Abdulrazak Gurnah

Morski pejzaž Zanzibara

Morski pejzaž Zanzibara

Abdulrazak Gurnah je tanzanijski pisac koji je dobio Nobelovu nagradu za književnost 2021. Švedska akademija je izjavila da je autor izabran zbog "dirljivog opisa učinaka kolonijalizma i sudbine izbjeglice u raskoraku između kultura i kontinenata ... ". Prošlo je 18 godina otkako je posljednji Afrikanac - John Maxwell Coetzee 2003. - osvojio ovu važnu nagradu.

Gurnah se ističe po tome što na osjetljiv i grub način opisuje tranzit onih koji su zbog gladi i rata raseljeni s afričkih obala u Evropu, te kako do "obećane zemlje" još uvijek moraju prevladati more predrasuda, prepreka i zamki . Danas je objavio deset romana i značajan broj priča i kratkih priča, a sve su napisane na engleskom jeziku. —Iako mu je svahili maternji jezik. Od 2006. član je Kraljevskog književnog društva, organizacije u Velikoj Britaniji posvećene proučavanju i širenju književnosti.

Biografski podaci autora, Abdulrazak Gurnah

Djetinjstvo i studije

Abdulrazak Gurnah rođen je 20. decembra 1948. na ostrvu Zanzibar (arhipelag Tanzanije). Sa 18 godina morao je pobjeći iz svoje domovine u Veliku Britaniju zbog progona nad muslimanima. Već na engleskom tlu, nastavio je više studije na koledžu Christ Church, a 1982. godine doktorirao na univerzitetu u Kentu.

Profesor na fakultetu

Decenijama, Gurnah je svoj život posvetila podučavanju na univerzitetskom nivou iz područja engleskih studija.. Tri godine zaredom (1980.-1983.) Predavao je u Nigeriji na Univerzitetu Bayero u Kanu (BUK). Bio je profesor engleskog jezika i postkolonijalne književnosti, kao i direktor odjela za engleski jezik na Univerzitetu u Kentu, dužnosti koje je obavljao do odlaska u penziju.

Abdulrazak Gurnah

Abdulrazak Gurnah

Njegovi istraživački radovi fokusirani su na postkolonijalizam, kao i u kolonijalizmu usmjerenom na Afriku, Karibe i Indiju. Trenutno, važni univerziteti koriste njegova djela kao nastavni materijal. Ističu se predmeti koje predaju iskusni učitelji, kao što su: Patricia Bastida (UIB), Maurice O'Connor (UCA), Antonio Ballesteros (UNED) i Juan Ignacio de la Oliva (ULL).

Pisačko iskustvo

U svojoj karijeri pisca stvarao je kratke priče i eseje, međutim njegovi romani su mu dali najviše priznanja. Od 1987. do danas objavio je 10 narativnih djela u ovom žanru. Njegova prva tri djela -Sjećanje na polazak (1987), Put hodočasnika (1988) y Dottie (1990) - imaju slične teme: prikazuju različite nijanse iskustava imigranata u Velikoj Britaniji.

Godine 1994. objavio je jedan od svojih najpriznatijih romana, raj, koja je bila finalist prestižne britanske Bukerove nagrade 2001. Ovo djelo je prvi uveden na španski jezik -Šta Raj-, objavljen je 1997. u Barceloni, a prevela ga je Sofía Carlota Noguera. Još dva naslova Gurnah koji su uvedeni u jezik Servantesa su: Nesigurna tišina (1998) y Na obali (2007).

Gurnah - koji se smatra "glasom raseljenih" - istakao se i po drugim romanima, poput: Uz more (2001), Dezerterstvo (2005) y Šljunčano srce (2017). u 2020 predstavio svoj poslednje pripovedačko delo: život poslije smrti, Britanski kritičari smatraju: "Pokušaj dati glas zaboravljenima."

Autorski stil

Autorska djela su napisana u prozi bez rasipanja; u njima evidentno je njihovo zanimanje za pitanja poput egzila, identiteta i korijena. Njegove knjige prikazuju posljedice kolonizacije istočne Afrike i patnje njenih stanovnika. Ovo se vidi kao odraz njegovog života kao imigranta, ključni element koji ga razlikuje od drugih afričkih pisaca iz dijaspore koji žive na britanskoj teritoriji.

Slično, Anders Olsson - predsjednik Nobelovog odbora - smatra da su likovi koje je stvorio Gurnah vrlo dobro konstruirani. S tim u vezi, on navodi: "Između života koji su ostavili i budućeg života, oni se suočavaju s rasizmom i predrasudama, ali i sebe ubjeđuju da ušutkaju istinu ili izmisle svoje biografije kako bi izbjegli sukobe sa stvarnošću."

