Citat Julia Cortázara
Julio Cortázar je bio poznati argentinski pisac koji se na svjetskoj književnoj sceni isticao posebnošću svojih tekstova. Njegova originalnost dovela ga je do stvaranja značajnih poetskih djela, romana, kratkih priča, kratke proze i razno. Za to vrijeme, njegov rad je prekinuo s paradigmama; putovao je sa potpunom slobodom i dominacijom između nadrealizma i magičnog realizma.
U svojoj dugoj karijeri, Cortazar izgradio je robusnu kolekciju raznovrsnih i značajnih knjiga. Ne za ništa smatra se jednim od glavnih autora književni fenomen poznat kao "latinoamerički bum”. Takođe je zapažen rad kao prevodilac u Unesco-u i u nekim izdavačkim kućama. U ovoj posljednjoj profesiji ističu se njegovi radovi na djelima: Edgar Allan Poe, Daniel Defoe, André Gide, Marguerite Yourcenar i Carol Dunlop.
Poetski rad Julia Cortázara
Presencia (1938)
Tekst je objavljen 1938. pod pseudonimom Julio Denis. To je ograničeno izdanje koje je predstavilo Editorial El Bibliófilo. Štampano je samo 250 primjeraka, koji se sastoje od 43 soneta. U ovim pjesmama, pored traganja za harmonijom i mirom, prevagnuo je mjuzikl. Cortazar Nije bio ponosan na ovo djelo, smatrao ga je impulsivnim i nezrelim činom, pa je odbio da ga ponovo objavi.
Godine 1971, u intervjuu sa JG Santanom, pisac je komentarisao sledeće o delu: „Grijeh mladosti koji niko ne zna i koji nikome ne pokazujem. Dobro je skriveno...”. Iako se o ovoj knjizi malo zna, neki od tih soneta su spašeni, jedan od njih je:
"muzika"
I
Sunrise
Udvostručuju noćne obrede, čekaju
narandžastog mača - šupa
beskrajan, oleander na mesu sa krilima -
a ljiljani igraju u proleće.
Oni poriču - poriču sebe - voštane labudove
milovanje mačem;
oni idu - idu ti - na sjever u nigdje
Pjena za plivanje dok sunce ne umre
Stvara se zid jedinstvenih aviona.
Disk, disk! Pogledaj ga, Jacinto,
pomisli kako je za tebe spustio visinu!
Muzika oblaka, melopea
staviti da formira postolje za njegov let
Mora da je to večernja sahrana.
Pameo i meopas (1971)
To je prva zbirka pjesama objavljena pod njegovim imenom. To je kompilacija sa nekoliko njegovih pesama. Cortázar je nerado predstavljao svoju poeziju, bio je izuzetno stidljiv i oprezan prema svojim kompozicijama u ovom žanru. S tim u vezi je prokomentarisao: "Ja sam stari pjesnik [...] iako sam gotovo sve što je napisano u tom redu čuvao neobjavljenim više od trideset pet godina."
Editorial Nórdica je 2017. godine odao počast autoru objavljivanjem ovog djela, u kojem se nalazi poezija koju je pisao od 1944. do 1958. godine. Knjiga je podijeljena u šest dijelova —Svako sa svojim naslovom—, koje sadrže između dvije i četiri pjesme, bez veze između njih ili datuma izrade. Uprkos značajnoj razlici između svakog od tekstova – nepostojanju podudarnosti u prijemniku, subjektu, njegovoj amplitudi ili ritmu – oni zadržavaju svoj karakterističan stil. Ovo izdanje sadrži ilustracije Pabla Auladela. Jedna od pesama je:
"Restitucija"
Ako ne znam ništa o tvojim ustima osim glasa
a od tvojih grudi samo zelena ili narandžasta bluza,
kako da se pohvalim da te imam
više od ljupkosti senke koja prelazi preko vode.
U sjećanju nosim geste, durenje
kako me je to usrećilo, i to na taj način
ostati u sebi, sa zakrivljenim
počinak slike od slonovače.
Ovo nije velika stvar koja mi je ostala.
Takođe mišljenja, ljutnja, teorije,
imena braće i sestara,
poštansku i telefonsku adresu,
pet fotografija, parfem za kosu,
pritisak sićušnih ruku gde niko ne bi rekao
da se svet krije od mene.
