Fotografija: José Luis Gil Soto, FB profil.
Jose Luis Gil Soto On je iz Badahosa, od 1972. godine, studirao je poljoprivredno inženjerstvo na Univerzitetu u Leonu, a doktorirao je na Politehnici u Madridu i Univerzitetu Extremadura. Svoj prvi roman objavio je tek 2008. Izdaja kralja, izmišljena biografija Manuela Godoya. Zatim je slijedio sa Brdo bijelog kamenja o Dama iz Sajgona. Posljednji je naslovljen Plavo drvo a stići će u martu Zlatne suze. U ovome intervju On nam govori o svima njima i još mnogo toga. Cijenim vaše vrijeme i ljubaznost što ste mi služili.
Jose Luis Gil Soto — Intervju
- ACTUALIDAD LITERATURA: Vaša najnovija knjiga je naslovljena Plavo drvo. Šta nam kažete o tome i odakle ideja?
JOSE LUIS GIL SOTO: To je priča o gradu koji je prisiljen na egzodus, o njegovim ljudima, o majstoru stolaru i njegovom sinu, o ženi koja čuva veliku tajnu... Ukratko, to je sjajna srednjovjekovna avantura, zabavna i emotivna čije su stranice trajno iznenađenje. Ideja je došla u fragmentima, izgubljeno dete njegovog oca, ponovno okupljanje, neko ko izgubi glas zbog emotivnog šoka. Oni su sastojci epske legende koja ostavlja trag.
- AL: A u martu objavljujete svoj novi roman, Zlatne suze. Možete li nam reći nešto o njoj?
JLGS: Naravno. Iz seoske crkve nestaje ogrlica. To je dragulj Inka. Civilna garda otvara međunarodnu operaciju da ga povrati. Vjeruje se da je ogrlica pripadala blagu Inka. I to blago ima istoriju: osvajanje carstva Inka škriljevca.
Dakle, to je a roman ispričan u dva dela, koji rekreira svijet Inka, susret sa Špancima, sukob kultura, ljubav i rat. I, istovremeno, u naše dane, a triler, potraga za a samocentrični lopov i zaljubljenik u pretkolumbovsku umetnost.
- AL: Možete li se sjetiti nekog od svojih prvih čitanja? A prva priča koju ste napisali?
JLGS: Zapravo, ne bih mogao reći koja je prva knjiga koju sam pročitao, iako to uvijek kažem Michael Strogoff, od Žila Verna. Ono što mi je vrlo jasno je da je tako bilo Put, Miguel Delibes, onaj koji gurnuo me definitivno čitam.
Što se tiče prve priče koju sam napisao... rekao bih da a Pripovijetka o životu Marie Curie. Iako sam tek u svom prvom romanu, Izdaja kralja, u potpunosti ušao u narativ.
- AL: Glavni pisac? Možete odabrati više od jednog i svih doba.
JLGS: The realistički roman, posebno ruski, sa Tolstoj u glavu. I ovdje u Španiji Delibes. To, čineći ogroman napor sinteze.
- AL: Kojeg biste lika u knjizi voljeli upoznati i stvoriti?
JLGS: Voleo bih da se upoznam Daniel sova i želeo bi da stvara Diego Alatriste već Anna Karenina.
- AL: Da li imate neke posebne navike ili navike kada je u pitanju pisanje ili čitanje?
JLGS: Nijedan. Svestran sam, dobro se prilagođavam svakom okruženju i nikada ne gubim praznu vest. Naravno, imam prednost: volim to pisati prije dubokog pejzaža.
- AL: A vaše omiljeno mjesto i vrijeme za to?
JLGS: U mom kući, kada svi spavaju, bez predrasuda o zalasku sunca na pašnjaku u Extremaduri.
- AL: Postoje li drugi žanrovi koji ti se sviđaju?
JLGS: The istorijski roman dobro dokumentovano, i savremena priča raznoliki (Barnes, O'Farel, Winterson, De Vigan, Muñoz Molina, Landero…).
- Šta sad čitaš? A pisanje?
JLGS: Čitam Svjetlosno oružje, u Sanchez Adalid, i pišem priču o nekome ko je spasio mnoge živote (do sada mogu pročitati).
- AL: Što mislite kako je izdavačka scena i šta je odlučilo da pokušate da objavite?
JLGS: Zapravo, Ne znam kako je izdavačka scena, nadam se da ste u dobrom zdravlju i želim vam dug život.
Što se tiče onoga što me je navelo da se odlučim za objavljivanje, to je bilo ohrabrenje onih koji su pročitali moj prvi rukopis. Oni su, mnogo više od mene, vjerovali u moje mogućnosti. Odatle put prepreka: izdavačka kuća koja se zatvorila, izdavač koji je otišao... sve dok se stvari definitivno nisu ispravile da me potpuno uvedu u književni svijet. Evo me, hvala čitaocima, kritičarima, izdavačima, mom agentu, mojoj porodici, vama...
- AL: Je li vam trenutak krize koji doživljavamo težak ili ćete moći zadržati nešto pozitivno za buduće priče?
JLGS: Po prirodi sam optimista i zato verujem da i u najvećim nesrećama ima nečeg dobrog. Međutim, teško mi je da vidim bilo šta korisno u pandemiji, bez obzira na to što je svako od nas imao srećne trenutke, uprkos svemu.
Lično, iako sam umoran od ograničenja, skraćenih putovanja i trenutaka tjeskobe, nisam vidio da je moj književni put sputan ili na bilo koji način oštećen. Nastavljam sa istom iluzijom i sa beskrajnom željom, da, da upoznam čitaoce. Lijepo proljeće dolazi.