Dan biblioteke. Intervju s redateljem Maria Vargasa Ljose

Danas, 24. oktobra, Dan biblioteke. Pa idem Mario Vargas Llosa, opštinska biblioteka mog grada, La Solana (kraljevski grad), kulturna referenca par excellence od 1955. Ispred nje je njen direktor Ramona Serrano Posadas, na što se od srca zahvaljujem vremenu provedenom u odgovoru na njih ispitivanje koji nas približavaju svijetu lokalne biblioteke.

Su povijest i evolucija, njeno svakodnevno funkcioniranje i njegove aktivnosti ili anegdote. O tome govori i Ramona Serrano svoje iskustvo kao bibliotekarka, tvoje savete za one koji žele biti i završava s njegovim ljubav prema knjigama.

1. Možete li nam reći nešto o tome kada je općinska biblioteka počela funkcionirati od svojih početaka pa sve do preuzimanja imena Mario Vargas Llosa?

En 1955 La Solana je otvorila svoja vrata prva biblioteka, smješten na prvom katu Town Hall. Bila je to mala soba, ali s prekrasnim drvenim kasetiranim stropom u stilu Mudejara koji se i danas očuvao i koristi se kao Soba za sastanke. Uključeno 1975 prelazi na Dom kulture, stara Kuća grada koja je do tada služila poput školskog centra. To je velika zgrada na nekoliko katova u kojoj je knjižnica zauzimala prizemlje, s vrlo prostranim dnevnim boravkom i velikom ostavom.

Deset godina kasnije bilo je velika reforma U zgradi i Biblioteci proširio je svoje prostore i Izložbenu dvoranu koja je preuređena u sobu za štampu i konsultantsku sobu i radnu sobu za odrasle.

Sa novi milenijum došao je računarska revolucija u biblioteku. Kroz program Liber-Marc Veliki dio bibliografske zbirke je informatiziran. Uz to, ne samo da na njihovim policama već postoje knjige, već i música, to cine već Internet. Tako postaje važan informativni centar.

I u Božić 2009, kao dar kraljeva, biblioteka se preporodila na novom mestu i krstila se kao Javna biblioteka Mario Vargas Llosa. Sada je to golema zgrada sa tri vrlo dobro definirana kata: djeca i mladi, odrasli i internet centar ili biblioteka medija. Ali želja je ista: biti biblioteka živa i puna budućnosti.

2. Kakav je dan u biblioteci?

Mogu lično da vam kažem šta je to vrlo zadovoljavajuće, svaki dan se razlikuje od prethodnog. Kao šef centra imam puno posla, (akvizicije, katalogizacija, pregled sredstava, računovodstvo, programiranje aktivnosti, čitalački klubovi, posjete školama, korisnička služba ...).

Mnogo dana idete kući i ne možete se prekinuti, vaš um je usredotočen na ono što vam je ostalo na čekanju i čak vam je teško spavati. Kao i na svakom poslu postoje dobri i loši dani, ali općenito ako vam se sviđa posao, kao što je moj slučaj, dno je uvijek pozitivno i želeći da se poboljšaju.

3. Šta je po vama najvažnija evolucija u pogledu tehnologije i performansi u ovim godinama?

Tehnološki mnogo smo evoluirali. Kad sam počeo raditi, zapisi knjiga su rađeni pisaćom mašinom i krediti Eran priručnici. Zatim je došla električna pisaća mašina i nešto kasnije prvi računar i prvi program za biblioteku (¡¡).

Fue ogroman, ponekad čak i ogorčavajući rad proslijediti sve podatke iz ručnih zapisa u računalni program (jedan po jedan). A kad smo je već prevladali, došao je novi propis koji je objedinio sve biblioteke u mrežu, što je značilo rekonverziju podataka, novi računarski program ...

Posljednjih smo godina prevalili dug put: možete ga nositi korisnička kartica na mobitelu i koristiti ga u bilo kojoj biblioteci u Castilla La-Mancha. Možeš obnovite ili rezervirajte knjige od kuće. Možete pristupiti čitanje knjiga online Uz program E-biblioteka. Takođe možete učestvovati u klub knjiga online... Zaista je impresivno.

4. Da li se korisnik biblioteke promijenio? Ili je sličan prosječan broj djece, mladih i odraslih koji ga posjećuju? Je li La Solana grad za čitanje?

Različite su jer se ljudi mijenjaju, ovisno o vremenu i ličnoj situaciji svakog od njih. Do nedavno smo imali veliki broj imigranti. Sada se to značajno promijenilo, osim za one koji su se ovdje registrirali u pogledu budućnosti. The mladi ljudi koji su otišli Oni idu na fakultet i posjećuju nas samo na odmoru, dok nam se pridružuju novi koji nisu poznavali biblioteku.

