Danas, 17. oktobra, obilježavamo Dan književnika, iako bi se mogao obilježavati svakodnevno, jer uvijek postoji razlog da se pročita jedan od njih. Postoji toliko toga za istaknuti, pregledati ili preporučiti da nikada ne bismo završili. Stoga na brzinu pogledam one koji su mi se mogli najviše svidjeti, utjecati i nadahnuti. Možda dijelimo lajkove.
Od Safoa ili Japanca Murasaki Shikibua do nedavne pobjednice Planete, Dolores Redondo, kiša je padala jako. Sada je šačica izvanrednih i uspješnih pjesnika, pisaca, scenarista, novinara gomila bez broja. Iako uvijek postoji vječno pitanje ako čitate više njima nego njima. Neka svako odgovori svoj odgovor. Počnimo.
Vjerujem da je cijelo naše djetinjstvo, ili barem sve, čitali smo bajke Sofije Fjodorovne Rostopčine, grofice Segur. I malo stariji, sigurno nam ne nedostaje nijedna avantura Petorke. Djevojke posebno uče ne samo u našim školama, već i u Santa Clari i Torresu de Maloryju, sa mnogim školskim kolegama koje je stvorio plodni engleski pisac. Enyd Blyton.
I ne napuštamo Veliku Britaniju jer smo u toj srednjoškolskoj adolescenciji više od jednog otkrili bogatog i elegantnog gospodina Darcyja, nježnog i izmučenog, ali paradigmu najviktorijanskog romantičara, gospodina Rochestera. Ili hrabri i diskretni pukovnik Brandon koji se pretvara u sanjivu Marianne Dashwood. Sve što mi izlazi iz misli Jane Austen i Charlotte Brontë, kako mi ističu, da između ovih sestara i Austen i onoliko divnih likova koliko su smislili, već mogu u istoj priči pomiješati Emilyin Heatcliff i Emmu.
Mogli smo jednako uživati u prirodi i najnevinjoj i najčišćoj ljubavi između dva nezaboravna brata, onih koji su stvarali Emilia Pardo Bazan na njegovom tako galicijskom Pazos de Ulloa. Zaljubio sam se u žanr koji mi se najviše sviđa zahvaljujući kraljici misterije, neizvjesnosti i zločina, Agatha Christie. Niko ne može poreći da u njegovoj kući nema police sa knjigama te kolekcije.
Ne ostavljam knjigu koja mi se jako svidjela, iako fantastična književnost nije moja posvećenost. The Zaboravljeni kralj Gudú, u Ana Maria Matute ima privilegovano mjesto u mom sjećanju.
Tada otkrivate i čitate priče na „odrasliji“ način. Od onih koje ističem Voljeni gospodaru, u Rose Montero, kojeg puno pratim u njegovoj ulozi kolumniste. Ona i Soledad Puértolas čine mi jedan od najdražih parova pisaca.
Nažalost moj odnos više nije tako blizak sa spisateljicama, recimo, medijima ili bestselerima. Moram priznati da nisam pao na čarobne trikove Harryja Pottera JK Rowling, niti mi je dao vampirsku groznicu krvopijaka bez kofeina Stephanie Meyer (čak ni u najtamnijem od Ann rice). Niti sam iz sjene EL James. Ali to pripisujem svojoj određenoj dobi i malo naklonosti prema tim žanrovima. Međutim, skidam kapu njegovom poslu i uspjesima.
Baš kao što to skidam pred mnoštvom autora krimi romana koji su se probili u ovaj teški žanr. Da navedemo samo neke, nordijske Camilla Läckberg, Mari Jungstedt ili Åsa Larsson; francuski Fred vargas, čiji mi je kustos Adamsberg jedan od najdražih; Britanci Mo hayder (neophodno da bi se otkrio njegov detektiv Jack Caffery) ili Nijemac Nele neuhaus Napravili su važnu i zasluženu nišu u crnoj panorami kojom dominiraju ili žele dominirati njihove muške kolege. Ovdje naravno imamo Dolores Redondo, koja se svojom trilogijom o Batzánu i nedavnoj Planeti zasluženo ističe.
Napokon sam ostavio pisca koji me je nadahnuo prilikom pisanja jednog od mojih romana. Imam posebnu naklonost prema njemu, jer se sjećam da sam njegove knjige vidio na policama u svojoj kući sve dok se sjećam. Neke sam pročitao kad sam bio mali i pročitao sam ih ne tako davno. Is about Pearl S. Buck, američki pisac, novinar, aktivist i scenarist koji je četrdeset godina proveo u Kini. Osvojio je Pulizter 1932., a 1938. dobio je Nobelovu nagradu za književnost.
U svakom slučaju, mogao bih nastaviti i dalje, ali oni (mi) zaslužujemo više od jednog posebnog, zar ne?
Je li Rochester sišao s uma Jane Austen? Stvarno? I ja koja sam uvijek vjerovala da ga je stvorila Charlotte Brontë ...
Hvala na bilješci, Gaby. Ispravljeno i razjašnjeno. Da među toliko dobrih likova koliko su stvorili jednog i drugog, već im pripisujem i miješam ih bez srama.
Postoje i super prodaje koje se dobro čitaju. Zaista mi se sviđaju Matilde Asensi i Julia Navarro, posebno ova posljednja, koja me je sa "Reci mi ko sam" natjerala da izgubim pojam dana i sati da dovršim svoju "propalicu" kao da je to lagana džepna knjiga.
Maruja Torres, kako u štampi, tako i u svojim knjigama, još je jedna sigurna vrijednost. Njegova ironija i godine omogućavaju mu da govori o mnogim temama koje se drugi ne bi usudili dodirnuti ili pod smrtnom bolom.
Ne mogu sa Luciom Etxebarrijom ili Mercedesom Abadom. Već sam dovoljno star da me mogu podučavati.
Isabel, slažemo se oko Navara i njegovog "Reci mi ko sam", a također i oko Torresa, što mi se jako sviđa u štampi. Takođe u Etxebarriji ili Abadu. Oh, volio bih dati više prostora onima koji postoje.
Odlična lista, nedostaje mi, po mom skromnom mišljenju: Santa Teresa. Na isti način, kako opisujete likove britanskih pisaca. Slučaj tri sestre Brontë, barem za koji ja znam, nesumnjivo je najtalentovaniji pisac iz iste porodice, u istoriji književnosti. Pozdrav.
Vrlo dobra ženska recenzija. Ko nije čitao o patuljku Enydu Blytonu. Ko nije bio oduševljen viktorijanskim ženama. I dijelim s tobom, Mariola, dobru crnku koja sada radi iz ženskih ruku. Vrlo dobar ulaz !!!!