Daniel Martín Serrano. Intervju s autorom Insomnije

Daniel Martin Serrano je premijerno izvedena u romanu s mrklim crnim naslovom, Insomnio. Ali ovaj Madrilenian već ima dugu istoriju scenarista serije televizija među kojima su Centralna bolnicaSomotSlijepi za sastankeEl Príncipe, Izdaja y Pučina. Pored toga, profesor je televizijskog scenarija na Madridskoj filmskoj školi. U ovom intervju Govori nam o svom romanu i još mnogo toga. Izuzetno cijenim ljubaznost i vrijeme koje je posvetio meni.

Daniel Martín Serrano - Intervju

  • ACTUALIDAD LITERATURA: Tako hladno, ritam i tehnika scenarija ili ritam i tehnika romana? Ili zašto birati?

DANIEL MARTÍN SERRANO: Na kraju sve je u pričanju priče. Tehnike su različite, da, ali ono što najviše čini razliku scenario za roman je način rada. Pisanje skripti timski je rad u kojem sudjeluje nekoliko ljudi, a vi imate mišljenje producenata, mreža i platformi, pa se mnoge odluke donose zajedno. Kad se suočim s romanom, ja sam jedini koji donosi te odluke, ja sam taj koji odlučuje šta će se i kako dogoditi. I za razliku od načina rada na scenariju, ponekad se cijeni sloboda koju mi ​​roman daje.

Ali nemam sklonosti prema scenariju ili romanu, ili mi je barem teško odabrati jedno ili drugo. U većini prilika to je priča koju želite ispričati koja odlučuje kako se želi ispričati, ako je u obliku scenarija, romana, priče, pa čak i predstave. 

  • AL: S dugom karijerom scenarista, sada debitirate u čistoj i jednostavnoj literaturi romanom u mrklom crnom, Insomnio. Zašto i šta smo mi u njemu?

DMS: Kao i u skoro svakoj profesiji koju neko predlaže novi izazovi i pisanje ovog romana bilo je za mene. Nakon godina pisanja scenarija i pokretanja nekih romana, odlučio sam da jedan završim, pokaži mi da je bio sposoban uraditi tako. To mi je bila prva motivacija. Kad sam je već mogao objaviti, daleko premašuje moja prva očekivanja. 

En Insomnio čitatelj će pronaći a crni roman, vrlo mračan, s dvije radnje, jedan se računao u prošlosti i drugi u sadašnjosti. U prvom, glavni junak, Thomas Abad, je inspektor policajac zadužen za pronalaženje ubica raznih žena. Kako slučaj bude odmicao to ćete otkrivati njegov brat je nekako uključeni. Pokušavajući vas zaštititi na kraju ćete izgubiti posao. 

U sadašnjem dijelu Tomás radi noći kao zaštitar sa groblja i tamo, maltretiran od strane nekoga tko se skriva u sjeni, shvati da slučaj još nije završen. 

Insomnio je roman sa a zaplet koji se veže sve više i više a to čitatelju ne daje prostora za disanje. Ima vrlo dobra atmosfera, vodeći lik onih koji vam uđu u dušu i, pogrešno je što to kažem, ali jest vrlo dobro napisano. Sad će čitatelji biti ti koji će to morati prosuditi. 

  • AL: Vraćajući se u prošlost, sjećate li se prve knjige koju ste pročitali? I prva priča koju ste napisali? 

DMS: Moja prva čitanja, poput čitanja mnogih iz moje generacije, bile su knjige iz B kolekcije.Parni luk, The Five, Jules Verne, Agatha Christie...

Što se tiče prve stvari koju sam napisao, nemam čisto pamćenje, znam to u školi kad ste morali pisati nekada se isticao. Polako, da, počeo sam pisati priču i tako sam stvorio neka vrsta potrebe to me navelo da pišem sve više i više. Pessoa je rekao da je pisanje za njega njegov način da ostane sam i sasvim se slažem s tom izjavom. 

  • AL: Ta knjiga koja ti je dirnula dušu bila je ...

DMS: Mnogi. Nisam mogao da ga odaberem. Označile su me one knjige u kojima sam svjestan djela pisca koji stoji iza njih. Mogla bih te imenovati Košnica, iz Cela, Mekana je noćFitzgerald, Grad i psi, Vargas Llosa, Vapaj sove, Highsmtih, Nefando Mónica Ojeda, većina Maríasovih romana ...

  • AL: A taj omiljeni pisac referenci ili inspiracije? Možete odabrati više od jednog i svih doba.

DMS: Možda i jeste Javier Marias pisac Mogu reći najviše što utiče na mene. Počeo sam mu čitati u toj dobi kad je postajalo jasno da se želim posvetiti pisanju. Njegov stil, način kazivanja je nešto što imam jako na umu. Ali postoje i mnogi drugi: Vargas Ljosa, García Márquez, Lobo Antunes, Richard Ford, Patricia highsmith, Joyce Carol Oates, Sofi Oksanen, Martin Gaite, Dostojevski, Pessoa...

  • AL: Koji biste književni lik voljeli upoznati i stvoriti?

DMS: Roman koji obično puno čitam jest Veliki Gatsby i on je jedan od likova koji mi se najviše sviđaju u književnosti. Sva Fitzgeraldova djela prepuna su likova s ​​mnogo slojeva koje ćete otkriti u svakom novom čitanju. A Gatsby mi je jedan od najdražih likova. 