Nobelovac koji je iznenadio svijet

Nobelova nagrada za književnost

Nobelova nagrada za književnost

Čak se i u književnom svijetu mnogi pitaju "Ko je Abdulrazak Gurnah?" ili "Zašto je nepoznati pisac osvojio nagradu?" Činjenica je da postoji nekoliko dovoljnih razloga zašto je Gurnah postala 2021. peti Afrikanac koji je osvojio Literatura Nobel. Međutim, sve ukazuje na to da je žiri donio odluku na osnovu teme koju autor obrađuje.

Gurnah Powers

Činjenica da mnogi nisu svjesni putanje tanzanijskog pisca ne umanjuje njegov talent kao pisca. Njegovo bogato poznavanje jezika, zajedno sa osjetljivošću koju uspijeva uhvatiti u svaki redak, čine ga autorom bliskim čitaocu.. U njegovim djelima dokazuje se njegova predanost stvarnosti njegove domovine i njegovih sunarodnika, što poboljšava ljudsku prirodu njegovog pera i veze njegovih iskustava sa njegovim književnim djelom. Svaka priča prikazuje kontekst obilježen ratovima na kontinentu.

Ali zašto je Gurnah drugačiji? Pa, autor odbija ponovo stvoriti suvišne priče o onome što se dogodilo između Engleske i Afrike. Svojim knjigama pokazao je obnovljenu viziju afričkog kontinenta i njegovog naroda, sa gustim nijansama koje je malo ko uzeo u obzir, koje su razbile stereotipe i ustvrdile lik raseljenih u očima onih koji čitaju. Abdulrazak postavlja stvarnost kolonijalizma i njegove posljedice danas - migracije su samo jedna od njih, ali od krvi i mesa.

Nagrada kojom dominiraju druge nacionalnosti

Nije iznenađujuće da su od stvaranja Nobelove nagrade za književnost 1901. većina dobitnika bili europski ili sjevernoamerički. Francuska je na prvom mjestu sa 15 nagrađivanih pisaca, koje slijede Sjedinjene Američke Države sa 13 i Velika Britanija sa 12. I, kao što je unaprijed spomenuto, samo je pet Afrikanaca do sada počastvovano ovim priznanjem.

Osamnaest godina je prošlo od ePosljednji afrički se dobitnik ove važne nagrade: John Maxwell Coetzee. Prije Južnoafrikanca 1986. primila ga je Nigerijac Wole Soyinka, 1988. Egipćanin Naguib Mahfouz i prva Afrikanka Nadine Gordimer 1991. godine.

Sada, Zašto postoji tolika razlika?; bez sumnje jeste na nešto teško odgovoriti. Međutim, očekuje se da će u narednim godinama doći do promjena u Švedskoj akademiji, dobrim dijelom zbog skandala o nejednakosti i zlostavljanju koji su se dogodili 2018. Stoga je godinu dana kasnije osnovan novi odbor sa ciljem promjene viziju i izbjeći nečasne scenarije. S tim u vezi, Anders Olsson je izrazio:

„Otvorene su nam oči za pisce koje bismo mogli nazvati postkolonijalima. Naš pogled se vremenom širi. AND cilj Akademije je osnažiti našu viziju književnosti duboko. Na primjer, književnost u postkolonijalnom svijetu ”.

Ovi novi propisi doveli su do toga da se Afrikanci primijete pred velikim imenima. Njegova posebna jedinstvena djela - Sa teškim, ali krajnje stvarnim temama - dopustilo je Nobelovom komitetu da ga klasificira kao "jedan od najistaknutijih postkolonijalnih pisaca na svijetu ... ”.

Jaka konkurencija

Ove godine bilo je imena renomiranih književnika u okruženju. Pisci poput: Ngugi Wa Thiong'o, Haruki Murakami, Javier Marias, Scholastique Mukasonga, Mia Couto, Margaret Atwood, Annie Ernaux, između ostalih. Nije bilo uzalud iznenađenje pobjedom Gurnaha, koja, iako sasvim zaslužena, nastaje u gustoj džungli posvećenih likova.

Xavier Marias.

Xavier Marias.

Utisci autora nakon osvajanja Nobelove nagrade

Nakon primanja nagrade, tanzanijski autor ne namjerava napustiti temu koju je napravio Nobelovac. S priznanjem se osjećate motiviranijim da na iskren način izrazite svoje mišljenje o raznim temama i svoju percepciju svijeta.

U jednom intervjuu u Londonu izjavio je: „Pišem o ovim stanjima jer želim pisati o ljudskim interakcijama i kroz šta ljudi prolaze kada obnavljaju svoje živote ”.

