"Lagani romani." Književni fenomen koji zahvaća Japan.

"lagani romani"Ili"lagani romani"(ラ イ ト ノ ベ ル laito noberu, takođe poziva ラ ノ ベ  ranobe) su vrsta literature tipične za Japan, donedavno potpuno nevidljiva Zapadu, ali koja otvara prazninu na tržištu izvan granica zemlje porijekla. Pojam "lagani roman" to je wasei eigo, to jest pseudo-anglicizam koji se koristi samo u Japanu, a koji nije prepoznat, niti ga koriste izvorni govornici jezika. Otuda nastaje najveći problem definirati što su lagani romanijer samo ime može dovesti u zabludu, pa čak i sami Japanci imaju problema sa dogovorom oko njegovog značenja.

Iako bi se moglo pomisliti da se zbog njihove dužine nazivaju "laganim romanima", to od tada nije slučaj obično imaju u prosjeku 50.000 XNUMX riječi, što je otprilike ekvivalent anglosaksonskom romanu. S druge strane, mnogi imaju jednostavan rječnik i gramatiku kako bi dosegnuli mlađu publiku, ali ni to nije zajednički nazivnik svih njih. Ova posljednja tačka je zanimljiva jer, iako je predloženo da se koristi izraz «mlada odrasla osobaDa bi ih definirali, japanski izdavači oklijevaju jer ne žele biti zatvoreni ni za jednu demografsku kategoriju.

Na kraju, to morate shvatiti «lagani roman»Nije književna klasifikacija (poput "naučne fantastike" ili "triler«), Već rezultat pokreta marketing koju promovišu kompanije koje monopoliziraju tržište (u stilu onoga što se događa s DC-om i Marvelom u američkom stripovskom sektoru). Iako postoji element zajednički za sve lagane romane koji, iako nije konačan, pomaže ih prepoznati: njihov naslovnice i ilustracije u stilu mange (Japanski strip).

Porijeklo lakih romana

„Kao da je to njegov prirodni način bivanja, s onim hladnim izrazom lica, čitajući u uglu učionice. Koncentrirana na zidove oko sebe.

Kao da joj je prirodno biti tamo.

Kao da je prirodno da nisam ovdje. "

Nisio Isin, "Bakemonogatari, Povijest čudovišta. »

(Vlastiti prijevod)

Istorija laganih romana datira iz časopisi pulpa japanski između 10. i 50. Kao i američki kolege, poput slavnih Čudna pričas (za koje ste napisali HP Lovecraft), bile su publikacije s fantazijama, naučnom fantastikom i detektivskim pričama. Čak su i tada pisci ovih časopisa bili otvoreni za zapadni utjecaj (posebno su se divili djelima poput 20.000 liga podvodnih putovanja, Jules Verne, i Zločini iz mrtvačnice u RueEdgar Allan Poe).

Od ovog datuma ogonbatto (1930), Takeo Nagamatsu (koji se smatra jednim od prvih superheroja u istoriji, čak i prije Batmana i Supermana), i avanture detektiva Homura soroku (1937-1938), Sano Soichi (na koji je očito utjecao Sherlock Holmes Arthura Conan Doylea). Takođe, i kao preteče takvog tipično japanskog žanra, postojale su priče o «magična djeca«, Ili djeca sa moćima, kao u slučaju Madojiden (1916) Murajame Kaite.

Kultura pulpa u poslijeratnom Japanu

Po završetku Drugog svjetskog rata 1945. i podudarnosti s rađanjem modernih manga, časopisi pulpa iz Zemlje izlazećeg sunca počeli su imati svoj karakter i biti povezani s nacionalnim tržištem stripova. Do 70-ih, velika većina ovih časopisa napustila je tradicionalne ilustracije u korist manga i anime estetika (Japanska animirana serija). S druge strane, izdavači su u novom formatu počeli objavljivati ​​one priče koje su se najviše svidjele njihovoj publici.

Prva velika revolucija, koja je postavila temelje svemu što će uslijediti, došla je s velikim uspjehom Junačka legenda o Arslanu (1986. nadalje), saga o epskim fantastičnim romanima Yoshikija Tanake, a posebno sa Slayers (1989-2000), koji je parodirao klišee iz mač i vračanje tradicionalno. Potonji je adaptiran u animacijsku seriju koja je u Španiji bila poznata kao Reena i Gaudi, a emitiran je tokom 90-ih.

Dolazak novog milenijuma

«—Zovem se Haruhi Suzumiya. Dolazim iz Istočne srednje škole.

Do ovog trenutka izgledalo je normalno. Okretanje da je pogledam bila je prevelika gnjavaža, pa sam nastavila zuriti ravno ispred sebe. Njegov glas nastavi:

"Ne zanimaju me sitni ljudi." Ako su ovdje neki vanzemaljci, putnici kroz vrijeme ili "esperi" s paranormalnim moćima, neka dođu i vide me. To je sve."

To me je preokrenulo.

Nagaru Tanigawa, "Melanholija Haruhija Suzumije."

Uprkos dobroj prodaji nekih naslova, tržište lakih romana i dalje je bilo vrlo malo u odnosu na druge oblike zabave. Međutim, 2003. godine nastupio je veliki udarac koji je zauvijek promijenio njegovu panoramu: objavljivanje prvog toma časopisa Melanholija Haruhija SuzumijeNagaru Tanigawa, priča o naučnoj fantastici, misteriji i paranormalnim fenomenima.

