Prigodna ploča na dvorištu crkve St. Peter, Bournemouth, Velika Britanija.
Mary shelley Imao sam samo 53 godine Napustio sam ovaj svijet 1851. godine kao i danas. Odneo ju je tumor na mozgu sa kojim se borila. Ali otišao je u vječnost. Tvorac FrankensteinGotički roman par excellence i jedan od najvećih književnih mitova, bila je i britanski dramski pisac, esejist i biograf. Y. pjesnik.
Ova aspekt, nepoznatiji i zasjenjeniji onim njenog supruga, Percy Bhysse Shelley, takođe zaslužuje priznanje. Dakle, u znak sećanja na njegovu figuru Ističem neke fraze od dva njegova djela i četiri njegove pjesme.
Moja prva posjeta Velikoj Britaniji bila je u Bournemouth, primorski i vrlo turistički grad na jugu Engleske, engleski Benidorm, da se razumijemo. I savršeno se sjećam da sam vidio tu plavu ploču u crkvi Sveti Petar, U centru grada. Tamo su sahranjeni i njegovi roditelji, politički filozof William godwin i feministički filozof Mary Wollstonecraft. A takođe i srce njenog supruga, velikog pjesnika romantizma Percy Bhysse Shelley.
Fraze
Frankenstein (1818)
- Budi pazljiv; jer ja ne znam strah i zato sam moćan.
- Bila sam dobra i voljela; patnja me uništila. Podari mi sreću i opet ću biti kreposna.
- Ja ću bdjeti lukavstvom zmije i svojim ću je otrovima ugristi. Smrtnik! Zažalit ćete zbog štete koju ste mi nanijeli
Posljednji čovjek (1826)
- Vuk je odjeven u ovčju odjeću i stado je dopustio obmanu.
- Muškarci se trebaju prianjati za nešto toliko jako da mogu podmetnuti ruke na otrovano koplje.
- Šta je drugo nego more plima strasti čiji se izvori nalaze u našoj prirodi!
Pesme
Dođi mi u snovima
Oh, dođi mi u snovima, moja ljubav;
Neću tražiti željniju sreću;
dođi sa zvjezdanim zrakama, ljubavi moja,
i svojim poljupcem miluj mi kapke.
Tako je bilo, kako kažu stare basne,
da je ljubav posjetila Grkinju,
sve dok nije poremetila svetu čaroliju,
i probudio se kad je utvrdio da su njegove nade iznevjerene.
Ali miran san će mi prikrivati vid,
i lampu Psyche potamnit će,
kad je u vizijama noći
obnovi mi svoje zavjete.
Pa dođi mi u snovima, ljubavi moja,
Neću tražiti željniju sreću;
Dođi sa zvjezdanim zrakama, ljubavi moja.
i svojim poljupcem miluj moje zatvorene kapke.
Ljubav u samoći i misterioznosti
Voljeti u samoći i tajni;
uzmi ono što nikad ne može biti moje;
razmišljati o strašnom zijevanju ponora
između mog bića i izabranog svetišta,
razmetati se - da i sama budem moj rob -
Kakva će biti žetva sjemena koje sam dao?
Ljubav odgovara dragom i suptilnom lukavošću;
jer on, utjelovljeni, dolazi u tako slatkoj maski,
da koristeći oružje osmeha,
i gledajući me očima goruće smirenosti,
Ne mogu se oduprijeti najžešćoj želji:
posvetiti moju dušu njegovom obožavanju.
Kad me ne bude
Kad je nema, harfa koja zvuči
sa dubokim tonovima strasti,
visit će bez melodija, s praznim žicama,
na mojem groblju;
onda kad noćni vjetrić
ukradi svoj usamljeni i uništeni okvir,
tražit će muziku koja je jednom
primili svoje mrmljanje.
Ali uzalud će disati noćni vjetrovi
Na svakom urušenom užetu
Nijemi, poput oblika koji spava ispod,
ta slomljena lira će se odmoriti.
Oh sjećanje! budi tvoje blaženo pomazanje,
prosuo zatim oko mog kreveta,
poput melema koji muči prsa
ruže, kad joj je cvijet uginuo.
Moram zaboraviti tvoje tamne oči
Moram zaboraviti vaše tamne oči, koje izgledaju pune ljubavi;
Tvoj glas koji me ispunio osjećajima,
Tvoje zavjete koji su me izgubili u ovom divljem lavirintu
Uzbudljiv pritisak vaše nježne ruke;
I, još draže, ta razmjena misli,
To nas je još više zbližilo jedno s drugim,
Sve dok se u dva srca nije iskovala jedna ideja,
I više nije očekivao ili osjećao strah već zbog drugog.
Moram zaboraviti one ukrase od cvijeća:
Nisu li to bili isti oni koje sam ti dao?
Moram zaboraviti broj svijetlih sati u danu,
Sunce je već zašlo, a vi se nećete vratiti.
Moram zaboraviti tvoju ljubav, a zatim zatvoriti
Suzne oči nepogodnog dana,
I neka moje izmučene misli potraže počinak
koje leševi pronađu u grobu.
Oh, sudbinom onoga koji se, pretvoren u lišće,
Ne može više plakati ni stenjati;
Ili bolesna kraljica koja, drhteći dok pati,
Otkrio je kako je njegovo toplo srce pretvoreno u kamen.
Oh, strujom valova Lethe,
Jednako smrtonosno za radost i pokajanje;
Možda se ništa od svega toga ne može spasiti;
Ali ljubav, nada i ti su stvari koje ne mogu zaboraviti.