Fotografija: José Javier Abasolo. Facebook profil.
Jose Javier Abasolo (Bilbao, 1957.) ima novi roman na tržištu, Originalna verzija, gdje se vraća svom liku Mikel Goikoetxea u drugom novom slučaju sa svijetom kinematografije u pozadini. To je najnoviji u dobroj kolekciji naslova crnih žanrova iza njega Mrtvo svjetlo, Zakletva u Whitechapelu ili Grobnica u Jeruzalemu, među mnogim. Zaista cijenim vaše vrijeme i ljubaznost što ste mi ovo odobrili intervju.
José Javier Abasolo - Intervju
- ACTUALIDAD LITERATURA: Originalna verzija to je tvoj novi roman. Šta nam govorite o tome i kako Mikel Goikoetxea radi kao privatni detektiv?
JOSE JAVIER ABASOLO: Roman počinje kada Goiko je unajmila produkcijska kompanija biti savjetnik a film to se na nekim snima zločini koji su se dogodili u Bilbau prije dvadeset godina, ono što je štampa nazvala "zločinima strijelastog križa".
U principu jeste suzdržan prihvatiti ponudu, jer je to jedini slučaj koji se nije mogao riješiti dok je bio Ertzaina, ali s druge strane smatra da je to možda a mogućnost da se ponovo otvori prikrivena istraga o nekim ubistvima koja ga i dalje proganjaju. Iako shvaća da je sličnost između onoga što se dogodilo i filma (koji se umjesto u Bilbau smješta u izgubljeni okrug u Alabami, SAD) vrlo udaljen, neće sakriti bijes.
Kao detektiv Goiko se jako dobro snalazi, jer voli igrati po svojim pravilima i prilično je nediscipliniran, ali ponekad mu nedostaju mogućnosti koje mu timski rad može pružiti i sa mnogo više sredstava nego što ima sam.
- AL: Možete li se sjetiti te prve knjige koju ste pročitali? I prva priča koju ste napisali?
JHA: Sjećam se zbirke koja je prilagođavala klasična književna djela za djecu i u njoj sam mogla čitati El Lazarillo de Tormes, El Cantar de Mío Cid, Don Quijote i Corazónod Edmundo de Amicis. Kad sam saznao kad sam bio stariji da je potonji uvršten u Crkveni indeks zabranjenih knjiga, nisam mogao vjerovati.
Mislim da je to prvo što sam napisao - ili bolje rečeno pokušao da napišem - pokušaj pikarskog romana prenesen u XNUMX. vek (Šta ćemo da radimo, ja pripadam prošlom veku), ali ne zadržavam se. Na sreću.
- AL: Glavni pisac? Možete odabrati više od jednog i svih doba.
JHA: Teško je odgovoriti jer se može promijeniti i ovisno o danu ili mom raspoloženju. Ali kao strastvenik crnog žanra, redovno čitam velikane poput Raymond Chandler ili Dashiell Hammett. Znam da zvuči kao velika tema, ali mislim da je u ovom slučaju to vrlo utemeljena tema.
Izvan crnog žanra, Pio Baroja. I zaista sam uživao u humoru woodhouse i of jardiel poncela.
- AL: Kojeg biste lika u knjizi voljeli upoznati i stvoriti?
JHA: Kao što sam rekao odgovarajući na prethodno pitanje, teško je odgovoriti, jer ovisno o tome što čitam ili raspoloženju, mogu se mijenjati iz dana u dan, ali možda bih volio upoznati protagonista romana Pia Baroja , Zalacaín avanturista.
Što se tiče likova koje bih želio stvoriti, Zadovoljavam se onima koje sam već stvorio. Ne zato što su bolji ili zanimljiviji od drugih, već zato što su dio mene.
- AL: Da li imate neke posebne navike ili navike kada je u pitanju pisanje ili čitanje?
JHA: Ništa posebno, iako pošto su mi rekli da imati maniju pri pisanju zvuči "vrlo književno", obično to kažem Imam maniju da nemam maniju.
- AL: A vaše omiljeno mjesto i vrijeme za to?
JHA: Prije sam pisao uglavnom popodne i noću, ali otkako sam u penziji Nemam preferencije, bilo koji trenutak može biti dobro. Naravno, trudim se da imam vremena za to svaki dan. A budući da se ne volim izolirati, niti sam u svom domu otvorio ured samo za sebe, Laptop obično nosim u dnevnu sobu. Kad sam bila mala djeca navikla sam se pisati usred buke koju su stvarali dok su se igrali i bez problema sam se prilagodila tome. Sad mi čak i nedostaje u vreme pisanja.
- AL: Postoje li drugi žanrovi koji ti se sviđaju?
JHA: Mislim da nema dobrih ili loših žanrova, već dobrih ili loših romana, bez obzira na žanr kojem se mogu pripisati, ali budući da mi ne smeta pokisnuti, moram priznati da imam slabost naučne fantastike (Uvijek sam bio vrlo asimovski) i za njega istorijski žanrAli ne za onoga ko govori o velikim kraljevima i vojskovođama, već za onoga koji se više fokusira na "patnike" istorije.
- AL: Šta sada čitaš? A pisanje?
JHA: En Baskijski Ja ponovo čitam greta, u Jason osoro, vrlo zanimljiv roman za koji mislim da nije preveden na kastiljanski, nažalost. I unutra Castilian Počeo sam da čitam Noćni bijegby Thomas kesten, koju sam stekao prošle crne sedmice u Gijonu. To je roman autora kojeg nisam bio svjestan i koji je tada objavljen u zbirci Júcar Black Label, što mi daje samopouzdanje.
Što se tiče pisanja, ja sam više od pisanja bilježeći roman koji želim postaviti u Bilbau, za vrijeme građanskog rata, nekoliko dana prije nego što su Francove trupe zauzele grad.
- ZA: Šta mislite o izdavačkoj sceni?
JHA: Istina je to Nisam baš upućen u tim aspektima. Dugi niz godina objavljivao sam u dvije baskijske izdavačke kuće, uglavnom u EREIN -u i također u TXERTOA -i, iako u ovoj povremeno. Od trenutka kada su me trpjeli i nastavili mi vjerovati, moram misliti da su izgledi pozitivni.
I generalno govoreći, čini se da se mnogo objavljuje, što za mene ima pozitivne konotacije, iako imam dojam da se sa ovim posljednjim ne slažu svi. I, uz svo dužno poštovanje, mislim da je to pogrešan stav, jer kvalitet često dolazi iz količine.
- AL: Je li vam trenutak krize koji doživljavamo težak ili ćete moći zadržati nešto pozitivno za buduće priče?
JHA: Pretpostavljam da je jednako teško kao i za ostale građane. Srećom, među ljudima koji su mi najbliži, nije bilo ozbiljnih problema uslijed covida, ali ovo još nije gotovo i moramo nastaviti s pridržavanjem mjera opreza, iako se s vakcinama čini da počinjemo izlaziti iz tunela.
Što se tiče ako zadržim nešto pozitivno da napišem priču, za sada ću to propustiti, Ne privlači me pisanje o pandemiji, iako nikad ne znate šta nas čeka u budućnosti, pa ni to ne isključujem.