Danas se navršava 180 godina od rođenja Gustava Adolfa Bécquera

Upravo u dane kao danas posebno mi je drago što mogu pisati o književnosti. Razlog ovdje: Danas se obilježava 180. godišnjica rođenja Gustava Adolfa Bécquera, jedan od dvojice romantičnih autora koji su "uskrsnuli" romantizam u Španiji. Druga spisateljica, kako je ne imenovati: Rosalía de Castro. Zajedno su oživjeli romantizam, koji je započeo svoj pad oko 1850. Zbog toga su ova dva autora klasificirana kao postromantičari.

Ali pobrinite se za Bécquera, ukratko ćemo sažeti što je njegova osoba i djelo značilo za književnost:

1. Napisao je mnoga djela, ali prije svega je poznat po svojim "Rime" y "Legende", potonji napisan u prozi.
2. Kao dobar romantik volio nekoliko žena: Julia Espín, Elisa Guillén i Casta Navarro. Sa posljednjim se vjenčao 1861. godine i razveo godinama kasnije.
3. Umro je s nešto više od 34 godine, Nažalost. Dugo nismo mogli uživati ​​u njegovoj literaturi, ali uprkos tome postao je prilično priznat pisac među ostalim piscima.
4. I pored toga, njegova poezija objavljena je posthumno, tačnije 1871. godine, jer su njegove prve pjesme izgubljene u požaru, zbog čega ih je Bécquer morao ponovo prepisati stvarajući nove, koje je nazvao "Knjiga o vrapcima". Nakon autorove smrti, njegovi prijatelji i kolege preuredili su ove spise i objavili ih pod imenom koje je danas poznato: "Rime".

«Rimas» Bekera

Njegove su rime kratke pjesme, popularne u tonu i s puno muzikalnosti u njihovim stihovima. U njima se mogu savršeno uočiti 4 potpuno diferencirana bloka:

• Rime od I do VIII: Govore o samoj poeziji, o pjesnikovom činu pisanja. U njima se u mnogim prilikama ogleda poteškoća koju pjesnik ima kada treba pronaći prave riječi koje izražavaju upravo ono što želi reći.
• Rime IX do XXIX: Govore o nadi i radosnoj ljubavi, ljubavi koja se prvi put osjeća i uzbudljiva je.
• Rime XXX u LI: Oni, naprotiv, govore o ljubavnom razočaranju i svemu što to podrazumijeva.
• Rime LII do LXXVI: Njegove najčešće teme su usamljenost, bol, tuga i beznađe.

U ovim rimama Bécquer razgovara s vitkom plavookom ženom («Tvoj plavi učenik ...»), plave kose i svijetlog tena. Kaže da je to frustrirana i nemoguća ljubav, ali ponekad se čini da je žena sama poezija, ona do koje se ne može doći, ona savršena poezija koja se opire autoru ...

Bécquerova poezija uvelike se razlikuje od one ranije napisane romantične poezije. Bécquer, pod a intimni i tajanstveni oreol, bježi od tipičnih suglasničkih rima romantičnih stihova i stvara vlastite skladbe: sve kraće i kraće, izravnije, prirodnije, ne tako usiljeno ili kićeno, ...

I sam je rekao ovo o svojoj poeziji:

«Prirodno, kratko, suvo, što izvire iz duše poput električne iskre, koja riječ ranjava i bježi; i gola od izmišljotine, ... budi hiljadu ideja koje spavaju u bezdnom okeanu fantazije ».

Simbolika njegove poezije i njena suštinska važnost snažno su se ispoljili uticaj na autore como Juan Ramón Jiménez ili oni iz generacije od 27. Stoga bi se moglo reći da je Bécquer bio pjesnik ispred svog vremena, preteča kasnijih pokreta, kao i kasni romantičar.

Evo dokumentarca o životu i radu GA Bécquera. To je samo 15 minuta, vrijedi ga vidjeti:

https://www.youtube.com/watch?v=ycZT7MsxZkA

Neke od njegovih rima (XXX, LIII,

RHYME XXX

U očima mu se pojavila suza
i na moju usnu fraza oproštaja;
Ponos je progovorio i obrisao suze,
i fraza na mojim usnama je istekla.

RIMA XXXVIII

Idem stazom; nju, za drugu;
ali, misleći na našu međusobnu ljubav,
I dalje kažem: "Zašto sam taj dan šutio?"
A ona će reći: "Zašto nisam plakala?"

Uzdahi su zrak i idu u zrak.
Suze su voda i odlaze na more.
Reci mi ženo kad se ljubav zaboravi
Znate li kuda to ide?

RHYME LIII

Mračne laste će se vratiti
njihova gnijezda da visi na vašem balkonu,
i opet krilom do njegovih kristala
igrajući oni će zvati.

Ali one koje je let sputavao
tvoju ljepotu i moju sreću da razmišljam,
oni koji su naučili naša imena ...
Oni se ... neće vratiti!

Vratit će se žbunasti orlovi
iz vašeg vrta zidovi za penjanje,
a opet navečer još ljepše
otvoriće se njegovo cvijeće.

Ali one, zasute rosom
čije smo kapi gledali kako drhte
i padaju kao suze dana ...
Oni se ... neće vratiti!

Vratit će se iz ljubavi u vašim ušima
vatrene riječi koje će zvučati;
svoje srce od dubokog sna
možda će se probuditi.

Ali nijem i upijen i na koljenima
kao što se Boga štuje pred njegovim oltarom,
kao što sam te volio ...; makni se s kuke,
Pa ... neće te voleti!