Tokom godina, mnogi autori su nam ostavili primjere ekloga koje su proučavane, analizirane i interpretirane. Međutim, iako se danas čini da je ova riječ neupotrebljiva i da je dio književnosti koji nema budućnost, istina je da možda nije tako.
Ako želite znati šta je ekloga i prije svega primjer za nju, u nastavku smo pronašli neke koje bi moglo biti zanimljivo znati (ako ih još niste pročitali).
Šta je ekloga
Ekloga se definira kao kompozicija u kojoj se moraju prenijeti osjećaji, raspoloženja, razmišljanja… Ponekad autori za to koriste dijalog u kojem učestvuju dva ili više likova; ali se može raditi i kao monolog.
Jedna od glavnih karakteristika ekloge je centralna tema koja će uvek biti povezana sa osećanjimaobično ljubav.
Zna se da prvu eklogu koja postoji napisao je Teokrit, tačnije u četvrtom veku pre Hrista. Njen naziv je bio "Idile" što na starogrčkom znači "male pesme". Naravno, slijedili su i drugi autori, poput Bion of Ermyrna, Virgilio, Giovanni Boccaccio...
U rimsko doba bio je veoma popularan, a isto se dogodilo i u renesansi. Stoga ne bi bilo čudno da se vrati u modu.
Karakteristike ekloge
Uprkos činjenici da smo ranije spomenuli neke od karakteristika ekloge, istina je da ih ima mnogo više. Ovdje ih sumiramo:
njegovu muzikalnost
Mogli bismo reći da je to ekloga slična je pesmi i obično imaju muzikalnost. Tako da bi se u slučaju ekloge dogodilo isto.
Razlog je zato što svi stihovi od kojih je sastavljen imaju suglasničku rimu na način da se glasovi poklapaju i stvaraju ritam i muzikalnost.
U stvari, kada predstavljaju uobičajeno je da ih prati muzika.
Ljubavna tema
Ovo je jedna od glavnih karakteristika i ona koja bi uvijek trebala postojati. To može biti zato što je ljubavna epizoda povezana, zato što se trudi zbog svoje ljubavi ili zato što je to neuzvraćena ljubav.
ali uvijek, ljubav će uvek biti glavna tema.
Personajes
U ovom slučaju ekloge karakteriziraju likovi koji su pastiri ili seljaci, iako je istina da se, kako je evoluirala, ovo promijenilo.
Njegova struktura
ekloga mora imati 30 strofa, svaka sa 14 redova koji mogu biti hedekaslozi (jedanaest slogova) ili sedmoslogova (sedam slogova).
Takođe, rima svih njih mora biti suglasna, odnosno da posljednje riječi stihova, bez obzira da li su dvije ili više, imaju isti zvuk.
Kao opšte pravilo, ekloge započnite uvođenjem likova, bilo od strane naratora ili njih samih. Gotovo uvijek je uobičajeno pronaći da autor stavlja ime tog lika na prvo mjesto, tako da je sve što dolazi nakon toga dio njega, kao da to izgovara.
Nakon prezentacije dolazi do izražavanja tih osjećaja prema liku ili likovima, uvijek u obliku poezije.
I na kraju, kraj ekloge fokusira se na to kako autor odbacuje likove a zatim donosi zaključak o temi koju je kreirao.
Poznati autori i ekloge
Nema sumnje da ekloge postoje već duže vrijeme i iz tog razloga postoje neki autori koji se smatraju primjerima tradicionalnih, klasičnih i važnih ekloga.
Kao prvo ime treba navesti Teokrita, budući da je on bio njihov otac. Međutim, nakon njega su se pojavila i druga jednako važna imena.
Na primjer, slučaj Moska, Biona iz Smirne ili Virgilija, kada su zaista postali poznati i postali su još popularniji.
Poznatiji autori su, bez sumnje, Nemesiano, Ausonio i Calpurnio Siculo, kao i Giovanni Boccaccio, Jacopo Sannazaro.
