"Riječi za Juliju" vrlo je popularna pjesma koju je napisao španski autor José Agustín Goytisolo (1928-1999). Ova poezija objavljena je 1979. godine kao dio istoimene knjige Riječi za Juliju. Tekst je upućen njegovoj kćeri kao oda radosti pred onim što je, sam po sebi, pjesnik znao da je čeka na putovanju samim životom, čak i kada više nije bio u blizini ili u ovom avionu.
Pjesma je za kratko vrijeme poprimila veliku reputaciju. Takav je bio njegov odjek U pjesmu su je adaptirali autori stasa Mercedesa Sose, Kiko Veneno i Rosa León. Takođe su izvanredni među izvođačima grupe Los Suaves, Soleá Morente i Rosalía, da nabrojimo samo neke. Tekst danas održava tu nijansu nade pred nedaćama za svakoga tko ga dođe pročitati.
Biografski profil autora
Rođenje i porodica
José Agustín Goytisolo Gay rođen je 13. aprila 1928. godine u španskom gradu Barseloni. Bio je prvo od troje djece Joséa Marije Goytisola i Julije Gay. Njegova dva mlađa brata, John Goytisolo (1931-2017) i Luis Goytisolo (1935-), koji su se takođe kasnije posvetili pisanju. Svi su postigli slavu u španskoj književnoj zajednici.
Ekonomski gledano, porodica je dobro živjela. Moglo bi se reći da su pripadali španskoj aristokratiji toga doba. Djetinjstvo mu je prolazilo između knjiga i okoline pogodne za njegov intelektualni razvoj.
U jedva deset godina, budući pisac izgubio je majku, kao rezultat zračnog napada koji je Franco naredio na Barselonu. Taj događaj je u potpunosti obilježio život porodice. Uz to, autor je naveo autora da kćer krste imenom Julia. Naravno, oštrina događaja pokrenula je i kasnije stvaranje pjesme „Palabras para Julia“.
Istraživanje
Poznato je da je Goytisolo studirao na Univerzitetu u Barseloni. Tamo je studirao pravo, koje je trebalo kulminirati u Madridu. U potonjem gradu živio je u rezidenciji gradonačelnika Colegio Nuestra Señora de Guadalupe. Dok je bio u tim objektima, upoznao je pjesnike stasa Joséa Manuela Caballera Bonalda i Joséa Ángela Valentea, s kojima je dijelio i zajednički konsolidovao amblematičnu i utjecajnu Generación del 50.
Goytisolo i generacija 50
Pored Bonalda i Valentea, Goytisolo se trljao s pjesničkim ličnostima poput Jaimea Gil de Biedme, Carlosa Barrala i Alfonsa Costafrede. S njima i mnogim drugima koje je istorija prepoznala, pjesnik je preuzeo ulogu svog djela kao bastiona za promicanje potrebnih moralnih i političkih promjena koje je špansko društvo zahtijevalo.
Ova generacija junaka nije se ograničila samo na to da je tipična figura španskog intelektualizma. Ne, ali oni su se posvetili suočavanju s osjetljivim pitanjima koja su proteklih godina, pa čak i u isto vrijeme u kojima su objavljivali, mogli značiti troškove vlastitih života.
Početak njegovih publikacija i njegov trag u književnosti
Bilo je u 26. godini kada je José Agustín Goytisolo formalno provalio na književno polje svoje zemlje. Iako je već objavio nekoliko pojedinačnih pjesama i dao do znanja da je vladao slovima, 1954. je utjecao na špansku književnu scenu Povratak. Publikacija mu je donijela Drugu nagradu Adonáis.
Od tada je slijedila desetina djela, koja su postojala Riječi za Juliju (1979) jedna od najuticajnijih u španskoj i svjetskoj popularnoj kulturi. Takođe istaknuto Noć je povoljna (1992), djelo koje je piscu omogućilo da osvoji nagradu kritike (1992).