  • AL: Da li imate neke posebne navike ili navike kada je u pitanju pisanje ili čitanje?

DMS: Nemam neku vrlo zapaženu maniju što se tiče pisanja. Ono što mogu reći je to Prilično sam savjestan, puno pišem i prepisujem dok ne budem zadovoljan rezultatom. Nisam brz pisac, puno razmišljam i razmišljam o koracima u romanu i u scenariju, jer sam uvjeren da dobar rad donosi dobre rezultate.

A profesija pisanja i dalje je posao i, kao takva, Trudim se da pišem svaki dan, Imam svoj raspored, nisam od onih koje inspiracija nosi, premalo traje. Takođe Volim da imam nekoliko projekata istovremenoDakle, kad zapnem s jednim, mogu podići drugi i nastaviti dalje. To je najbolji način da se prevladaju blokade, da se priče malo odmore.

Y u vrijeme čitanja možda je jedini hobi koji mogu imati to trebam tišinu, ništa što bi me odvuklo. 

  • AL: A vaše omiljeno mjesto i vrijeme za to?

DMS: Obično pišem kod kuće, ali s vremena na vrijeme volim promijeniti naziv a Kafeterija, jedan biblioteka. Ta promjena krajolika, da tako kažem, Pomaže mi da provjetrim i nemaju rutinski osjećaj da uvijek rade na istom mjestu. Tačno je da mi je pandemija promijenila ovu naviku, ali nadam se da ću je u jednom trenutku moći nastaviti. 

  • AL: Još književnih žanrova koji vas privlače? 

DMS: Činjenica da je moj prvi roman zločina ili kriminalnog žanra ne znači da je to moj omiljeni žanr, zapravo nisam sjajan čitatelj krimića. Zapravo šta volim, iako se čini truizmom, su dobre knjige. A šta je dobra knjiga za mene? Onaj tko kad ga pročitate zna da će vas pratiti cijeli život, onaj u kojem shvatam da iza stoji dobar pisac i vidim djelo koje roman ima, koje me tjera na razmišljanje i ostavlja osjećaj. A dobra knjiga je i ona koja kod mene izaziva određenu zavist, zdravu zavist, jer ne znam hoću li jednog dana uspjeti tako nešto napisati. 

  • AL: Vaše trenutno čitanje? I možete li nam reći šta pišete?

WMD: Očitanja se akumuliraju, Kupujem više nego što imam vremena za čitanje. Obično kasnim na vijesti, pa upravo sada čitam Bertha Island, napisao Javier Marías, a na stolu imam mnogo drugih koji čekaju svoj red. 

A što se tiče ovoga što pišem, trenutno jesam radeći na seriji o kojoj još uvijek ne mogu puno pričati ali to će svjetlo ugledati sljedeće godine i pokušao oblikovati kakav bih želio da bude moj drugi roman. Promjena registra, intimniji i ličniji roman koji govori o ljubavi, ne ljubavnom romanu, već romanu o ljubavi i kako je doživljavamo ili živimo tokom godina, od adolescencije do onoga što nazivamo srednjim godinama. 

  • AL: Što mislite kako je izdavačka scena za onoliko autora koliko ih želi ili želi objaviti?

WMD: Komplicirano. Mislim da postoji neka vrsta hitnost zbog želje za objavljivanjem koja ponekad prevlada nešto važnije nego što jeste želim pisati. Bilo koja knjiga, bilo da je to roman, esej ili bilo koji drugi žanr, zahtijeva vrijeme rada, puno pisanja i prepisivanja i daje mi osjećaj da su objavljene, a nadasve su romani na kojima se nije dovoljno radilo samoizdanje

Cilj onih koji pišu je objavljivanje, naravno, ali pisac mora biti vrlo zahtjevan prema sebi, ne samo da je bilo što korisno za objavljivanje bez obzira koliko to netko želio, prilikom pisanja morate ego maksimalno umanjiti. Još jedna negativna poanta koliko je trenutno objavljen je vidjeti kako vrlo dobri romani ostaju neprimijećeni, a drugi koji nisu toliko briljantni su uspješni. Ponekad promocija na društvenim mrežama djeluje više od same kvalitete romana. Nadam se da će se ovo promijeniti. 

  • AL: Da li biste zamislili scenarij za vitalni trenutak u kojem živimo? Možete li se držati nečega pozitivnog ili korisnog za buduće priče?

DMS: Uvijek su postojale priče apokaliptičnog tipa koje su, s ovom pričom, najbliže njima. Tačno je da je živjeti u prvom licu drugačije, ali ako bih morao ostati s nečim pozitivnim, to je i sa sposobnost mentalne izdržljivosti koju smo svi naučili razvijati. Istina je da se ponekad čini da je netko dosegnuo granicu izolacije, dosade i ne videći kraj ove noćne more. Ali mislim da, generalno, ko još ko najmanje zna kako se s tim nositi na najbolji mogući način. 


Budite prvi koji komentarišete

Ostavite komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

*

*

  1. Za podatke odgovoran: Miguel Ángel Gatón
  2. Svrha podataka: Kontrola neželjene pošte, upravljanje komentarima.
  3. Legitimacija: Vaš pristanak
  4. Komunikacija podataka: Podaci se neće dostavljati trećim stranama, osim po zakonskoj obavezi.
  5. Pohrana podataka: Baza podataka koju hostuje Occentus Networks (EU)
  6. Prava: U bilo kojem trenutku možete ograničiti, oporaviti i izbrisati svoje podatke.