Štampani utisci

Imenovanje Abdulrazaka Gurnaha za nobelovca iznenadilo je i švedsku teritoriju i cijeli svijet. Autor nije među mogućim dobitnicima, jer stručnjaci nisu proglasili njegova djela u književnosti. Odraz ovoga bili su komentari koji su se pojavili u štampi nakon imenovanja, među kojima možemo izdvojiti:

  • "Mističan izbor Švedske akademije". Express (Expressen)
  • "Panika i konfuzija kada je predstavljeno ime dobitnika Nobelove nagrade za književnost." Popodnevni dnevnik (Aftonbladet)
  • "Čestitam Abdulrazak Gurnah! Nobelova nagrada za književnost 2021. godine je sasvim zaslužena ”. Nacionalni EN (Jorge Iván Garduño)
  • "Vrijeme je da shvatite da ljudi koji nisu bijelci mogu pisati." Švedske novine (Swedish Dagbladet)
  • "Abdulrazak Gurnah, zvijezda na koju se niko nije kladio" Časopis Lelatria (Javier Claure Covarrubias)
  • "Vijest o Nobelovoj nagradi za Gurnah proslavili su romanopisci i učenjaci koji su dugo tvrdili da njegovo djelo zaslužuje šire čitateljstvo." The New York Times

Paraíso, Gurnahovo najistaknutije djelo

Godine 1994. Gurnah je predstavio Paraíso, svoj četvrti roman i prvi čiji su tekstovi prevedeni na španjolski. Ovom pričom afrički autor stekao je veliko priznanje na književnom polju, koja je do sada bila njegova najreprezentativnija tvorevina. Priča je ispričana sveznajućim glasom; to je mješavina fikcije sa sjećanjima na djetinjstvo Gurnaha u njegovoj rodnoj zemlji.

Između redova, Gurnah jasno odbacuje užasnu ropsku praksu usmjerenu na djecu, koji su se godinama događali na afričkoj teritoriji. Sve se redom isprepliće s prirodnim ljepotama, faunom i legendama koje su dio kulture ovog kraja.

Za njegovu realizaciju, pisac se preselio u Tanzaniju, iako je tamo izjavio: "Nisam putovao radi prikupljanja podataka, već radi vraćanja prašine u nos”. Ovo odražava negiranje svog porijekla; postoji sjećanje i prepoznavanje lijepe Afrike, međutim, u stvarnosti punoj ozbiljnih sukoba.

Neki stručnjaci složili su se da radnja prikazuje «ladolescencija i zrelost afričkog djeteta, tragična ljubavna priča i priča o iskvarenosti afričke tradicije zbog evropskog kolonijalizma ”.

Sinopsis

Zaplet ima Jusufa za glavnog junaka, 12-godišnji dječak rođen početkom 1900-ih u Kawi (izmišljeni grad), Tanzanija. Njegov otac On je upravnik hotela i duguje trgovcu po imenu Aziz, koji je moćan arapski tajkun. Nesposobni da se suoče sa ovom posvećenošću, primoran je da založi svog sina kao deo plaćanja.

Nakon selidbenog putovanja, dječak odlazi na obalu sa svojim "ujakom Azizom". Tamo počinje njegov život kao rehani (neplaćeni privremeni rob), u društvu svog prijatelja Khalila i drugih slugu. Njegova glavna funkcija je rad i upravljanje trgovinom Aziz, odakle dolaze proizvodi koje periferija prodaje na periferiji.

Pored ovih zadataka, Jusuf se mora pobrinuti za ograđeni vrt svog gospodara, veličanstveno mjesto u kojem se osjeća potpuno. Noću on bježi na Edensko mjesto gdje kroz snove nastoji pronaći svoje korijene, one iz tog života koji su mu lišeni. Yusuf izrasta u zgodnog mladića i žudi za beznadežnom ljubavlju, dok ga drugi žele.

Sa 17 godina, Yusuf kreće na svoje drugo putovanje s trgovačkom prikolicom širom centralne Afrike i sliv Konga. Tijekom obilaska postoji niz prepreka u kojima autor bilježi dio afričke kulture. Divlje životinje, prirodne ljepote i lokalna plemena samo su neki od autohtonih elemenata prisutnih u radnji.

Po povratku u istočnu Afriku počeo je Prvi svjetski rat i njegov šef Aziz upoznaje njemačke vojnike. Unatoč moći bogatog trgovca, on i drugi Afrikanci regrutirani su za službu njemačke vojske. U ovom trenutku, Jusuf će donijeti najvažniju odluku u svom životu.

