Edgar Allan Poe. Novi rođendan bostonskog genija. Cestitam.

208. rođendan gospodara Poea.

Danas, 19. januara, Edgar Allan Poe ispunjava 208 godina. Vrlo malo. Sve mu je ostalo u njegovoj vječnosti kao jedan od najvećih pisaca svih vremena. Bez obzira na žanr, vrijeme i vijekove neka prođu kroz njegov rad. Bila je jedna od najboljih i tako će biti sve dok svijet ne potone u mrak svog prokletstva. Kao kuća poslužitelja.

Nemoguće je napisati više o njemu ili o tom ogromnom i spektakularnom djelu. Tako da? Važno je pročitati ga. Prije ili kasnije, kao dijete, kao odrasla osoba, kad god. Ali pročitajte. Proslavimo samo ovaj dan. Prije dva vijeka i nedugo nakon hladnog grada Boston vidio je najslavnijeg, velikog i osuđenog od svoje djece koja su se rodila. Šta možemo odabrati od tih priča i priča? Može? Ja tako ne mislim.

Crne mačke, zlatne zlatice, vrane vrane, kuće s ukazima, portreti smrti, srca koja govore, crvene smrti, gorile ubojice, nepogrešivi detektivi ... Nemoguće je navesti toliko pojmova, slika, senzacija i osjećaja. Toliko ludila i terora. Toliko straha i straha. Toliko fantazije i stvarnosti. Toliko dobro. Cijeli naš dio romantičnog, gotičkog, misterioznog, strahovitog, strastvenog ili poremećenog duhova vibrira svakom riječju iz Poeova pera.

Njegov pogled, njegov ispad (izazvano ili ne njegovim duhovima i slabostima), njegovo majstorstvo pripovijedati o paklu i buncanju, da pozovem najmračniju maštu, premašila sva ograničenja. Kao što je to učinio i sa svojim postojanjem, koje je pretvorio u fascinantan i tragičan lik, podjednako mu se divio i bio milosrdan. Koliko god se obožavao, toliko se i odriče. Jer, kao i u svemu, postoje ljudi koji ne vole Poea. Razumljivo (ili ne). Prihvatljivo takođe.

Genije ili pijanac. Uznemireni ili uznemirujući. Slabić ili heroj. Kakva je razlika. Pisao je priče koje su same po sebi nadilazile. Pažljivo je proučavao najdublje i najmračnije ponore ljudske prirode kao niko drugi. Možda zato što im je želio pristupiti svojom voljom. I on to postiže. Njegovo olujno životno iskustvo ili jednostavno njegova vizija svijeta oko njega, tog života. Šta je rečeno. Nema veze. Dosta je bilo s tim i sa zanosom njegove mašte.

In ostala neizbrisiva imena u sjećanje na i utjecati na hiljadu i jednog pisca i umjetnika obilježeni njihovim tragom ljubavi i terora u jednakoj mjeri. Utjecaji i naknadne rekreacije koje su tokom godina nastajale u njegovom radu.

Ko god je mogao napisati "Kralj kuge", prestao je biti ljudsko biće. Zbog njega, a beskrajno sažaljeni prema tako izgubljenoj duši, volimo ga predati mrtvom.

To je on napisao Robert Louis Stevenson u eseju o Poeu. Ono što Stevenson nije znao je da Poe ili on sam više nikada neće umrijeti. To se događa kada ono što radite u svom životu uspije ostaviti trag na čitavom čovječanstvu koje vas čita kroz vrijeme. I da bi danas veliki dio tog čovječanstva želio da se Poe rađa svaki dan. Ili šta upravo se on vratio iz one tame i pakla koje je tako dobro znao opisati. Siguran sam da ih je više čak i platilo.

Berenice, Arthur Gordon Pym, Prospero, Ligeia, Madeleine Usher, Augusto Dupin... I još toliko imena. Toliko hladnoće i psovki, olupina brodova i tragedija. ILI Annabel lee, to ime glavnog junaka jedne od najuzvišenijih pjesama koje postoje, a koje nisu prepravljene, niti će biti napisane. Ljubav u čistom stanju očaja i beznađa, poraza i napuštenosti, strasti i bola bez granica.

Nema dana kao danas za proslavu ovaj rođendan postaje dar pročitajte samo jedan red de Bunar i klatno, u Zločini iz ulice Morgue, u Slučaj gospodina Valdemara ili od Tamerlane.

Ili nema dana kao danas pogledajte jednu od stotina adaptacija njegovih radova u bioskopu. Konkretno, one koje je ubio i besmrtni britanski producent čekić, sa rediteljem Roger Corman u glavu. I ništa bolje nego vidjeti i čuti najbolja lica, figure i glasove koji su njihovim likovima i pričama udahnuli život i smrt. Vincent Price i Christopher Lee oni su za mene najidealniji pripovjedači i tumači Poeova djela. Ali postoji tisuću i jedna verzija, poput onih prošaranih u ovom članku.

Čestitam, gospodine Poe. U najstrašnijem paklu ili najslavnijem raju. Svi ćemo se opet sresti jednog dana. Na bilo kojem od ta dva mjesta.


Ostavite komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

*

*

  1. Za podatke odgovoran: Miguel Ángel Gatón
  2. Svrha podataka: Kontrola neželjene pošte, upravljanje komentarima.
  3. Legitimacija: Vaš pristanak
  4. Komunikacija podataka: Podaci se neće dostavljati trećim stranama, osim po zakonskoj obavezi.
  5. Pohrana podataka: Baza podataka koju hostuje Occentus Networks (EU)
  6. Prava: U bilo kojem trenutku možete ograničiti, oporaviti i izbrisati svoje podatke.