Danas je dan kada se obično počašćuju pisci i velika književna djela. Međutim, želim odati počast ženi koja nije pisala knjige, ali je bila uključena kako bi svi imali pristup kulturi i čitanju.
Govorim o tome Maria Moliner, pomalo zaboravljena ličnost Republike i koja je bila uključena u otvaranje biblioteka i izradila poznati rječnik: Rječnik Marije Moliner.
María Moliner (Zaragoza, 1900.-Madrid, 1981.), bila je bibliotekarka, filolog i leksikograf. Kćerka seoskog doktora, diplomirala je istoriju na Univerzitetu u Zaragozi, a godinu dana kasnije suprotstavila se Fakultetu arhivista, bibliotekara i arheologa.
Proglašenje Republike i pedagoške misije
María, udana s djecom, živjela je u Valenciji kada je 1931. proglašena Republika. Mjesec dana kasnije, vlada stvara Odbor za pedagoške misije, u koji se María uključuje i stvara Valencijsku delegaciju.
Godine 1931. nepismenost u Španiji premašila je 44 posto, s većinom žena, a samo šest posto stanovništva imalo je pristup knjigama ili novinama. Bibliotečku službu koordinirali su Luis Cernuda, Juan Vicens i María Moliner, a njemu je dodijeljeno 60 posto budžeta pedagoških misija, što je značilo da je između 1931. i 1936. stvoreno 5.522 nove biblioteke.
U Valenciji, Marija je posvetila sve svoje snage širenju biblioteka koje su kružile, a sastojalo se od puno stotina knjiga za svaki grad ili selo, kako za djecu tako i za odrasle. Oko biblioteka, organizovao je niz predavanja, filmskih sesija, radio audicija i odabranih zapisa, osnovne ciljeve u svom revolucionarnom planu opismenjavanja i socijalizacije kulture.
Kao što se i moglo očekivati, za toliko biblioteka nije bilo toliko bibliotekara u karijeri, pa ih je odlučio prepustiti učiteljima i učiteljicama, kao i majkama porodica, jer je primijetio da ih više brine kultura nego muškarce i u njima je vidio žene, savršene pomoćnice.
Kao što María Moliner objašnjava o bibliotekama:
Riječ je o buđenju i promicanju ljubavi prema čitanju, zbog čega u poslanim serijama postoji mnoštvo knjiga koje su zabavne i estetski ugodne, kao i one s odgovarajućim informacijama o tim idejama, problemima i sukobima koji potresaju svijet u svim misaonim redoslijedima i svim životnim svrhama, ono što čini tu ljudsku stvar koja nijednoj osobi ne može i ne smije biti strana.
El Rječnik španske upotrebe María Moliner
Smatran jednim od najboljih alternativnih rječnika Kraljevskom akademijom (RAE), prvi je put objavljen 1966-67 u izdavačkoj kući Gredos, a María Moliner ga je koristila više od petnaest godina.
Ovaj rječnik definicija, sinonima, izraza i fraza, kao i porodica riječi, također je pravi ideološki i sinonimski rječnik.
María Moliner očekivala je u nekim aspektima, poput ređenja Ll u L, i of Ch u C (kriterij koji RAE neće slijediti do 1994.) ili uključivanje pojmova u zajedničku upotrebu, ali koje RAE nije prihvatio, poput riječi kibernetika.
Ako želite više informacija o ovom rječniku, u Web stranica Instituto Cervantes o njemu imaju vrlo sveobuhvatan zapis.
María Moliner danas
María Moliner je primjer nepravde prema ženama i varvarstva apsolutizma.
Što se tiče njegovih biblioteka, španski građanski rat i kasnija Francova diktatura uništili su taj veliki projekat biblioteka Pedagoških misija i pismenosti i socijalizacije kulture. Kao što je Juan Vicens izjavio u Francuskoj 1938. godine govoreći o impulsu datom javnom čitanju za vrijeme Republike u Španiji:
Priča je jednostavna, uvijek ista kada ljudi padnu u neprijatelje: bibliotekara strijeljaju, knjige spaljuju i sve one koji su sudjelovali u njegovoj organizaciji pucaju ili progone.
S druge strane, María Moliner bila je prva žena kandidatkinja koja je zauzela fotelju u Kraljevskoj akademiji jezika, iako se činjenica da je bila žena i profesionalno više smatrala bibliotekarkom nego filologom, iako je pripremila važan rječnik, natjerao ga da nikada ne uđe u njega.
Carmen Conde, spisateljica i prva žena primljena na Akademiju 1979. godine, nije zaboravila to spomenuti posredno u svom uvodnom govoru:
Vaša plemenita odluka okončava nepravednu i drevnu književnu diskriminaciju.
Ovaj članak služi u čast ovoj dami jezika i kulture koja je učinila toliko za knjigu.
Čini mi se poštenim da opravdam ovu ličnost španske kulture, dvostruko diskriminisanu zbog toga što sam žena i što se bavila svojim uzornim radom tokom Republike. Zahvaljujem joj se od srca, jer su njene ideje, iako previše godina kasne, urodile plodom i biblioteke su, uprkos krizi, ta mjesta susreta i razumijevanja među ljudima.