeno
udari se, poput bazena krivnje, u pogled.

U životu postoje udarci, tako jaki ... ne znam!

Vicente Huidobro

Este Čileanski pisac, takođe iz avangardne ere hispanoameričke poezije, poput Césara Valleja, uz poeziju gaji i romane i pozorište.

Fue jedan od osnivača "kreacionizam", nasljednik ultraizma i objavljen 1914. godine s motom 'Non serviam', koji poriče da bi umjetnost trebala imitirati prirodu i tvrdi da mora stvarati nove stvarnosti kroz riječ.

Huidobro rezimira u ovoj pjesmi koju ćemo vidjeti ispod njegove vizije kreativnog procesa, smatrajući je manifestom svoje kreacionističke teorije:

Poetic Art

Neka stih bude poput ključa
To otvara hiljadu vrata.
List opada; nešto leti;
Koliko su oči stvorene,
A duša slušatelja i dalje drhti.

Izmislite nove svjetove i vodite računa o svojoj riječi;
Kada pridjev ne daje život, on ubija.

U krugu smo živaca.
Mišić visi,
Koliko se sjećam, u muzejima;
Ali to nije razlog zašto imamo manje snage:
Prava snaga
Počiva u glavi.

Zašto pjevaš ružu, o pjesnici!
Neka cvjeta u pjesmi;

Samo za nas
Sve stvari žive pod Suncem.

Pjesnik je mali Bog.

Octavio Sun

Octavio Paz, veliki teoretičar neovisnosti riječi s obzirom na stvarnost: "Izvan svijeta znakova, a to je svijet riječi, ne postoji svijet." U ovoj pjesmi autora "Salamander" objavljen 1962. godine, pjesnik Meksički podiže one granice između stvarnog i nestvarnog:

Ako je bijelo svjetlo stvarno
ove lampe, stvarno
ruka koja piše, jesu li stvarne
oči koje gledaju ono što je napisano?

Od jedne riječi do druge
ono što kažem nestaje.
Znam da sam živ
između dvije zagrade.

I do sada ovaj dvostruki članak savremene latinoameričke poezije. Ako vam se svidjelo i želite da se s vremena na vrijeme vratimo unatrag i oporavimo tekstove i imena pjesnika i drugih pisaca koji su nam u to vrijeme nudili toliko toga (i dalje nam nude), samo nam to morate reći u našem komentari ili putem društvenih mreža. Sretan četvrtak uveče!