Finski pisac mika waltari umro u Helsinkiju 26. avgusta 1979. Jedan je od međunarodno najpoznatijih autora ove zemlje. Poznat je po svojim istorijskim romanima i bio je vrlo plodan autor. Njegov najpoznatiji naslov je Sinuhé, Egipćanin. Danas se u njegovo sjećanje sjećam njegovog rada.
mika waltari
Mika Toimi Waltari je rođen godine Helsinki i bio je (i još uvijek je) jedan od najpoznatijih finskih pisaca. Poznat je pre svega po svojim istorijskim romanima. Studiraj Teologija i filozofija radio je kao novinar i književni kritičar u raznim finskim novinama i časopisima. Bilo je i član Finske akademije. Napisao barem 29 romana, 6 zbirki poezije i 26 drama kao i nekoliko radio i filmskih scenarija, prijevoda i stotine kritika i članaka.
Njegov najcjenjeniji roman je Sinuhé, Egipćanin, objavljeno 1945. Ali bilo je još mnogo sličnih Kuriton sukupolvi, Akhamaton, Miguel, odmetnik, Mračni anđeo, Opsada Carigrada, Opasna igra, Kraljica na jedan dan, Stranac je došao na farmu, Kraljica carskog bala, Od roditelja do djece, Marko Rimljanin, Carnac odmori, Djevojčica po imenu Osmi. Njegova djela prevedena su na više od 30 jezika.
Egipćanin Sinuhé
Bio sam japrvi i najuspješniji istorijskih romana ovog autora. Ovo radnja smještena u drevnom Egiptu, za vrijeme vladavine faraona Akhenaton. Glavni junak je Sinuhé, tvoj kraljevski doktor, koji svoju priču priča u progonstvo nakon smrti ovog faraona. Šta više, je izgubio svoju poziciju zbog njegove neuspjele veze s kurtizanom. Takođe izgubiti kuća njegovih roditelja i sve njegovo nasljedstvo. Osim događaja koji su se dogodili u Egiptu, roman također govori o putovanje od Sinuhé by Babilonia, Krit i drugim gradovima.
Fragmenti romana
Princip
Ja, Sinuhé, sin Senmuta i njegove supruge Kipe, napisao sam ovu knjigu. Da ne pjevam hvale bogovima zemlje Kemi, jer sam umoran od bogova. Da ne hvalim faraone, jer sam umoran od njihovih postupaka. Pišem za sebe. Ne da bi se dodvoravao bogovima, ne dodvoravao se kraljevima, ne iz straha od dolaska ili iz nade. Jer tokom svog života pretrpio sam toliko iskušenja i gubitaka da me isprazan strah ne može mučiti i umoran sam od nade u besmrtnost kao što sam i od bogova i kraljeva. To je onda za mene samo ono za koga pišem i po ovom pitanju vjerujem da se razlikujem od svih prošlih ili budućih pisaca.
Final
Jer ja sam, Sinuhé, muškarac i kao takav živio sam u svima onima koji su postojali prije mene i živjet ću u svima onima koji postoje poslije mene. Živjet ću u smijehu i u suzama ljudi, u njihovim tugama i njihovim strahovima, u njihovoj dobroti i zlu, u njihovoj slabosti i snazi. Kao čovjek, živjet ću vječno u čovjeku i iz tog razloga ne trebaju mi prilozi na grobu ni besmrtnost za moje ime. Evo što je napisao Sinuhé, Egipćanin, koji je živio sam sve dane svog života.
Još isječaka
- Istina je oštar nož, istina je neizlječiva rana, istina je nagrizajuća kiselina. Iz tog razloga, tokom dana svoje mladosti i svoje snage, čovjek bježi od istine u kuće zadovoljstva i zaslijepljen je radom i grozničavim aktivnostima, putovanjima i zabavom, snagom i uništenjem. Ali dolazi dan kada ga istina probode poput koplja i on više ne osjeća radost razmišljanja ili rada rukama, već se našao sam, usred svojih bližnjih, a bogovi mu ne donose nikakvo olakšanje usamljenost.
- Pišem jer je vino gorko po nepcima. Pišem jer sam izgubio želju za zabavom sa ženama, a ni vrt ni ribnjak ne raduju moje oči. Tijekom hladnih zimskih noći crna djevojka grije moj krevet, ali ne nalazim zadovoljstvo u njoj. Izbacio sam pjevače, a buka gudačkih instrumenata i flauta uništava mi uši. Zbog toga pišem, Sinuhé, da ne znam šta da radim sa bogatstvom ili zlatnim čašama, smirnom, ebanovinom i slonovačom. Jer ja imam svu tu robu i nisam ni za što uskraćen. Moji robovi se i dalje plaše mog osoblja, a stražari spuštaju glave i stavljaju ruke na koljena kad prođem. Ali moji koraci su ograničeni i nikada se brod neće ukrcati u podzemni dio.
Film
De 1954, proizvela ga Darryl F. Zanuck za 20th Century Fox i režirao ga Michael Curtiz, poznati direktor Robin iz šume o Casablanca. Među prevodiocima su Edmund Purdom, Jean Simmons, Gene Tierney, Victor Mature, Michael Wilding, John Carradine ili Peter Ustinov. Nije postigla očekivani uspjeh, ali je nominirana za Oscara za najbolju fotografiju.