José Calvo Poyato. Intervju s autorom La travesía final

Jose Calvo Poyato ima dugu karijeru kao pisac popularnih istorijskih djela i kao romanopisac, među kojima su i naslovi Kraljeva čarolija, Zakletva u Madridu, Crna Biblija, Zmajeva dama o Hipatijin san, između ostalih. Puno vam hvala na vremenu koje ste potrošili na ovo intervju gdje nam govori o svom najnovijem romanu, Konačno putovanjei na više tema.

José Calvo Poyato - Intervju

• ACTUALIDAD LITERATURA: Upravo ste izbacili novi roman na tržište, Konačno putovanje. Šta nam kažete u njemu? 

Konačno putovanje je, na neki način, a nastavak beskonačnog puta, u koji je uračunato prvo kolo svijeta Juan Sebastián Elcano. Sada, španski mornar, rođen u Getariji, postaje središte romana u kojem kaže se šta mu se dogodiloNakon što je prvi put obišao svijet, jer Elcano nestaje iz priručnika za historiju, a lik nam se čini dovoljno važnim da znamo što mu se dogodilo. Dodajte ovome da su te godine nakon prvog kruga svijeta bile prepune velikih događaja u našoj istoriji. 

• AL: Možete li se vratiti u sjećanje na tu prvu knjigu koju ste pročitali? I prva priča koju ste napisali?

Prva knjiga koju sam pročitao bila je istorija krstaških ratova. Bila je to jedna od onih redakcijskih knjiga Bruguere u kojoj je tekst kombiniran sa stripom. Strip je prvo pročitan. Ponekad samo strip. Bili smo djeca od sedam ili osam godina. Mislim da su mi je dali kad sam se pričestio, još nisam imao sedam godina.

Prva priča koju sam napisao i koja je postala knjiga bila je istorijska studija o krizi sedamnaestog veka u mom gradu: Kriza sedamnaestog vijeka u vili de Cabra. Dobio je nagradu i zato je objavljen. Prošlo je nekoliko godina od tada.

• AL: Koja je prva knjiga koja te pogodila i zašto?

Sjećam se da su me impresionirali, kao tinejdžera, knjige Martína bdenja, kako Život se usrećuje. Takođe one od Maxence Van der Meersch, as Tijela i duše! Kao povjesničar, sjećam se da sam jednog ljeta pročitao sve Nacionalne epizode od Galdósa. Bila sam impresionirana. Mislim da je čitanje presudno uticao Que Završio sam kao povjesničar i Bila sam strastvena prema istorijskom romanu. U to vrijeme mi nije padalo na pamet da ću jednog dana ja biti ta koja će ih napisati. 

• AL: Ko je tvoj omiljeni pisac? Možete odabrati više od jednog i iz svih razdoblja.

Već sam se osvrnuo na ono što je pretpostavio don Benito Pérez Galdós. Ja sam strastven Quevedo i velikih romanopisaca XIX veka kao Honoré Balzac ili Victor Hugo. Među trenutnim piscima najdraži su mi Jose Luis Corral, pravi majstor istorijskog romana. Suđenja Juan Eslava Galan i djela don Antonija Domíngueza Ortiza o Španiji Habsburgovaca i XNUMX. vijeku.

• AL: Kojeg biste lika u knjizi voljeli upoznati i stvoriti?

Madam Bovary. Čini mi se da je on jedan od najbolje nacrtanih likova u književnosti svih vremena. Ne zaostaje Lazarus, glavni junak Lazarillo de Tormesili Sancho Panza. Oboje mi se čine sjajnim zbog svojih referenci i životnih događaja. 

• AL: Neke posebne navike prilikom pisanja ili čitanja?

Obično se izoliram prilično dobro, dozvoljavajući mi da pišem na mjestima gdje ima i drugih ljudi koji čavrljaju. Zbog toga često pišem u kuhinji iz moje kuće, porodični okupljalište. Kad napravim konačnu ispravku teksta da bih je dostavio novinarima, obično se izoliram i čitam bez prekida. Ponekad pišem —Pisanje je završna faza procesa pisanja— dugi niz tjedana i mogu postojati neravnoteže, promjene u ritmu, koje se moraju ispraviti. Zato više volim biti sama i izolirana.  

• AL: A vaše omiljeno mjesto i vrijeme za to?

Kao što sam već istakao, mogu to učiniti bilo gdje i sada Nemam najdražih trenutaka. Bilo je trenutaka kada je više volio pisati noću. Ali s vremenom sam to zaključio treba pisati kad vam je ugodno, slobodno. Ponekad se insistira na pisanju —U smislu pisanja - a ideje ne teku. U tim trenucima je bolje to napustiti. Postoje trenuci kada, naprotiv, sve lako dođe i to morate iskoristiti.

• AL: Bilo koji drugi žanr koji volite?

Pored istorijskih romana, puno sam čitao istorijski esej; uostalom, ja sam istoričar. Takođe sam čitao crni romanoboje klasični tip Dashiell Hammett ili Vázquez Montalbán kao trenutni kriminalistički roman. Mnogi čitatelji tvrde da u mojim romanima uvijek postoji crna radnja koja je, iako nije pravilno povijesna, vjerojatna i stoga se dobro uklapa u povijesni okvir romana. 

• AL: Šta sada čitaš? A pisanje?

Završio sam Beskonačnost u trsci- Irene Vallejo. čitam Oružje svjetlosti, u Sanchez Adalid, y Zaboravljena kraljicanapisao José Luis Corral. Čekate biografiju Carlosa III. Tražim informacije o malo poznatim aspektima španskog XNUMX. veka u drugoj polovini. 

• AL: Što mislite kako je izdavačka scena za onoliko autora koliko ih želi ili želi objaviti?

Možda i jeste komplikovanije posljednjih godina. Kriza koja je započela 2008. godine jako je utjecala na svijet knjiga. Vrlo dobri pisci ostali su bez izdavača. Bilo je jako teško. Trenutno postoje mnogi pisci imaju iluziju da objavljuju, ali mogućnosti su ograničene. Postoji mogućnost izdavanja na radnoj površini, ali u tom slučaju distribucija ne uspije, što je bitno. Šteta je što mnoge priče, vrlo dobre i dobro ispričane, ne vide svjetlost ili je vide na vrlo ograničen način.

• AL: Je li vam trenutak krize koji doživljavamo težak ili ćete moći zadržati nešto pozitivno za buduće romane?

Epidemijska kriza koju doživljavamo jako je teško. Ne samo za pokojnike i bolesnike koji se teško oporavljaju. Također zbog onoga što podrazumijevaju zatvorenost, ograničenja, nepokretnost ili vrlo relativna mobilnost. To je nešto što naše društvo nije očekivalo. Ove epidemije zahvatile su i druge dijelove planete, ali u Europi nisu predstavljale problem.

Za mene lično je to bilo podnošljivo. Živim u gradskoj kući   —Sve luksuz u ovim okolnostima - y profesija pisca je vrlo usamljena, iako ponekad pišem, usred porodičnog okupljanja. Mislim da iz toga što se događa možemo izvući zaključke da smo ranjiviji nego što smo mislili, da je lponiznost se toplo preporučuje ili da je strpljenju u društvu u kojem dominiraju brzina i neposrednost zgodno da ga naučimo njegovati.