Citat Isabel Allende
Ako korisnik interneta zatraži pretragu "Najbolje knjige Isabel Allende", rezultati će ukazati na nekoliko najprodavanijih naslova u posljednje četiri decenije. Uprkos njenim impresivnim najprodavanijim figurama, dobar dio književne kritike previdio je rad ove čileansko-američke spisateljice. Čak je i najoštriji glasovi optužuju da je puka kopija Gabriela Garcíe Márqueza.
Iako je i sama Allende prepoznala utjecaj kolumbijskog genija, neki ugledni pisci - Roberto Bolaño, na primjer - nazivaju je "jednostavnom spisateljicom". U svakom slučaju, mišljenja su subjektivna; brojevi, ne. Pa, njenih 72 miliona prodanih primjeraka (prevedeno na 42 jezika) svrstavaju je u najcitanije svjetske autore na španskom jeziku.
Život Isabel Angélice Allende Llona, u nekoliko riječi
Državljanka Čilea i Amerike, Isabel Allende rođena je u Limi u Peruu, 2. avgusta 1942. Njen otac bio je prvi rođak Salvadora Allendea (predsjednik Čilea između 1970. i 1973. godine, sve dok ga Pinochet nije svrgnuo). Budući pisac učio je osnovnu školu na američkoj akademiji u La Pazu u Boliviji. Zatim studiram na privatnom institutu za engleski jezik u Bejrutu, Liban.
Od kasnih 50-ih do uspostavljanja Pinochetove diktature (1973), Allende je živjela u Čileu sa svojim prvim suprugom Miguelom Fríasom. S kojom je bila u braku više od 20 godina i rodila dvoje djece: Paulu (1963. - 1992.) i Nicolása (1963.). Kasnije odlazi u progonstvo u Venecuelu do 1988. godine, godine u kojoj se udaje za Willieja Gordona u Sjedinjenim Državama.
Prvi poslovi
Isabel Allende je prije svog književnog posvećenja radio u važnim javnim organizacijama i medijima u Čileu, Venecueli i Evropi. U južnoj zemlji radio je u Organizaciji za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih nacija (FAO) između 1959-65.
Isto tako, radio je u časopisima Paula y mampato; takođe, na nekoliko čileanskih televizijskih kanala. Kasnije je bila urednica novina El Nacional i profesor u srednjoj školi u Caracasu. Njegove prve objavljene knjige bile su usmjerene na djecu, Baka panchita y Lauchas, lauchones, pacovi i miševi, oba iz 1974.
Kuća duhova (1982)
Prvi roman, prvi najbolji prodavac -To je zlatni san bilo kojeg pisca-, postigla ga je Isabel Allende Kuća duhova. Takav uređivački utjecaj velikim je dijelom posljedica njegove uvjerljive priče krcate elementima magični realizam tokom četiri generacije čileanske porodice. Otuda paralelizam na koji neki kritičari ukazuju Stotinu godina usamljenosti.
Stoga u razvoju ima prostora za teme vezane za ljubav, smrt, političke ideale i natprirodna pitanja (duhovi, slutnje, telekineza ...). U isto vrijeme, Knjiga odražava neke od najvažnijih društveno-političkih i vjerskih transformacija koje su se dogodile u Čileu tijekom XNUMX. stoljeća.
Za ovaj roman primljene su neke nagrade
- Roman godine (Čile, 1983)
- Autor godine (Njemačka, 1984)
- Knjiga godine (Njemačka, 1984)
- Grand Prix d'Evasion (Francuska, 1984)
Priče o Evi Luni (1989)
Zaplet i kontekst
Na portalima posvećenim književnosti preporučuju prvo čitanje romana Eva Luna (1987) prije istraživanja ove knjige od 23 priče koje je potpisao ovaj izmišljeni autor. Mnoge od ovih priča imale su vrlo uspješne dramske, radijske i televizijske adaptacije. Isto tako, u nekoliko njih se uočavaju crte magičnog realizma, takav je slučaj dolje spomenutih:
- "Dvije riječi"
- "Perverzna djevojka"
- "Walimai"
- "Ester Lucero"
- "Sudijina supruga"
- "Marija glupa"
- "Učiteljski gost"
- "Beskrajni život"
- "Diskretno čudo"
- "Zamišljena palata"
Na isti način, Rolf Carlé - glavni junak Eva Luna- pojavljuje se u završnoj priči, Izrađeni smo od gline, čiji je razvoj nadahnut stvarnim slučajem Omayre Sánchez. S druge strane, ljubav i snaga žena pred nedaćama i spletkama predstavljaju mobilizirajuću nit gotovo svih priča. Slično tome, osvete se ne mogu ostaviti po strani.
