Louise Glück dobitnica je Nobelove nagrade za književnost 2020

Fotografija Louis Glück. Shawn Thew. EFE

Louise glück je pobjednik Nobelova nagrada za književnost 2020. Američki pjesnik osvojio je najviše književno priznanje na svijetu i drugi je u lirskoj profesiji koji je to postigao. Ona je ujedno i četvrta žena koja se našla na spisku nagrada u protekloj deceniji. Žiri ga je na ovaj način smatrao zbog "njegovog nepogrešiv poetski glas, što strogom ljepotom čini individualno postojanje univerzalnim. '

Louise glück

Rođen u New Yorku u 1943, Glück je osvojio Pulitzer poezije u 1993 por Divlja perunika a kasnije i Nacionalna nagrada za knjigu 2014. za Vjerna i kreposna noć. Evo ga uređuje Prethodni tekstovi, koji je objavio šest naslova: Divlja irisArarat, Odaberite poeziju, Sedam doba y Dovraga.

U mladosti je Glück patio od anorexia nervosa, najvažnije iskustvo svog formativnog vremena, kao što je rekao u prvom licu u svojim knjigama. Bilo je vrlo ozbiljno i natjeralo ju je da napusti srednju školu u svojoj posljednjoj godini i da započne dugotrajno liječenje psihoanalizom. Njegov posao poetsko je ocijenjeno kao intimno i, u isto vrijeme, strog.

Nobelova nagrada za književnost

Na ovogodišnjoj Nobelovoj trci bila su imena poput Maryse Condé, u omiljeni u klađenju. Rus ju je slijedio Liudmila Ulitskaydo. A tu su bili i redovni ljudi poput vječnog Harukija Murakami, Margaret atwoodDon Iz Lillo ili Edna O'Brien. Zvučalo je čak i po našem Javier Marias.

Književni Nobel jeste 120 godina istorije116 pisaca je to prihvatilo, uključujući samo 16 žena. 80% je otišlo u Evropu ili Sjevernu Ameriku. I pošaljite engleski jezik protiv Francuza, Njemačke i Španije.

Za globalnu zdravstvenu situaciju, tradicionalna dostava je otkazana diploma i medalja koje Decembar 10, godišnjica smrti Alfreda Nobela. Tako će ove godine pobjednici u nizu dobiti svoju diplomu i medalju u svojoj zemlji djela smanjene publike koja se može pratiti bukvalno iz gradske vijećnice u Stockholmu.

Louise Glück - pjesma

Divlja iris

Na kraju patnje čekala su me vrata.

Slušaj me dobro: sjećam se onoga što nazivaš smrću.

Gore, buka, kolebanje borovih grana.

A onda ništa. Slabo sunce drhti na suvoj površini.

Užasno preživjeti kao savjest, pokopan u mračnoj zemlji.

Tada je sve gotovo: ono čega ste se bojali,

biti duša i ne moći govoriti,

naglo završava. Kruta zemlja

nasloni se malo, i ono što sam uzeo za ptice

tone poput strijela u nisko grmlje.

Vi koji se ne sjećate

prolazak drugog svijeta, kažem vam

mogao ponovo govoriti: ono što se vrati

iz zaborava se vraća

pronaći glas:

iz centra mog života niknuo

svježe proljeće, plave sjene

i tamnoplavi akvamarin.

Izvori: El Mundo, El País, La Vanguardia


Sadržaj članka pridržava se naših principa urednička etika. Da biste prijavili grešku, kliknite ovdje.

Komentar, ostavi svoj

Ostavite komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

*

*

  1. Za podatke odgovoran: Miguel Ángel Gatón
  2. Svrha podataka: Kontrola neželjene pošte, upravljanje komentarima.
  3. Legitimacija: Vaš pristanak
  4. Komunikacija podataka: Podaci se neće dostavljati trećim stranama, osim po zakonskoj obavezi.
  5. Pohrana podataka: Baza podataka koju hostuje Occentus Networks (EU)
  6. Prava: U bilo kojem trenutku možete ograničiti, oporaviti i izbrisati svoje podatke.

  1.   Gustavo Woltmann rekao je

    Svaka nagrada pretpostavlja nekakav doprinos, bilo na naučnom ili književnom nivou, a za mene je ova žena doprinijela dovoljno da bude vrijedna takve razlike.
    -Gustavo Woltmann.