Što se tiče Španaca, Moramo istaći Lopea de Vegu, koji je revolucionirao formule pozorišta i od kojih su ostala djela kao što su "Pravi ljubavnik" ili "La Arcadia"; Juan Boscán, s eklogama na pastoralnu temu; Garcilaso de la Vega, sa "Slatkim naricanjem dva pastira" ili "Usred zime je topla"; Juan del Encina; Pedro Soto de Rojas i još neki.
Primjeri ekloge
Na kraju, želimo da vam ostavimo nekoliko primjera ekloga koje smo pronašli na internetu kako biste vidjeli šta je rezultat primjene svega što smo ranije spomenuli.
"Slatki plač dva pastira" Garcilaso de la Vega
salice:
Oh, tvrđe od mermera za moje žalbe,
i zapaljenu vatru u kojoj gorim
hladnije od snega, Galatea!
[...]
Nemorous:
O, isteklo, isprazno i brzopleto!
Sećam se, spavao sam ovde sat vremena,
kad sam se probudio, vidio sam Elisu pored sebe.
“Idila IV. Pastiri” Teokrita
bat.
Corydon, reci mi čije su krave?
Jesu li iz Filondasa?
Corydon.
Ne, od Egona, sada
Dao mi ih je na ispašu.
bat.
A gdje ih u krilu muzeš?
Sve popodne?
Corydon.
telad
Stari ih stavlja, a mene dobro čuva.
bat.
I da li je odsutni stočar otišao?
Corydon.
Zar nisi čuo? poneo ga sa sobom
Milton Alfeju. (…)
“Ekloga Placide i Vitorijana” Huana del Encine
(...) Placid.
povrijeđeno srce,
kamilicu imam od tebe.
O veliko zlo, okrutni pritisak!
Nisam imao saosećanja
Viktorijanski od mene
Ako prođe.
Tužno, šta će biti sa mnom?
Oh, za moju zlo, video sam ga!
nisam to imao za zlo,
Nemam ga, ako želiš
nemoj biti tako neuhvatljiv i takav.
Ovo je moja smrtonosna ranica
Izlečio bih da sam ga video.
Vidiš ili šta?
Pa, nije verovao u mene,
bilo bi bolje da je otišao.
sta ide? Ja sam lud,
šta da kažem takva jeres!
Šteta što toliko dira,
kako je to izašlo iz mojih usta?
Oh, kakva luda fantazija!
Napolje, napolje!
Bog nikada ne želi tako nešto,
da je u tvom životu moj.
Moj život, moje tijelo i duša
u svojoj moći oni se transportuju,
sve me ima na dlanu;
u mom lošem nikad nema smirenosti
a sile se skraćuju;
i produžavaju se
tuge koje mi tako dugo traju
koji su povezani sa smrću. (…)
“Ekloga III” Vicenta Andrésa Estellésa
Nemorous. (…)
Bojim se danas popodne - u kancelariji
tih naših popodneva, tih dana.
Belisa, svijet ide ka katastrofi.
Počeću da biram sa telefona
bilo koji broj: "Dođi, Belisa!"
Plačem, Belisa, između kredita i zaduženja.
Ja plačem na tavanu koji znaš.
Belisa, svijet ide ka katastrofi!
Ekloga Antonije de Lope de Vega
Antonija:
Zaustavi me, osjećam ovdje bliske uzdahe
i mislim da to nije bila uzaludna sumnja
jer polako dolazi kroz plave safire,
jutarnje ljubičice candide,
moj prijatelj pastor Feliciana.
Feliciana:
Nije uzalud zelena livada emajlirana cvijećem.
Moja Antonija, gde?
"Ekloga Klaudiju" Garcilaso de la Vege
Dakle, nakon toliko kašnjenja
sa mirnom skromnošću patio,
prisiljeni i natjerani
od tolikih gluposti,
izlaze između vrhunskih poniznosti
istine iz rudnika duše.
[...]
Ja sam na putu jasnijeg umiranja
i od svake nade povlačim se;
da samo prisustvujem i gledam
gde sve staje;
jer to nikad nisam video posle života
koji nije prvi gledao da umre.
Znate li više primjera ekloge?