Smrt
Nakon života koji je prolazio između peripetija i radosti, ogromnih dostignuća i velikog nasljeđa, pjesnikova smrt došla je tragično. Mnogo je hipoteza koje se vrte oko ranog odlaska pisca. To je bilo samoubistvo. Imao je samo 70 godina i to se dogodilo nakon što se bacio kroz prozor u svom domu u Barseloni. Tijelo je pronađeno u ulici Marije Cubí. Postoje oni koji govore o depresivnoj slici i podržavaju svoj stav rečenicom koju je isti autor objavio na svoj posljednji rođendan:
"Da moram proživjeti sve što sam doživio, radije bih to ne doživio ponovo."
Istina je da je njegovo pero i dalje imalo ogromnu lucidnost, što je potvrdio i njegov najnoviji rad, Dobri mali vuk (1999). Ovo je objavljeno tri godine nakon njegovog odlaska. Njegova smrt ostavlja rupu u španskim slovima, ali njegova djela i naslijeđe omogućavaju mu oživljavanje onoliko često koliko savjest dopušta.
Kompletna djela Joséa Agustína Goytisola
Književno djelo ovog španskog pisca nije bilo malo. Ovdje možete vidjeti njegova cjelovita djela i posthumne publikacije:
- Povratak (1954).
- Psalmi u vjetar (1956).
- Claridad (1959).
- Odlučne godine (1961).
- Nešto se dogodi (1968).
- Niska tolerancija (1973).
- Arhitektonska radionica (1976).
- Vremena i zaborava (1977).
- Riječi za Juliju (1979).
- Koraci lovca (1980).
- Ponekad velika ljubav (1981).
- O okolnostima (1983).
- Kraj zbogom (1984).
- Noć je povoljna (1992).
- Zeleni anđeo i druge pronađene pjesme (1993).
- Elegije za Juliju (1993).
- Kao noćni vozovi (1994).
- Bilježnice kompanije El Escorial (1995).
- Dobri mali vuk (1999, objavljeno 2002).
Antologije
- Savremeni katalonski pjesnici (1968).
- Kubanska poezija revolucije (1970).
- José Lezama Lima Antologija.
- Jorge Luis Borges Antologija.
- Pjesme su moj ponos, poetska antologija. Izdanje Carme Riera (izdavačka kuća Lumen, 2003).
Prijevodi
Karakteriziralo ga je prevođenje s italijanskog i katalonskog jezika. Preveo je djela:
- Lezama Lima.
- Pave.
- Quasimodo.
- Pasolini.
- Salvador Espriu.
- Joan Vinyoli.
Primljene nagrade i priznanja
- Za svoj rad Povratak dobio je drugu nagradu Adonáis (1954).
- Boscanova nagrada (1956).
- Nagrada Ausias March (1959).
- Noć je povoljna učinila ga je vrijednim nagrade kritičara (1992).
Treba napomenuti da je UAB (Autonomno sveučilište u Barseloni) bilo zaduženo za domaćin svih djela i dokumenata pjesnika i njegovog života. To je bilo iz 2002. Materijal je izuzetno potpun i može se naći u Humanističkoj biblioteci.
Riječi za Juliju
Muzikalizacije
Este pesma je pretvorena u pesmu a izveli su ga sledeći umetnici i grupe:
- Paco Ibanez.
- Mercedes Sosa.
- Tania Liberty.
- Nikal.
- Solea Morente.
- Rosalia.
- Roland Sartorius.
- Lillian Smith.
- Rosa Leon.
- Ivan Ferreiro.
- Kiko Venom.
- Ishmael Serrano.
- Suaves.
Treba napomenuti da je, pored muzikalizacije "Riječi za Juliju", Paco Ibáñez preuzeo i zadatak promocije dijela Goytisolovog djela. Pjevač je to učinio na svom albumu Paco Ibáñez pjeva Joséu Agustínu Goytisolu (2004).
Pjesma
"Ne možeš se vratiti
jer vas život već gura
kao beskrajno zavijanje.
