Fotografija: Web stranica Paco Roca.
paco rock (Valencia, 1969) jedan je od naših referenta za strip i grafički roman najpraćeniji, poznati i međunarodni. Njegov grafički roman Bore Stavio ga je na vrh žanra tako specijaliziranog, a istovremeno toliko raznolikog i tamo nastavlja. Y. prošlog 25. jula pobijedio jedan od prestižnih Eisner Awards por Kuća, vrlo intimno i lično djelo posvećeno svom ocu.
Bilo mi je zadovoljstvo što ste mi to odobrili intervju koji izuzetno cijenim, za vaše posvećeno vrijeme i ljubaznost vašeg komunikacijskog tima. U njemu nam govori o svom uticaji, prvo uspomene i a novi projekat koji će biti objavljen u novembru: Povratak na eden.
Intervju sa Pacom Rocom
- ACTUALIDAD LITERATURA: Sjećate li se one prve slike koju ste vidjeli ili zamislili i koja vas je inspirisala da crtate?
PACO ROCK: Sigurno je bilo i nekih ranijih vinjeta Mortadelo i Filemon, u Asterix... Ali Star Wars bila bi to jedna od stvari koja me je vrlo direktno nadahnula. Čim sam je vidio, poželio sam oživi ga, i način na koji sam to morao učiniti je nacrtaj moj vlastiti strip o filmu. Taj način proživljavanja trenutaka posebno je šta stalno me uzima da pravim stripove.
- AL: Koje je djelo ili autor najviše utjecalo na vas i zašto ih ističete?
PR: Bilo bi mnogo djela i autora koji su utjecali na mene. U svakom trenutku života otkrivate djela koja vas inspiriraju. Od prvih bi to bili albumi Tintin i vrlo profinjeni Hergéov crtež. paracuellos, de Carlos GimenezTo je uticalo i na mene u drugom trenutku mog života. Do tog trenutka stripovi koje sam čitao govorili su o epskim pričama, avanturistima i superherojima. I odjednom sam se suočila s jednostavnom pričom o djeci u sirotištu. Ep osećanja.
- AL: Koji biste lik iz stripa ili grafičkog romana voljeli upoznati ili stvoriti?
PR: Kapetanu Haddocku. Voljela sam njegovu mrzovolju, njegovu sklonost viskiju i njegov bogati leksikon što se tiče psovki.
- AL: Ima li hobija što se tiče crtanja?
PR: Nemam previše hobija. Možda jesam pozadinska muzika. Teško mi je crtati u tišini.
- AL: A vaše omiljeno mjesto i vrijeme za to?
PR: Iako radije crtam moja radna soba s dobrim svjetlom i udobnošću, crtajući i na trpezarijskom stolu, u hoteli, u vozu ... i Više volim jutro poslijepodne.
- AL: Šta još duguješ Bore?
PR: Sve što imam. Bore Stavio me je na mapu i nastavlja mi pružati radost svaki put kad je objavljen u jednoj ili drugoj zemlji. Otkad je objavljen, moj život se promijenio, mogao sam živjeti od stripa i, u dobru ili zlu, od tada nisam imao tjedan mira.
- AL: U Zima crtača obilazite mitsku izdavačku kuću Bruguera i najvažnija imena španskog stripa. Možete li zadržati poseban?
PR: Sa Escobar. Iako je njegov humor ponekad bio anahron, uvijek sam volio njegov način crtanja. I što sam više znao o Escobaru, to sam mu se više divio kao osobi i kao nemirnom umjetniku sposobnom da piše, crta ili izmišlja čudne uređaje.
- AL: Tvoji omiljeni žanrovi u grafičkom romanu?
PR: Sviđa mi se povijest, biografija, ali prije svega priče sa moćnim likovima to me uzbuđuje.
- AL: Ima li novih projekata na vidiku?
PR: Da, dovršavam novi strip koji će, ako sve bude u redu, izaći u novembru. Biće pozvan Povratak na eden a radi se o fotografiji, jedinoj koju je moja majka imala sa svojom majkom.
- AL: Što mislite, kakva je izdavačka scena, posebno ona stripova i grafičkih romana, za onoliki broj autora ili oni žele započeti objavljivanje?
PR: Živjeti od kulture teško je u bilo kojoj disciplini. Moći živjeti od ploča, knjiga ili stripova koje prodajete nije lako. Ali strip medij je jedan od najslobodnijih koji postoji, možete reći šta želite bez ikakvih ograničenja. I premda je naše tržište malo, vjerujem da je s vremenom šire u ovom vizualnom svijetu u kojem živimo. Ne mogu smisliti bolju profesiju.
- AL: Je li vam trenutak krize u kojem živimo težak ili ćete moći zadržati nešto pozitivno za buduće poslove?
PR: Iako su određene profesije kao što su autori stripova navikle na usamljenost i zatvorenost, ovo nas je sve obuzelo. Ali unutar drame koja je bila ova situacija, Mogao sam to iskoristiti.
Puno sam čitao, vidio sam seriju koju mi preporučuju prijatelji i koju nisam imao vremena pogledati, ažurirao sam poštu i mogao sam raditi bez prekida mojih neprekidnih putovanja. Ovo zaustavljanje trebalo bi nam poslužiti za razmišljanje o onome što smo voljeli, a šta nismo voljeli u životu koji smo vodili.