Sve nosim bez napora, malo po malo gubim.
Neću izmišljati beskorisnu vječnu laž,
bolje je prelaziti mostove rukama
puna tebe,
kidajući moje sećanje na komade,
dajući ga golubovima, vjernicima
vrapci, neka te pojedu
između pesama i buke i trepetanja.
Osim sumraka (1984)
Riječ je o kompilaciji pjesama pisca objavljenih ubrzo nakon njegove smrti. Tekst je odraz vaših interesovanja, uspomena i osećanja. Kompozicije su raznovrsne, osim njegovih iskustava, pokazuju i njegovu ljubav prema svoja dva grada: Buenos Airesu i Parizu. U radu je odao i počast nekim pjesnicima koji su obilježili njegovo postojanje.
U 2009. godini, Editorial Alfaguara je predstavio novo izdanje ove zbirke pjesama, koja uključio rukopise ispravki koje je izvršio autor. Stoga su greške sadržane i u originalnoj knjizi iu drugim izdanjima izmijenjene. Sljedeći sonet je dio ove publikacije:
"Dvostruki izum"
Kad ruža koja nas pokreće
šifrirajte uslove putovanja,
kada je u pejzažnom vremenu
rijec snijeg je izbrisana,
postojaće ljubav koja će nas konačno odvesti
do putničkog broda,
i u ovoj ruci bez poruke
to će probuditi vaš blagi znak.
Mislim da jesam jer sam te izmislio,
alhemija orla na vetru
od peska i mraka,
a vi u tom bdjenju ohrabrite
sjenka kojom me obasjavaš
a on promrmlja da si me izmislio.
Ostale pjesme autora
"noć"
Večeras su mi ruke crne, srce mi se znojno
kao nakon borbe do zaborava sa dimnim stonogama.
Sve je tu ostavljeno, flaše, čamac,
Ne znam da li su me voleli i da li su očekivali da će me videti.
U novinama koje leže na krevetu piše diplomatski sastanci,
istraživačka sangrija ga je sretno pobijedila u četiri seta.
Visoka šuma okružuje ovu kuću u centru grada,
Znam, osjećam da slijepac umire u blizini.
Moja žena ide gore-dole malim merdevinama
kao kapetan koji ne veruje u zvezde...
"Dobar dečko"
Neću znati kako da odvežem cipele i pustim da mi grad grize noge
Neću se opijati ispod mostova, neću praviti mane u stilu.
Prihvatam ovu sudbinu ispeglanih košulja,
Dolazim u bioskop na vrijeme, prepuštam svoje mjesto damama.
Dugi poremećaj čula je loš za mene."Prijatelji"
U duhanu, kafi, vinu,
na ivici noći ustaju
poput onih glasova koji pjevaju u daljini
ne znajući šta, usput.Olako braćo sudbine,
Dioskurije, blijede sjene, plaše me
muhe navika, drže me
držite se na površini usred vrtloga.Mrtvi govore više, ali u uho,
a živi su tople ruke i krov,
zbir onoga što je dobijeno, a šta izgubljeno.Tako jednog dana u čamcu u sjeni,
od tolikog odsustva skloniće mi se prsa
ta drevna nježnost koja ih imenuje."Sretna Nova godina"
Vidi, ne tražim puno
samo svoju ruku, uzmi je
kao mala krastača koja ovako sretno spava.
Trebaju mi ta vrata koja si mi dao
da uđem u tvoj svet, taj mali komad
od zelenog šećera, veselog okruglog.
Hoćeš li mi večeras pružiti ruku
Novogodišnja noć promuklih sova?
Ne možete, iz tehničkih razloga. Onda
rastežem ga u vazduhu, plećući svaki prst,
svilenkasta breskva palme
a pozadi, ta zemlja plavog drveća.
Tako da ga uzmem i držim, kao
ako je zavisilo od toga
mnogo svijeta,
slijed četiri godišnja doba,
kukurikanje petlova, ljubav ljudi.
Biografski sažetak autora
Julio Florencio Cortázar je rođen 26. avgusta 1914. u južnoj regiji Ixelles u Briselu, Belgija. Njegovi roditelji su bili Marija Herminija Deskot i Hulio Hose Kortazar, oboje argentinskog porekla. U to vrijeme, njegov otac je služio kao trgovački ataše u argentinskoj ambasadi.