Sinopsis drugih romana Gurnah

Sjećanje na polazak (1987)

To je smešten je prvi autorski roman la obalno područje istočne Afrike. Njen glavni junak je mladić koji je, nakon što se suočio sa proizvoljnim sistemom u svojoj zemlji, poslan u Keniju sa svojim bogatim ujakom. Kroz povijest će se njegovo putovanje odraziti i kako će prerasti u duhovno ponovno rođenje.

Uz more (2001)

To je šesta spisateljska knjiga, čija je španska verzija objavljena u Barceloni 2003. (s prijevodom Carmen Aguilar).  U ovoj naraciji dvije su priče isprepletene kada se protagonisti sretnu na obali britanskog mora. To su Saleh Omar, koji je ostavio sve u Zanzibaru da se preseli u Englesku, i Latif Mahmud, mladić koji je davno uspio pobjeći i koji već godinama živi u Londonu.

Dezerterstvo (2005)

To je roman koji se odvija u dvije faze, prva 1899., a zatim 50 godina kasnije. 1899. Hassanalija spašava Englez Martin Pearce, nakon što je prešao pustinju i stigao u istočnoafrički grad. Trgovac traži od svoje sestre Rehane da zacijeli Martinove rane i brine se o njemu dok se ne oporavi. Uskoro se između njih dvoje rađa velika privlačnost i u tajnosti imaju strastvenu vezu.

Posljedice te zabranjene ljubavi će se odraziti 5 decenija kasnije, kada se Martinov brat zaljubi u Rehaninu unuku. Priča miješa protok vremena, posljedice kolonijalizma u odnosima i probleme koje ljubav simbolizira.

Vezano za ovaj roman, kritičar Mike Phillips napisao je za engleske novine Čuvar: 

«Većina pustinje lijepo je napisano i ugodno kao i sve što ste nedavno pročitali, slatko nostalgično sjećanje na kolonijalno djetinjstvo i nestalu muslimansku kulturu, definiranu svojim reflektirajućim i uobičajenim manirima, prekrivenu kalendarom festivala i vjerskim obredima.

Kompletna djela Abdulrazak Gurnah

novelas

  • Sjećanje na odlazak (1987)
  • Put hodočasnika (1988)
  • Dottie (1990)
  • raj (1994) - Paraíso (1997).
  • Diveći se Tišini (1996) - Nesigurna tišina (1998)
  • Uz more (2001) - Na obali (2003)
  • Dezerterstvo (2005)
  • Poslednji poklon (2011)
  • Šljunčano srce (2017)
  • Zagrobni život (2020)

Eseji, kratke priče i druga djela

  • Bossy (1985)
  • Kavezi (1992)
  • Eseji o afričkom pisanju 1: Ponovna evaluacija (1993)
  • Transformativne strategije u fikciji Ngũgĩ wa Thiong'o (1993)
  • The Fiction of Wole Soyinka ”u Wole Soyinka: Procjena (1994)
  • Ogorčenje i politički izbor u Nigeriji: razmatranje Soyinkinih ludaka i stručnjaka, čovjek je umro i sezona anomije (1994, objavljena konferencija)
  • Eseji o afričkom pisanju 2: Savremena književnost (1995)
  • Sredina vrištanja ': Pisanje Dambudza Marechere (1995)
  • Pomak i transformacija u enigmi dolaska (1995)
  • Pratnja (1996)
  • Sa hodočasničkog puta (1988)
  • Zamislite postkolonijalnog pisca (2000)
  • Ideja o prošlosti (2002)
  • Prikupljene priče o Abdulrazaku Gurnah (2004)
  • Moja majka je živjela na farmi u Africi (2006)
  • Saputnik iz Cambridgea Salmanu Rushdieju (2007, uvod u knjigu)
  • Teme i strukture u ponoćnoj djeci (2007)
  • Zrno pšenice od Ngũgĩ wa Thiong'o (2012)
  • Priča o došljaku: kako je rečeno Abdulrazaku Gurnah (2016)
  • Nagon za nigdje: Wicomb i kosmopolitizam (2020)

Sadržaj članka pridržava se naših principa urednička etika. Da biste prijavili grešku, kliknite ovdje.

Budite prvi koji komentarišete

Ostavite komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.

*

*

  1. Za podatke odgovoran: Miguel Ángel Gatón
  2. Svrha podataka: Kontrola neželjene pošte, upravljanje komentarima.
  3. Legitimacija: Vaš pristanak
  4. Komunikacija podataka: Podaci se neće dostavljati trećim stranama, osim po zakonskoj obavezi.
  5. Pohrana podataka: Baza podataka koju hostuje Occentus Networks (EU)
  6. Prava: U bilo kojem trenutku možete ograničiti, oporaviti i izbrisati svoje podatke.

bool(tačno)