Mnoga djeca počinju znati i uživati ​​u vijestima i aktivnostima ono što nudimo Oni koji trpe najmanje varijacije su odrasli. Održavaju se, stalniji su i kontinuiran je protok onih koji odlaze i onih koji dolaze.

Jesmo li narod koji čita? Iskreno, gledajući statistiku, mislim da nismo loši. U biblioteci je prilično živo, i sigurno ima mnogo čitatelja koji nas ne posjećuju, već se samostalno oslanjaju na svoja čitanja (školske knjižnice, elektroničke knjige ...). Ono što mi je zaista važno je da nastavite čitati, Mladi i stari, nemojte se predavati, ne napuštajte ga, to je jedna od najboljih navika u ovom životu i donijet će vam mnogo koristi u sadašnjosti i budućnosti.

5. Koje vrste aktivnosti biblioteka obavlja?

Radimo puno, iako manje nego što bih želio, ali moramo se držati budžeta, a novac ... je ono što imate. Iako mnogo puta radi se o korištenju mašte i iskorištavanju resursa koje su nam nadohvat ruke. U tom smislu pravimo a kampanja ljeti, zajedno sa sedam drugih biblioteka, što je sjajno za angažiranje djece i roditelja u čitanju upravo kad su na odmoru.

En pad izvodimo program od animacija čitanja u saradnji sa školama (pisci, ilustratori, pripovjedači ...). Postoje i Dani knjige u mesecu aprilu i Božićna takmičenja. I tokom cijelog tečaja imamo vrijeme za priču, las školske posjete, prezentacije knjiga...

I naravno naša klubovi za čitanje, jedan od odrasli i još jedan za onemogućeno sa njihovim odgovarajućim aktivnostima. Takođe sarađujemo sa AMPAS škola i instituta, Ženski centar, u Popular University i druga lokalna udruženja.

6. Šta najviše voliš u svom poslu? A najmanje?

Praktično Mislim da mi se sve sviđaIz internog rada, koji može biti dosadan i dosadan, ali moram priznati da mi se katalogizacija različitih materijala (ne samo da imamo knjige, imamo i muziku, CD-ove, video zapise ...) jako sviđa i u u tom smislu ja sam poprilično perfekcionist. Ma greške smetaju.

Kontakt sa javnošću je vrlo ohrabrujući. Ponekad postanete psiholog za korisnike koji nas posjete, a kada se knjiga koju ste preporučili svidje i zatraže drugu, to je najbolja nagrada. Najgore je ponašati se kao glavna odgovorna osoba i ponašati se kao takva u određenim neprijatnim situacijama kojih na sreću nije mnogo.

Najviše me boli nezainteresovanost, neznanje o našem radu, malo priznanje ... iako sam nakon toliko godina već "izliječen". Moja najveća kritika sam ja, a ono što je zaista važno je moja vlastita savjest i jesam vrlo zahtjevna prema sebi.

7. Možete li nam reći neku omiljenu anegdotu, iako ih je bilo mnogo?

Posljednji, ne tako davno, u Madridu, u metrou. Zvali su me mojim imenom i puno ljudi je putovalo. Iznenađen sam koliko me ljudi zna (¡¡). Mislim da je sjajno ne izgubiti anonimnost za posao i posao koji radite. Vrijedno je nastaviti raditi.

8. I savjet za one koji žele biti bibliotekari i pripremaju se?

Rekao bih im da ako se prijave za ovaj posao, da to znaju i da su dobro informirani. Moraš imati želja raditi, interes za kulturu općenito i za čitanje posebno, komunikacijske vještine, prenose želju za čitanjem, podstaknite čitanje na svim nivoima, budite kreativni, imajte mašte… Ne možeš biti pasivna osoba bez ideja. Biblioteka mora biti dio vas, a ako ga ne aktivirate, ne energizirate ga, on umire. Danas imamo mnogo konkurenata i nije stvar u borbi s njima, već u životu s njima.

9. Možete li zamisliti život bez knjiga?

NOOOOOO !! Oni su dio nas na svojstven način. Čak i u ne tako dalekoj budućnosti, kada dominira robotika, nisam siguran da će i dalje postojati. Mogao bih se odreći mnogih stvari (televizije, tableta ...), ali ne i knjiga. Za mene je okruženje knjigama, život s knjigama i čitateljima jedna od najboljih stvari koje mi je život dao. Da se ponovo rodi, ponovo bi bila bibliotekarka.

Završio bih citatom iz Jorge Luis Borges: «Od različitih instrumenata koje je čovek izumeo, najneverovatnija je knjiga; svi ostali su produžeci vašeg tijela. Samo je knjiga produžetak mašte i sjećanja. I dodao bih da je to zato što napravljeno je srcem.