Xavier Lawrence. Intervju sa piscem Zelenog viteza

Havijer Lorenco ima dugu istoriju kao pisac istorijskih romana. Razgovaramo s njim.

Fotografija: Javier Lorenzo, Twitter profil.

Xavier Lawrence rođen je u Madridu 1960. godine i studirao je novinarstvo. Radio je u nekoliko štampanih i radijskih medija, kao što su Cadena Ser ili El Mundo. Njegova karijera pisca je započela sa poslednji vojnik, titula koja mu je donijela veliki uspjeh. Kasnije je objavio svoj nastavak u Čuvari tabua, a zatim slijedi Plava buba, smješten u Španjolski građanski rat. Njegov najnoviji roman je Zeleni vitez. U ovom intervju Priča nam o njoj i drugim temama. Zaista cijenim vrijeme i ljubaznost koju ste mi dali.

Javier Lorenzo — Intervju

  • ACTUALIDAD LITERATURA: Vaš posljednji objavljeni roman je Zeleni vitez. Šta vas je najviše inspirisalo kod Sanča Martina, istorijske ličnosti na kojoj se zasniva?

JAVIER LORENZO: Osim spasiti još jednog broda iz naše neograničene i uzbudljive istorije, činjenica — meni tada nepoznata — da je bilo mnogo Španaca koji su otišli da se bore u Svetoj zemlji. Do te mjere da im je nekoliko papa zabranilo sudjelovanje u križarskim ratovima, budući da je poziv bio toliko moćan da je prijetio depopulacijom njihovih zemalja, a samim tim i prestankom našeg posebnog križarskog rata, tzv. Reconquest. S druge strane, taj naš heroj -jer se tako može nazvati- došao da se sretne sa sultanom Saladin na njegovu molbu to mi se učinilo nevjerovatnim detaljom i puno smisla. Naravno, dostojan da bude izmišljen.  

  • AL: Možete li se sjetiti nekog od svojih prvih čitanja? A prva priča koju ste napisali?

JL: Čak sam kao dijete čitao upute za vježbe. Sjećam se da sam u Osnovnoj školi zamolio majku da mi da kompletnu kolekciju Pet, Enyd Blyton. Ako ih je sve prošao u junu, naravno. Osim toga, cijeli Bruguera je prošao kroz moje ruke i upoznao sam se Salgari, Stevenson, Zane Grey i, naravno, sa Jules Verne. Avanture kapetana Hatterasa ili Misteriozno ostrvo -osim njegovih drugih najpoznatijih radova — žestoko su ih proždirali moje gladne, zapanjene oči. Mjesec, polovi, vrtlog... To je bila radost.

I prvo što sam napisao je a poezija, definitivno. Za moju majku, valjda. U ovom trenutku neću preskočiti kliše. U svakom slučaju, Uvek sam pobeđivao na takmičenjima za eseje iz mog razreda, pa sam došao gore i evo me.

  • AL: Glavni pisac? Možete odabrati više od jednog i svih doba. 

JL: Na svoj način, mislim da su njih trojica slični, iako su takođe veoma različiti: Stendhal, Kafka y Hemingway. Sva tri imaju prozirnu, varljivo jednostavnu prozu. Kao što je Hemingvej rekao kada su mu rekli za Foknera: "Znam sve proklete reči koje piše, ali ih ne koristim jer ne želim." Proći će vijekovi, a njegov jezik će i dalje biti savremen, efektan i zadivljujući. Što se tiče Španaca, Cela i Delibes, iako začudo jedini istorijski roman velikog Valladolida —Jeretik— ostavio me hladnom. 

  • AL: Kojeg biste lika u knjizi voljeli upoznati i stvoriti? 

JL: Sumnjam da bih voleo da ga upoznam: Pedro Paramo.

  • AL: Da li imate neke posebne navike ili navike kada je u pitanju pisanje ili čitanje? 

JL: Nisam izbirljiv, ali trebam tišina i, da napišem, prethodnu marginu od usamljenost.

  • AL: A vaše omiljeno mjesto i vrijeme za to? 

JL: Mnogo puta pišem o tome noćAli to sam odavno trebao promijeniti. Ima dječaka koji insistira da ide u školu.

  • AL: Postoje li drugi žanrovi koji ti se sviđaju? 

JL: Svi oni koji pišu pošteno. Žanrovi su obmana. Postoji samo jedan žanr, ona dobra književnost, i nije bitan pridev koji joj je dat: crnačka, dečija, naučna fantastika... 

  • AL: Šta sada čitaš? A pisanje?

JL: Trenutno haluciniram — to nije postavljena fraza, mozak mi se vrti— sa kratki roman iz Transilvanije (mađarskog porijekla, po imenu) Attila Bartis. To je naslovljeno Šetnja. Neopisivo, šizofreno, silovito i nemilosrdno. Čini se da ga je napisao zlokobni i ludi mountebank. To me plaši!

Što se tiče piši, imam uznapredovali stadijum trudnoće novela koja ne samo da nije istorijska, već to je kao ništa što sam ikada radio do sada. To je otkriće. Svaki korak je iznenađenje. I ne dodajem više.

  • AL: Šta mislite o izdavačkoj sceni?

JL: Živim, što nije malo. Oni su krivi što čitaoci još nisu nekakva tajna, pa čak i satanska sekta. Moj blagoslov za sve. Od najvećeg do najmanjeg. A hajde, već rečeno, i za one koji sami objavljuju knjige.

  • AL: Je li vam trenutak krize koji doživljavamo težak ili ćete moći zadržati nešto pozitivno za buduće priče?

JL: Teško kao i bilo ko. Ali za mene kriza, pandemija i rat su samo slučajnosti. Jednog dana, ako želiš, reći ću ti zašto.


Budite prvi koji komentarišete

Ostavite komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

*

*

  1. Za podatke odgovoran: Miguel Ángel Gatón
  2. Svrha podataka: Kontrola neželjene pošte, upravljanje komentarima.
  3. Legitimacija: Vaš pristanak
  4. Komunikacija podataka: Podaci se neće dostavljati trećim stranama, osim po zakonskoj obavezi.
  5. Pohrana podataka: Baza podataka koju hostuje Occentus Networks (EU)
  6. Prava: U bilo kojem trenutku možete ograničiti, oporaviti i izbrisati svoje podatke.