Julio Alejandre. Intervju s autorom ostrva Poniente

Julius Alexandre, Autor je madridskog pisca istorijskog romana iz Extremadure Ostrva Poniente, njegov najnoviji roman. Odobrio mi je ovo intervju gdje nam govori o njoj i svemu ponešto o njenom ukusu, omiljenim autorima, njenim navikama u pisanju ili trenutnoj izdavačkoj sceni. Ti Zaista cijenim vaše vrijeme i ljubaznost.

Intervju sa Juliom Alejandreom

• ACTUALIDAD LITERATURA: Sjećate li se prve knjige koju ste pročitali? I prva priča koju ste napisali?

JULIO ALEJANDRE: A priča dijete koje je došlo na prvoj kartici za čitanje, ona se zvala Roda i sjećam se da je to bilo vrlo tužno; onda je došlo stripove a kasnije i omladinski romani. Mislim da sam počeo postati čitatelj kad sam shvatio da bih radije čitao stripove nego samo gledao crtiće.

La prva priča Napisao bih ga kao dijete, najviše osam ili devet godina, jer tokom ljetnih praznika Moja majka organizovano između braće takmičenja u pričamaPretpostavljam da bismo je mogli pustiti da se malo odmori. I tamo smo svi skočili - bilo nas je pet - da izmišljamo priče. 

• AL: Koja je prva knjiga koja te pogodila i zašto?

JA: Mnoge knjige koje sam čitao kao tinejdžer, posebno avanture:Djeca kapetana Granta, Jules Verne, Posljednji Mohikanac, Fenimorea Coopera itd., ali možda me najviše pogodila ona Ljubav velikog medvjedaSerguisza Piaseckog, koji se bavi njihovim pustolovinama krijumčara na rusko-sovjetskoj granici, u međuratnom dobu. Privlačnost tog divljeg i ludog života, bez pravila, bez sutrašnjice, natjerala me je da postanem krijumčar. Objavljen je u kolekciji Reno, a kopiju još uvijek imam. Ima žute i labave stranice, ali uzbuđena sam što mi je pri ruci i povremeno joj se vraćam.

• AL: Ko je tvoj omiljeni pisac? Možete odabrati više od jednog i iz svih razdoblja.

JA: Moj omiljeni pisac je Juan Rulfo. Napisao je samo jednu knjigu i zbirku priča, ali nije mu trebala više. Generalno, sviđaju mi ​​se autori magični realizam, koji su u velikoj mjeri utjecali na moj način pisanja i razumijevanja književnosti, Mario Vargas Ljosa, Garcia Marquez, Mona lisa siguran. Od španskog ostajem kod Gonzala Torent Ballester i Ramón J. Sénder. Takođe Vazquez Montalban Jako mi se sviđaju. Sve iz XNUMX. vijeka. Od XIX, Becquer, već između dva veka, Pío Baroja.

• AL: Kojeg biste lika u knjizi voljeli upoznati i stvoriti?

JA: Volio bih Conocer toliko likova, izmišljenih i povijesnih, da je teško odabrati jednog od njih, ali naravno, volio bih se trljati s onim izmučenim konradijanskim likom iz Lord Jimsa Carlos Deza, melanholični protagonist Radost i sjene ili sa avanturistom Shanti Andiaby Baroja.

Što se tiče create, Volim Hannibal koje je uspio ocrtati Gisbert haefs u svom istoimenom romanu.

• AL: Ima li hobija što se tiče pisanja ili čitanja?

JA: Lav iz noć, u krevet, a ako jednog dana ne, čini se da nešto nedostaje. Volim pisati s uključenim radiom a jačina zvuka vrlo mala. Još jedan hobi: dok pišem roman koji samo čitam žanr policija. Pomaže mi da se isključim.

• AL: A vaše omiljeno mjesto i vrijeme za to?

JA: Više volim da pišem za jutro, što je kada se bolje koncentriram, iako mi posao pruža malo prilika za to. I mjesto pored prozor okrenut prema van, podići pogled i moći sagledati krajolik.

• AL: Šta nalazimo u vašem romanu Ostrva Poniente?

JA: Vjerovatna odiseja a brod to jest gubitak u Južni Pacifik, u kraj XNUMX. vijeka, i nikad se više nije čuo.

To spada u istorijski žanr, ali zapravo jeste vječna drama borbe za život: sto osamdeset i dvoje ljudi svih rangova i kvaliteta, od mornara do doseljenika, plemića i pučana, muškaraca, žena i neke djece, koji su bačeni kroz negostoljubiva mora i divlje zemlje u potrazi za boljim životom. Išli su u susret Salomonovim ostrvima, ali otkrili su Australiju; Tražili su slavu, ali našli su pakao; i umjesto slave, istorija ih je odbacila u zaborav. Mikrokozmos prijateljstva, mržnje, ljubavi, odanosti i izdaje, jada i veličine, stvar je, ukratko, od koje smo svi napravljeni.

• AL: Ostali žanrovi koji ti se sviđaju osim istorijskog romana?

JA: Imam dobra usta i pročitala sam gotovo sve: poezija, istorija, nauka i puno pripovijesti, bilo koje ere, žanra ili književne struje, romana ili kratke priče, napisane na španskom ili prevedene, etablirani pisci ili indies. Ali, pokušavajući biti precizan, reći ću vam da mi se sviđa magični realizam, el crni rod, u socijalni roman, onog avanture, u victorian, u naučna fantastika, el neizvjesnost, neki od fantasy žanra (progutao sam Gospodara prstenova za tjedan dana), maloljetnici, utopije ... Svejedno, nisam ni puno precizirao.

• AL: Šta sada čitaš? A pisanje?

JA: Sviđa mi se čitati nekoliko knjiga istovremeno. Sad se bavim knjigom dokumentacija istorijski, Trećine mora, autor Magdalene de Pazzis, izbor priča iz Stevenson i roman o njemu ubistvo Olofa Palmea, U slobodnom padu, kao u snuLeifa G. Perssona, inače vrlo zanimljiv.

I ja sam pisanje una istorijski roman smešten u XNUMX. vek, poput Las Islas de Poniente, ali čija je tema usredotočena na dugo rat za Atlantska domena.

• AL: Što mislite kako je izdavačka scena za onoliko autora koliko ih želi ili želi objaviti?

JA: Autori su u porastu, a izdavači u padu. To je savršena definicija teške panorame. The brojni Redakcije koje su postojale u Španiji prije nekoliko decenija sada su u rukama velike grupe koji se klade na osiguranje, izdavači srednje i male están zasićen originala i stolno izdavaštvo Postaje a vrlo održiva alternativa objaviti.

Lično, književni konkursi su mi puno pomogli, priče i romana. Da nije bilo njih, možda nikad ne bih objavio.

• AL: Je li vam trenutak krize koji doživljavamo težak ili ćete moći ostati s nečim pozitivnim?

JA: Tamo gdje živim, u malom gradu u Extremadura duboko, mislim da se kriza bolje snalazi: nije isto ograničiti se na pod od osamdeset kvadrata nego kuća s vrtom, voćnjakom ili torom. Svejedno, oduvijek sam volio vidjeti pozitivna strana stvari, koliko god teški bili, i ova mi je pandemija dopustila provodim više vremena s mojom porodicom i pišem kao nikada pre.