Fotografija: Mayte Uceda, Twitter profil.
Mayte uceda Ona je Asturijanka. Svoj prvi roman sam je objavio 2013. godine pod nazivom Los Angeles de La Torre, što je bilo uspješno. zatim objavljeno Ljubav prema Rebeci y Alisa i teorema o beskonačnom majmunu. Čuvar plime To je njegov posljednji objavljen naslov. U ovom intervjuu nam govori o njemu i o nekoliko drugih tema. Zaista cijenim vaše posvećeno vrijeme i ljubaznost.
Mayte Uceda — Intervju
- ACTUALIDAD LITERATURA: Vaš posljednji objavljeni roman je naslovljen Čuvar plime. Šta nam govorite o tome i odakle ideja?
MAYTE UČEDA: Ideja je nastala kada sam otkrio olupina španskog prekookeanskog broda Valbanera, dogodio se u vodama Floride u 1919 i koja predstavlja najveću špansku pomorsku katastrofu u vrijeme mira. Were 488 žrtava između posade i putnika, od kojih su većina emigranti koji traže bolji život na Kubi. Bio sam iznenađen koliko je ovaj događaj nepoznat i odlučio sam da napišem roman u kojem je brod imao posebnu ulogu. Hteo sam da objavim ovu tragediju, odati počast preminulom, priznanje koje, institucionalno, ne postoji.
- AL: Možete li se vratiti onoj prvoj knjizi koju ste pročitali? I prva priča koju ste napisali?
MU: Sjećam se da sam čitao sam jednu od njih Snoopy. To je prvo što mi pada na pamet. Kada bi mi se čitanje poboljšalo, zaronio bih satima u to Osnovna enciklopedija za mlade, koji je imao divne naslove poput: Reci mi zašto, reci mi ko je, reci mi gde je, reci mi kako funkcioniše...
Prvo što sam napisao bilo je pjesama. Naučio sam da sviram gitaru sa dvanaest godina i voleo sam da stvaram svoje priče, što je bio hobi koji sam godinama zadržao.
- AL: Glavni pisac? Možete odabrati više od jednog i svih doba.
MU: of Isabel AllendeNa primjer, obično čitam sve što on napiše. Zaista uživam u tvojoj priči, šta god da mi kažeš. With Zafon meni se isto desilo. S druge strane, uvek imam pri ruci realističkog autora iz XNUMX. veka: Galdos, Pardo Bazan, Clarín, flaubert, Balzac… Pomažu mi da upoznam našu neposrednu prošlost i da razumijem naše sadašnje društvo.
- AL: Kojeg biste lika u knjizi voljeli upoznati i stvoriti?
MU: Volim fantaziju i ep, pa bih rado seo pored tebe neko vreme. Gandalf, u Gospodar prstenova, dok je pušio na luli. Svijet koji je Tolkien dizajnirao me fascinira, i naravno da bih volio da ga stvorim.
- AL: Da li imate neke posebne navike ili navike kada je u pitanju pisanje ili čitanje?
MU: Mogu čitati bilo gdje manje na plaži. Uvijek nosim knjigu, ali na kraju gledam u more. Veoma mi je teško pisati uz muziku, ne mogu a da joj ne posvetim punu pažnju. Ono što ne varira u mojoj dnevnoj rutini je društvo moje mačke Mice i dva mjeseca od a štene pozovite lina koji me prati svuda.
- AL: A vaše omiljeno mjesto i vrijeme za to?
MU: Ja sam sova, volim noć za pisanje, ali moram da spavam određene sate da bih se osećao dobro, pa se trudim da budem više kao kokoške, da ustanem rano i da se povučem noću. Imam jedno potkrovlje udobno u mojoj kući. Tu se zaključavam sa knjigama, sveskama, papirima svuda i mojim četvoronožnim pratiocima.
- AL: Postoje li drugi žanrovi koji ti se sviđaju?
MU: sve. I ne kažem to kao nešto pozitivno, naprotiv. Tokom godina sam se uvjerio da te vrlo raznoliki ukusi raspršuju u svim aspektima.
- AL: Šta sada čitaš? A pisanje?
MU: Čitam slatkoću vodeod Nathan Harris. I ja slušam audiobook nezahvalni, od Pedra Simona, oboje toplo preporučujem, iako ja više volim Simona. Završavam šta će biti moj peti romanAli ne mogu vam još ništa reći.
- AL: Što mislite kako je izdavačka scena i šta je odlučilo da pokušate da objavite?
MU: Izdavački pejzaž jeste više uživo nego nikad, po mom mišljenju. A živ ne znači nužno i zdrav. Izdanje je postalo popularno. Prije su izdavački kanali bili rigidni i malo je pisaca ambicioznih imalo pristup njima. Sada sa bum stonog izdavaštva, postoji impresivan raspon potencijalnih autora, neki dobri, neki loši i mnogi stalni, ali svako ima svoju šansu. Kasnije čitaoci već žanju polje. Možda sam zato i bio ohrabren da uskočim u ring: jednostavno zato što sam to mogao.
Ne vidim da će digitalna knjiga zamijeniti fizičku knjigu kako se strahovalo prije nekoliko godina. Previše volimo da ih dodirnemo, pomirišemo i poklanjamo.
- AL: Je li vam trenutak krize koji doživljavamo težak ili ćete moći zadržati nešto pozitivno za buduće priče?
MU: krize su ciklične. Ako pogledate samo sto godina unazad i vidite kako su ljudi živjeli, shvatite koliko ste sretni što ste rođeni u ovom vremenu. Čovek je početkom XNUMX. veka, u bilo kom delu sveta, živeo u granicama mortaliteta od kojih bi danas drhtali. Očekivano trajanje života, smrtnost novorođenčadi tih godina, ratovi, epidemije, glad, koliko je bila slabo razvijena medicina i farmaceutska industrija... Mislim da nemamo pojma. I ne govorim o srednjem vijeku, govorim o vremenu naših djedova i pradjedova. Imamo veliku sreću, barem u našem dijelu svijeta.
Kada je stigla pandemija, bio sam u punim galijama Čuvar plimeuronjen u Prvi svjetski rat, u razornu pandemiju španske gripe, u Drugi svjetski rat i u svim onim ogromnim stopama koje sam ranije spomenuo. I rekli su nam da jedino što moramo da uradimo je da ostanemo kod kuće, sa svojim televizorom, našim elektronskim uređajima, našim komforom... Mislili smo da će Zapad biti sretan do kraja života, ali teška vremena su pred nama. Videćemo da li smo spremni da se suočimo sa njima.