Fotografija: web stranica Rodriga Costoye.
Rodrigo Costoya, učitelj i pisac, kaže da je „pisanje istraživanje svemira za koje nismo ni znali da žive u nama”. U njemu je debitovao sa Porto Santo. Kolumbova enigma. A njegov najnoviji roman je Čuvar knjiga, koji je osvojio IX Konkurs za istorijski roman grada Ubede 2020. Puno vam zahvaljujem na vremenu, ljubaznosti i posvećenosti za ovo intervju gde nam priča o njoj i još mnogo toga.
Rodrigo Costoya — Intervju
- ACTUALIDAD LITERATURA: Vaš najnoviji roman Čuvar knjiga osvojio je IX konkurs za istorijski roman grada Ubede 2020. Odakle ideja za vašu priču i šta vam je ta nagrada značila?
RODRIGO KOSTOJA: Ideja se, kao što je to često slučaj sa mojim romanima, pojavila u a stara knjiga o istoriji Galicije. Tamo su spomenuti događaji o kojima pripovijedam, a koje sam integrirao sa drugim istorijskim činjenicama od svjetskog značaja i, naravno, sa izmišljenim zapletima koji održavaju čitavu našu povijest.
Nagrada mi je omogućila pristup široj javnosti, veliki cilj za novog pisca. Nešto jako teško, a to je toliko frustrirajuće da bi moglo uništiti karijeru ako se ne postigne. Úbeda će, dakle, zauvijek ostati u mom srcu.
- AL: Možete li se sjetiti nekog od svojih prvih čitanja? A prva priča koju ste napisali?
RC: Naravno da se sjećam da mi je srce kucalo čitajući velike avanturističke romane: Salgari, Verne, London, Stevenson... kao i fantastični romani iz aktuelne književnosti: Ende, Tolkin, Rothfuss… Vidim sebe kao dijete koje ne može odložiti knjigu, do sitnih sati (sa posljedičnim ukorom mojih roditelja), plačući kada zatvorim jedan od tih romana jer je gotovo. Pretpostavljam da odatle potiču priče koje danas pišem. Sjećam se i da sam kao vrlo mlad počeo sa drugim velikim djelima univerzalne književnosti: Dumas, Suskind, Rulfo…Istorijski roman, međutim, otkrio sam kao odrasla osoba.
- AL: Glavni pisac? Možete odabrati više od jednog i iz svih perioda.
RC: Dešava mi se kao Samwise Gamyi kada se vratim u Shire: ili provedem tri dana odgovarajući na ovo pitanje ili to ne uradim. Sumirajući do krajnjih granica, ići ću na Garcia Marquez u naraciji (iako je ono što radim radikalno drugačije); to Manuel Antonio sada u poeziji Bryson na probi.
- AL: Kojeg biste lika u knjizi voljeli upoznati i stvoriti?
RC: Volim poliedarski, kontradiktorni likovi, one koje pokazuju slabosti koje svi nosimo, one koje manifestiraju svjetlost i tamu koju svi nosimo u sebi. Možda je najbolji eksponent Scarlett O'Hara od Margaret Mitchell, ali sam takođe fasciniran heathcliff od Emily Brontë, the Ahab od Melvillea ili Humbert Nabokova, na primjer. I uvijek prikazani kroz svoje postupke, kako se izražavaju, šta rade, kako reaguju i kako se ponašaju prema drugima.
- AL: Da li imate neke posebne navike ili navike kada je u pitanju pisanje ili čitanje?
RC: Ništa, zaista. Needed tišina, koncentracija i vrijeme kvalitetno posvetiti poslu. Ne radim čudne stvari. I naravno, jako me zabavlja taj koncept “inspiracije” u koji ljudi vjeruju. To ne postoji. Težak posao da.
- AL: A vaše omiljeno mjesto i vrijeme za to?