Citat Julia Cortázara
Povratak u Argentinu
Kada je Prvi svetski rat bio pred kraj, porodica je uspela da napusti Belgiju; Stigli su prvo u Švajcarsku, a potom i u Barselonu. Kada je Cortázar imao četiri godine, stigao je u Argentinu. Detinjstvo je živeo u Banfildu — južno od Buenos Ajresa — zajedno sa majkom, sestrom Ofelijom i tetkom.
Teško djetinjstvo
Za Cortázara je njegovo djetinjstvo bilo prožeto tugom. Pretrpeo je napuštanje svog oca kada je imao 6 godina i više se nije čuo za njega. Osim toga, provodio je dosta vremena u krevetu, jer je stalno patio od raznih bolesti. Međutim, ova situacija ga je približila čitanju. Sa samo devet godina već je čitao Viktora Igoa, Žila Verna i Edgara Alana Poa, što je izazvalo ponavljajuće noćne more.
Postao je neobičan mladić. Pored redovnog čitanja, proveo je sate proučavajući rečnik Little Larousse. Ova situacija je toliko zabrinula njenu majku da je posetila direktora svoje škole i doktora da ih pita da li je to normalno ponašanje. Oba specijalista su mu savjetovala da izbjegava čitanje djeteta najmanje pola godine, kao i da se sunča.
Mali pisac
Kada je trebalo da napuni 10 godina, Cortázar je napisao i kratak roman, pored neke priče i soneti. Ova djela su bila besprijekorna, što je izazvalo nepovjerenje njegovih rođaka da ih je on izradio. Autor je u nekoliko navrata priznao da mu je ova situacija izazvala ogromnu nevolju.
Istraživanje
Pohađao je osnovnu školu u školi br. 10 u Banfieldu, a zatim upisao Mariano Acosta Normal School of Teachers. Godine 1932. diplomirao je kao redovni učitelj, a tri godine kasnije kao profesor književnosti. Kasnije se upisao na Univerzitet u Buenos Airesu na studij filozofije. Odustao je nakon prve godine, jer je odlučio da se bavi svojom profesijom kako bi pomogao majci.
Radno iskustvo
Počeo je predavati u raznim gradovima u zemlji, uključujući Bolivar i Chivilcoy. U potonjem je živio skoro šest godina (1939-1944) i predavao upis književnosti u gimnaziji. Godine 1944. preselio se u Mendozu i predavao kurseve francuske književnosti na Nacionalnom univerzitetu Cuyo.. Tada je u časopisu objavio svoju prvu priču "Vještica". Literary Mail.
Dvije godine kasnije —nakon trijumfa peronizma—, Dao je ostavku na posao profesora i vratio se u Buenos Aires, gdje je počeo raditi u Argentinskoj knjižnoj komori. Ubrzo nakon toga u časopisu je objavio priču "Kuća zauzeta". Anali Buenos Airesa —Administrira Jorge Luis Borges—. Kasnije je predstavio još radova u drugim renomiranim časopisima, kao što su: Stvarnost, Na I to Časopis za klasične studije sa Univerziteta Cuyo.
Kvalifikacija za prevodioca i početak vaših publikacija
Godine 1948. Cortázar se kvalifikovao kao prevodilac sa engleskog i francuskog jezika. Ovaj kurs je trajao tri godine, ali mu je trebalo samo devet mjeseci. Godinu dana kasnije, predstavio je prvu pjesmu potpisanu njegovim imenom: “Los reyes”; Nadalje, objavio je svoj prvi roman: Zabava. Izdao je 1951. godine Bestiary, djelo koje objedinjuje osam priča i koje mu je dalo priznanje u Argentini. Ubrzo nakon toga, preselio se u Pariz zbog neslaganja sa vladom predsjednika Perona.
1953. prihvatio je prijedlog Univerziteta u Portoriku da se kompletan repertoar prevede u prozu Edgara Allana Poea.. Ovo djelo kritičari su smatrali najboljom transkripcijom djela američkog pisca.
Smrt
Nakon više od 30 godina života na francuskom tlu, predsjednik François Mitterrand mu je dao državljanstvo. Godine 1983. pisac se posljednji put - nakon povratka demokratiji - vratio u Argentinu. Ubrzo nakon toga, Cortázar se vratio u Pariz, gdje Preminuo je 12. februara 1984. od leukemije.