Da ne Jose Zorrilla dugujemo mu mnogo više od njega tenorioAli don Huanov nitkov pojeo je ostatak slave kao pjesnik. Tako danas, povodom njegovog rođendan, već 203. februara otkako je rođen u Valladolid, Odajem počast sjećajući se nečega iz toga pjesničko djelo, koja je takođe veoma slavljena i prepoznata. On i njegov imenjak, kojem su se divili i kasnije prijatelj José de espronceda jesu možda najpoznatiji romantični glasovi u stihu XIX veka u našoj zemlji. Eto ih 4 njegovih pjesama.
Jose Zorrilla
Tačno je da je Zorrilla postigao besmrtnost svojim predstavama poput Don Huan Tenorio o Izdajica, nesvjedočeni i mučenikali njihova legende (Dobar sudija, najbolji svjedok, Kapetan Montoya, Margarita tokarica) y poezija Oni su i više nego izvanredni. Uključite tematske religiozan (Božiji gnjev), voljeti (Sjećanje i uzdah) o filozofski (Priče o luđaku).
Bio je strastven romantični autori čitatelj como Walter scott, U gostima Dumas i Victor Hugo, ili njegove savremene kolege poput spomenute Esproncede ili Vojvoda od Rivasa. I sigurno je dobila svoj uticaj. Priznanje je stiglo sa pjesmom kojoj se posvetio Mariano Jose de Larra na njegovoj sahrani. A napisao je i svoju autobiografiju Sjećanja na staro vrijeme.
To su 4 njegove kratke pjesme, ali bilo koga vrijedi pročitati.
Pesme
Uklonite mirisni oblak iz očiju ...
Daleko od tvojih očiju parfemski oblak
da nas sjaj zastrje ono što daje vaše lice,
i upiri nam, Marijo, svoj majčinski pogled,
gdje su mir, život i pustoš.
Ti, milo miro; Kalež čistoće;
Ti, rajski cvijetu i svjetlosnih zvijezda,
Znam i štitim se od smrtne slabosti
božanskom krvlju onoga koji je umro na križu.
Ti si, o Marijo, svjetionik nade
koja svijetli iz života pored uzburkanog mora,
i prema vašoj blaženoj svjetlosti lagano napredujte
propalica koji žudi u Edenu da ga dodirne.
Uroni je, o avgust majko, tvoj suvereni dah
razbijena svijeća mog nesretnog batela;
pokažite mu njegov put sažaljivom rukom,
ne daj da mi se srce izgubi u njemu.
***
Teško tužnom!
Teško tužnom koji jede
vaše postojanje u čekanju!
Teško onom tužnom koji pretpostavlja
da je dvoboj kojim je zatrpan
odsutni mora vagati!
Nada je s neba
dragocjeni i kobni poklon,
Pa, ljubavnici ostaju budni
pretvaraju nadu u ljubomoru
koji spale srce.
Ako je istina ono što se očekuje,
to je zaista utjeha;
ali biti himera,
u tako krhkoj stvarnosti
koji čeka očaj.
***
Mojoj kćeri
Na vrhu planine
koja služi kao granica,
šalje vam iskrenu dušu
poljubac i pjesma;
uzmi njih; ono iz Španije
oni moraju ići dati moj život,
u tvojoj duši moja poezija,
moj poljubac u tvoje srce.
Tvoj otac, iza planine
to za oboje nije granica,
nosi iskreno prijateljstvo
autora ove pjesme.
Primite, dakle, iz Španije
ljubi i pjevaj, moj zivote,
poezija u tvojoj duši
i poljubac u srce.
Ako jednog dana sa te planine
proći ili prijeći granicu,
vidjet ćete iskrenu dušu
ko ti pravi ovu pjesmu,
da plemstvo Španije
ko zna, moj život,
dati poeziju duši
i poljupci u srce.
***
U umjetničku Španiju
Čiji je pod, prekriven sjećanjima,
Pijucka vlastitu slavu
Ono malo što postoji od svakog slavnog podviga: Izdajica i prijatelj bez srama vas zavara,
Vaše blago kupuje se šljakom,
Vaši spomenici, oh! i vaše priče,
Prodani vode u čudnu zemlju. Proklet bio, domovino moćnih,
Da se za nagradu dajete onome ko može
Jer nisi mahao svojim nevoljnim rukama! Da, dođi, zavjetujem se Bogu! za ono što ostaje,
Grabežljivi stranci, kako drski
Napravili ste Španiju na aukciji!