Fotografija: Rare Rosario. Ljubaznošću autora.
Rijetka krunica Ona je spisateljica, doktorka hispanske filologije i profesorica španskog jezika i kreativnog pisanja na Univerzitetu Castellón. Bio je Aragonska nagrada 2022. koju su dodijelili knjižari pokrajine Huesca za njegov roman Nebo iznad Canfranca. U ovom intervju On nam priča o njoj i ja mu puno zahvaljujem na ljubaznosti i posvećenom vremenu.
rijetka krunica — Intervju
- ACTUALIDAD LITERATURA: Vaš posljednji objavljeni roman je Nebo iznad Canfranca. Šta nam govorite o tome i odakle ideja?
RIJETKA brojanica: Neki ljudi koji sada žive u gradu Canfranc su mi rekli o događajima o kojima pričam: vatra od 24. aprila 1944 i odnosima njemački vojnici, padobranac u slučaju mog romana, sa devojkama tamo.
Onda sam vidio u novinama ABC od 29. aprila 1944. neke neodoljive slike katastrofe. U frankističkom kinoprilogu koji je za vrijeme režima prikazivan u kinima prije filmova, NO-DO, vatra iz Canfranca također se pojavila u svom emitiranju 8. maja 1944., nakon što je dao prikaz gruzijske muzičke večeri u Varšavi i prije sportskog izvještaja. . u ovom sažetku dokumentarni Razmjere razaranja mogu se vidjeti sa manje od minute iznad spaljenog grada.
Canfranc nije obnovljen. Ova činjenica je najveći dokaz da novac nikada nije stigao, već da je pao sa strane.
Sakupljeni milionski iznos bio je toliko prevelik da je neuvjerljiv. Potekla je iz najrazličitijeg porijekla: donacija za obnovu Canfranca od dnevnice za sve španske državne službenike, kako civilne tako i vojne, inicijativa kojoj su se dobrovoljno pridružili mnogi radnici i seljaci, čime su se smanjili njihovi poslijeratni prihodi. Osim toga, brojne kolekcije, kolekcije i izložbe za pomoć pogođenima: borbe bikova, fudbalske utakmice i muzički časopisi. U Francuskoj i mnogim američkim zemljama, putem popularnih pretplata, prikupljeno je i mnogo novca.
Računa se, na osnovu riječi nekih svjedoka tog vremena, da bi pet puta poslužio za obnovu Canfranca. Za moj detektivski rad nacrtao sam liniju na mapi Španije od Madrida do Canfranca za početak saznati u kom trenutku naše geografije tih stotina miliona pezeta je promenilo adresu, odredište i, iznad svega, ruke. Nalaz me je iznenadio. To uopšte nije bilo ono što sam očekivao. To čuđenje me je nagnalo da ispričam ovu priču.
- AL: Možete li se sjetiti nekog od svojih prvih čitanja? A prva priča koju ste napisali?
RR: Dvije knjige koje su me natjerale da počnem kontinuirano čitati su: Bube lete na zalasku sunca, Marije Gripe, u kojoj se pojavio švedski prirodnjak Linnaeus i nekoliko godina kasnije sentimentalna hronika u crvenoj boji, autor Francisco González Ledesma, dobitnik nagrade Planeta 1984. Možda ovaj drugi nije bio baš prikladan za moje godine — tada sam imao samo trinaest godina — ali je bio odlučujući. Nisam se osjećao kao da čitam o konkretnim događajima u Barseloni, osjećao sam se tu i tada.
Sljedeće godine sam čitao Dawn Chronicle aragonskog pisca koji je umro u San Diegu, Kalifornija, Ramón J. Sender. Pomoglo mi je za nešto veoma važno: to znati bez ikakve sumnje Želeo sam da se posvetim pisanju. Iz tog vremena se sećam i čitanja Put, autora Miguela Delibesa i dijamantski kvadrat, od Mercè Rodoreda.
Mi prva priča, da ga na neki način nazovem, naslovio sam ga Moje putovanje u oblaku. Napisao sam je kad sam bio ispod deset godina i sa njim sam osvojio književnu nagradu od nekog značaja. Počelo je u dvorcu na brdu La Estrella. Na padini te planine je mjesto gdje još uvijek živim, u ovom pejzažu okrenutom prema dolini Palancia između Sierra Espadána i Calderone.
- ZA: Glavni pisac? Možete odabrati više od jednog i iz svih razdoblja.
RR: Max aub, Cervantes, neki francuski pisci vole Benoite Groult a među sadašnjima koje sada prilično često čitam: Évelyne pisier i Leila slimani, Goncourt nagrada 2016.
- ZA: Kojeg biste lika u knjizi voljeli upoznati i stvoriti?
RR: Bez sumnje, Kihot.
- ZA: Neki poseban hobi ili navika kada je u pitanju pisanje ili čitanje?
RR: tišina i samoća.
- ZA: A vaše omiljeno mjesto i vrijeme za to?
RR: već u prvom satu dana, mnogo puta pred zoru, iu mom ležaljka narandžasta. Mada to uvek kažem moja sopstvena soba je moj laptop sa kojim mogu da pišem bilo gde gde su ispunjeni uslovi prethodnog pitanja.
- ZA: Postoje li drugi žanrovi koji vam se sviđaju?
RR: sve kao i njegova hibridizacija. Čitam bez kompleksa i bez predrasuda.
- ZA: Šta sad čitaš? A pisanje?
RR: The četrnaest romana finalista književne nagrade čija sam porota.
Što se tiče teme mog sljedećeg romana, ne mogu je otkriti. Smatram da je efekat iznenađenja je takođe veoma važno. Nadalje, García Márquez je govorio nešto poput: ako to kažeš, više ne pišeš.
- ZA: Šta mislite o izdavačkoj sceni?
RR: U a prelazni trenutak od načina i običaja devetnaestog veka do dvadeset prvog veka sa svim onim što implicira složenost i zbrku. Iako je činjenica da je fizička knjiga jedini medij koji se opire digitalizaciji drugih sadržaja poput muzike ili filma.
- ZA: Je li vam trenutak krize koji doživljavamo težak ili možete zadržati nešto pozitivno za buduće priče?
RR: Uvijek smo u krizi iz ovih ili onih razloga. Kako kažu, jedina trajna stvar je promjena. Razmišljanje o prilagođavanju je uvijek pozitivno jer na taj način postajemo svjesni da je potrebno tražiti sreću za sebe i one oko nas. Na kraju krajeva, to je najljudskija želja: da nam bude dobro i da nam je drago. Zato mislim da niko pri zdravoj pameti ne želi rat.