Lista završenih priča Priče o Evi Luni
- "Clarisa"
- "Boca De Sapo"
- "Zlato Tomása Vargasa"
- "Ako si mi dotaknuo srce"
- "Poklon za djevojku"
- "Tosca"
- "Najzaboravljeniji zaborav"
- "Mali Heidelberg"
- "Put na sjever"
- "Uz dužno poštovanje"
- "Osveta"
- "Pisma iznevjerene ljubavi"
Paula (1994)
Kontekst i argument
Riječ je o autobiografskom romanu, motiviranom bolešću Paule Frías Allende, kćeri Isabel Allende. Knjiga započinje kao epistolarni govor (pismo autorice svojoj kćeri) pripremljen nakon što je Paula pala u komu i primljena u kliniku u Madridu. U ovom se odlomku majka prisjeća života svojih roditelja i djedova i baka.
Takođe, Allende aludira na neke anegdote iz svog djetinjstva i adolescencije, kako lične, tako i druge rodbine. Kako tekst napreduje, majka od očaja prelazi u rezignaciju ... Polako prihvaća da je njegova kći zaista prestala biti u tom ležećem tijelu.
Kći sreće (1999)
Ova knjiga je povijesni fantastični roman koji traje deset godina (10 - 1843) i vodi svoje likove iz Valparaísa u Kaliforniju. To je narativ sa svim tipičnim elementima najprodavaniji od Allendea. To će reći, romansa, porodične tajne, snažne i odlučne žene, epski scenariji, paranormalni nastupi i kompenzacija njenih protagonista.
Sinopsis
Prvi deo
Održava se u Čileu (1843 - 1848). Ovaj odjeljak prikazuje kako je Eliza - glavnu junakinju predstave - porodica Sommers prihvatila i odgojila u okruženju više klase.. Slično tome, opisane su ličnosti braće Sommers (Jeremy, John i Rose). Među njima je gospođica Rose bila najljupkija i najbliža Elizi.
Još jedan važan lik bila je Mama Fresia, starosjedilac Mapuchea koji je Eliza dao mnogim kulinarskim vještinama. Sada je taj koji je zaista transformirao djevojčin univerzum bio Joaquín Andieta, zgodan mladić koji je radio za Jeremyja Sommersa. Dječak je osvojio Elizino srce i postao njen ljubavnik.
Drugi dio
Održava se između 1848. i 1849. godine. Počinje odlaskom Joaquina Andiete u Kaliforniju kako bi okušao sreću usred zlatne groznice. Ubrzo nakon toga, Eliza je saznala da je trudna i odlučila je krenuti za njim (kao putnik) na holandskom brodu. Na tom brodu Eliza je postala bliska prijateljica s kuharom Tao Chi'enom, koji joj je pomogao da bude skrivena i pomogao joj je nakon pobačaja.
Po dolasku u Kaliforniju Tao je uspostavio akupunkturnu praksu i ubrzo je počela tražiti svog voljenog. U međuvremenu, u Čileu su Sommers bili šokirani Elizinim nestankom. Pogotovo nakon što Miss Rose otkrije: Eliza je bila plod veze između Johna i Čileanke (nepoznatog identiteta).
Treći dio
Eliza je bila malo shrvana kad je saznala da je fizički opis odmetnika Joaquina Muriete prilično sličan opisu njenog ljubavnika. Kasnije je Eliza došla u kontakt s novinarom Jacobom Freemontom. Nije joj mogao pomoći, ali je upozorio porodicu Sommers na Elizu (mislili su da je preminula).
U međuvremenu, Eliza i Tao nastanili su se u San Franciscu. U tom se gradu posvetio pomaganju kineskim prostitutkama da obnove svoj život daleko od te okupacije. S vremenom je veza između njih dvoje postala romantična. Na kraju, Joaquín Murieta je zarobljen i pogubljen. Tada, kad je Eliza napokon uspjela provjeriti identitet počinitelja, osjećala se potpuno oslobođeno.