Ovaj je pisac bio bez presedana, otvorio je vrata kasnijim autorima da krenu njegovim stopama i natjerao izdavače da vide posao u ovoj umjetničkoj formi. Za 2007. godinu, prva sveska časopisa Haruhi Suzumiya prodao više od 4 miliona primjeraka, i ukupno su tiskani 16,5 miliona primjeraka serije u 15 zemalja, Samo u Japanu 8 miliona.

Povećanje popularnosti

S prozora zamka, par žadnih očiju promatrao je malene figure oca i kćeri kako se igraju na ulazu u šumu.

Mlada žena, koja je stajala na prozoru, bila je daleko od toga da izgleda slabo ili prolazno. Imala je svijetlu, nježnu plavu kosu i odjenula je haljinu u stilu arhaičnog stila koja se obavijala oko njezine vitke tjelesne građe. […] Bio je to neko ko izgleda nije odgovarao zimskim krajolicima tmurnog zamka Einsbern.

"Šta gledaš, Sabre?"

Kad ju je Irisviel pozvala s leđa, mlada žena na prozoru se okrenula.

—Kiritsuguu i vašoj kćeri koji se igraju u šumi. "

Gen Urobuchi, "Fate Zero."

Posle Haruhi Suzumiya, Pojavili su se i drugi naslovi koji su svoju publiku stekli sami po sebi. Mogli bismo navesti slučaj Sudbina nula (2006-2007), general Urobuchi, a triler mračna fantazija psihološka. Upravo, 2006. godina obilježila je uspon laganih romana, koja je iz godine u godinu povećavala prodaju, dovodeći čitavu generaciju mladih Japanaca (a sve više i iz drugih zemalja) da otkriju zadovoljstvo čitanja.

Popis djela i autora toliko je dugačak, u mediju koji je postao toliko plodan, da je teško imenovati ih sve. Postoje lagani romani za sve ukuse: komedija, drama, romansa, erotika, naučna fantastika, fantazija, policija ... Da nabrojimo nekoliko: Spice i Wolf (2006), Isuna Hasekura; Toradora! (2006-2009), Yuyuko Takemiya; Sword Art Online (Od 2009. nadalje), Reki Kawahara; No Game No Life (2012), Yuu Kamiya; Re: Zero (Od 2012. nadalje), Tappei Nagatsuki; konosuba (Od 2012. nadalje), Natsume Akatsuki; Yojo Senki (od 2013.), Carlo Zen; ili Goblin Slayer (od 2016.) Kumo Kagyu. Sve ove sage karakteriziraju, kao što je bilo moguće zaključiti, njihovim dugim trajanjem, velik broj knjiga i prilagodbom različitim animacijskim serijama.

Dostojanstveni lagani romani

Posebno spominjanje zaslužuje rad romanopisca Nisius Isin (često se piše kao nisiOisiN, da naglasi da je njegovo ime palindrom), kojeg su mnogi kritičari smatrali jednim od velikih obnovitelja medija posljednjih decenija. Njegov stil karakterizira autoreferencija, miješanje drame i komedije, neprestano rušenje četvrtog zida, dugi dijalozi, složeni podtekst i ženske protagonistice sa snažnim karakterima, snažnim ličnostima i složenom psihologijom.

"" Oh, vidim ", promrmljao je Senjougahara, zvučeći razočarano. Planirao sam da ti učinim svakakve stvari ako budem imao priliku. Tako loše.

"To mi zvuči kao neka groteskna zavjera iza leđa ..."

-Kako nepristojno. Upravo sam htio &% u vašem / - nakon * ^ tamo.

"Šta znače ti simboli?!

—I ja sam te htio natjerati ovo y da takođe

"Šta bi to podcrtavanje trebalo sugerirati?!"

Nisio Isin, "Bakemonogatari, Povijest čudovišta. »

(Vlastiti prijevod)

Od ovog plodnog autora možemo izdvojiti djela poput Zaregoto (2002-2005, romani o misterijama, neizvjesnostima i ubistvima), Katanagatari (2007-2008, pustolovine mačevaoca bez mača) i, iznad svega, njegov najveći uspjeh: saga monogatari (Od 2006. to doslovno znači „istorija“, niz priča koje isprepliću najprozaičnije manire i najluđu fantaziju).

Obećavajuća budućnost

Danas, ako pogledamo brojeve, tržište laganih romana je posao u usponu. U Japanu je široko uspostavljen i zapošljava brojne urednike, lektore, pisce i ilustratore, potonji su, općenito, najpoznatiji grafičari portala kao što je Pixiv. Izvan zemlje porijekla, oni imaju sve više čitatelja u anglosaksonskom svijetu, jer su mnoga popularna djela prevedena na engleski jezik. S druge strane, počinju ulaziti na tržište španjolskog govornog područja, iako bojažljivo, klađenjem kao što je Planeta s prevodom na Re: Zero.

Nadam se da će izdavači to uskoro shvatiti lagani romani imaju publiku, također vjerni i Que cijeni činjenicu kupovine više od ostalih čitatelja u fizičkom formatu vaša omiljena djela.