RC: Savršeno mjesto za mene, sofa ili krevet, sa laptopom u krilu i malo više. Najbolje vreme, posvetite celo jutro. Kada nosim volim da počnem između pet i šest ujutru, i ako ga ništa ne spriječi dolazim do podneva. I uvek umešan neki sport, da.
- AL: Postoje li drugi žanrovi koji ti se sviđaju?
RC: The akcijski romani, od avantura, uvek sam ih mnogo voleo. Neki, poput onih Marka Twaina ili Fenimora Coopera (između mnogih drugih), preklapaju se s onim što bi se moglo shvatiti kao roman s povijesnim okruženjem. Zapravo, smatram da moj podžanr više teži tom hibridu. Zatim, kao što sam rekao, postoje oni u kojima je komponenta fantazija postaje manje-više istaknut (od Tolkina do Vernea, na primjer), koji su mi također među omiljenima. U svakom slučaju, Više sam za kvalitetna djela nego za ovaj ili onaj žanr. Ako je roman, ili zbirka pesama, ili knjiga nekog drugog žanra, dobar, svideće mi se. To je sigurno.
- AL: Šta sada čitaš? A pisanje?
RC: Ono što najčešće čitam jesu razne članke, istraživanja ili publikacije koji se bave istorijskim temama koje me zanimaju. Ova čitanja su za mene svakodnevna i skoro uvijek ih nađem na internetu.
Kao književno delo čitam Božje ime, autor Jose Zoilo. Istorijski roman najvišeg kvaliteta uokviren u osvajanju Pirinejskog poluostrva od strane muslimana 711. godine, koji je napisao pravi majstor. Pored louis clog, dva velikana aktuelnog istorijskog romana na španskom.
Ja sam pišem svoj četvrti roman, sa središtem na a uzbudljiva (i istinita) priča šta se desilo u Santiago de Compostela između 1588. i 1589. (istovremeno sa četama poznatim kao Nepobjediva vojska i Engleska kontraarmija). Jako sam uzbuđena, jer ono što se ovdje dogodilo u te dvije godine je apsolutno nevjerovatno.
- AL: Što mislite kako je izdavačka scena i šta je odlučilo da pokušate da objavite?
RC: Slika je komplikovanosvi će ovo reći. Ali moram reći i da sam počeo pisati prije pet godina i da sada imam dva romana objavljena u velikim izdavačima (svaki u svojoj verziji na španskom i galicijskom), a da će moj treći roman biti objavljen u maju sa Grupo Planet. I da je četvrti na pomolu i sve ukazuje na to da ću i ja moći objavljivati kod velikog izdavača. Mislim, na osnovu mog ličnog iskustva, rad se nagrađuje.
Ono što me je navelo da pokušam da objavim jeste potreba da ove priče, koje smatram tako uzbudljivim, dopru do što većeg broja ljudi. Toliko mi se sviđaju, uzbuđuju me do te mjere da osjećam impuls da ih širim na četiri vjetra. Pretpostavljam da je to ono što nas sve pokreće, zar ne?
- AL: Je li vam trenutak krize koji doživljavamo težak ili ćete moći zadržati nešto pozitivno za buduće priče?
RC: Trenutak u kojem živimo je čudno, ali Osim onih ljudi koji su imali nenadoknadiv gubitak, ni mi ne treba preterivati. Vidjeli smo da su nam slobode smanjene, ali nismo ni vezani za podnožje kreveta. Zatvor od prije dvije godine... pa, bilo je mjesec i po dana da smo drugačije živjeli. Maska, policijski čas... Rekao sam, to su privremene mere, nešto tačno u našim životima iz čega bismo trebali naučiti mnogo pozitivnih stvari. Da cijenimo slobodu života na Zapadu, na primjer. Razumjeti i ljude koji bježe od rata, od ugnjetavanja, od režima u kojima se ne može živjeti.
Zato biram da ostanem sa pozitivom. Što je mnogo, naravno.