Kćeri moja, bolje je živjeti
s radošću ljudi
nego plakati pred slijepim zidom.
Osjećat ćete se u kutu
da li ćete se osjećati izgubljeno ili sami
možda želite da se niste rodili.
Dobro znam šta će vam reći
da život nema svrhu
što je nesretna stvar.
Zato se uvijek sjetite
onoga što sam jednog dana napisao
misleći na tebe kao što sada mislim.
Život je lijep, vidjet ćete
kao i uprkos žaljenju
imat ćete prijatelje, imat ćete ljubav.
Usamljeni muškarac, žena
uzeti ovako, jedan po jedan
Oni su poput prašine, oni su ništa.
Ali kad razgovaram s tobom
kad vam napišem ove riječi
Takođe mislim na druge ljude.
Vaša je sudbina u drugima
tvoja budućnost je tvoj vlastiti život
tvoje dostojanstvo je svačije.
Drugi se nadaju da ćete se opirati
neka im tvoja radost pomogne
vaša pjesma među njegovim pjesmama.
Zato se uvijek sjetite
onoga što sam jednog dana napisao
misleći na tebe kao što sada mislim.
Nikad se nemojte predati ili okrenuti
usput, nikad ne reci
Ne mogu više izdržati i tu ostajem.
Život je lijep, vidjet ćete
kao i uprkos žaljenju
imat ćeš ljubav, imat ćeš prijatelje.
Inače nema izbora
i ovaj svijet kakav jeste
to će biti sve vaše nasljeđe.
Oprostite, ne znam kako da vam kažem
ništa više, ali razumijete
da sam još uvijek na putu.
I uvijek se sjetim
onoga što sam jednog dana napisao
misleći na vas kao što mislim i sada ”.
Análisis
Teškog života
Kroz svojih 16 strofa od tri slobodna stiha, pisac se obraća svojoj kćeri kako bi je savjetovao na putu koji je očekuje u ovom kontinuumu neizvjesnosti koji nazivamo životom. Na početku ga upozorava da povratka nema, ostavlja to jasno i odlučno u prvoj strofi:
"Ne možeš se vratiti
jer vas život već gura
kao beskrajno zavijanje ”.
Ovo je dopunjeno lapidarnom rečenicom treće strofe "možda želiš da nisi rođen". Ovim stihom izravno aludira na stih iz Joba 3: 3 "Dan koji sam se rodio propast će i noć kad je rečeno: Čovjek je začet.
Poziv na smirenost
Međutim, u drugoj strofi kaže:
"Kćeri moja, bolje je živjeti
s radošću ljudi
nego plakati pred slijepim zidom ”.
Ovo je poziv da se smirite i zauzmete stav veselja, umjesto da dozvolite da vas ponese žaljenje i tuga. Pjesnikinja insistira da će je doprijeti glasovi nesreće, jer to je život, ali je poziva da uvijek vidi pozitivnu stranu.
Bliski, svakodnevni jezik i priznanje humanosti
Kroz pjesmu Goytisolo govori glasom svog iskustva, svakodnevnim jezikom i ničim namišljenim. Ovaj aspekt je dio transcendencije teksta.
Nešto što je vrlo humano i pohvalno je to što priznaje da ne zna sve, jer još uvijek treba dodati iskustva. A budući da pjesnik ne može zalaziti u ostatak misterija i peripetija koje još mora živjeti, jednostavno izjavljuje:
"Oprostite, ne znam kako da vam kažem
ništa više, ali razumijete
da sam još uvijek na putu ”.
Neophodan podsjetnik
Možda su najistaknutija stvar u 16 strofa pjesme tri puta u kojima Goytisolo poziva svoju kćer da se sjeti tih stihova:
"... zapamtite
onoga što sam jednog dana napisao
misleći na vas kao što mislim i sada ”.
Ovo postaje poput mantre na koju ćemo se vratiti ako nešto izmakne kontroli, formule da samo postojanje učinimo podnošljivijim.