Mi smo unutra pad. Kažu da je to najromantičnije godišnje doba godine, iako proleće nosi slavu, leto ostaje uz sunce i strast, a zima je uvek marginalizovana. Ono što znam je da mi je najdraži. Mnogo je autora koji su mu posvetili stihove, pa danas donosim a izbor vrlo lično od nekolicine pesme sa jeseni kao protagonistom. Oni su iz nacionalnih imena poput Antonija MachadoMichael Hernandez ili Federico García Lorca i internacionalci poput Paula Verlaine, Emily bronte i Robert Louis Stevenson, da završimo sa Oda jeseni The John Keats.
Jesenja zora - Antonio Machado
Dug put
između sivih grebena,
i neku skromnu livadu
gde pasu crni bikovi. Brambles, korov, jarales.
Zemlja je mokra
po kapima rose,
i zlatna avenija,
prema zavoju rijeke.
Iza ljubičastih planina
probio prvu zoru:
sačmarica na leđima,
među svojim oštrim hrtovima šetao lovac.
Još jedna tužna jesen - Miguel Hernandez
Jesen već skuplja svoj til
smeća na tlu,
i u iznenadnom letu,
noć prelazi preko svetla.
Sve je sumrak
vlada u mom srcu.
Danas nije u raju
nije plavo utočište.
Kakva sramota dana bez sunca.
Kakva melanholija mjeseca
tako blijeda i sama,
oh kako hladno i oh kakva bol
Gdje je bila vrućina
prošlog vremena,
snage i mladosti
da i dalje osjećam batine?
Možda je otišao s toplim danima
trenutaka koje sam živio pored tebe.
I tako čekam tvoj povratak,
još jedna tužna jesen došla je bez vas.
Jesenja pesma - Paul Verlaine
Beskrajna žalba
slabe violine
jesen
boli srce
tromih su
smrtonosan.
Uvijek sanjam
a grozničavo kada
sat zvoni,
moja duša se odražava
stari život
i plače.
I povuci prokleto
zao vetar
mojoj neizvesnoj duši
tu i tamo
isto kao i
mrtvi list.
Tako-tako - Federico García Lorca
Tako-tako
¿Quién es?
Opet jesen.
Šta Jesen želi?
Svežina vašeg hrama
Ne želim ti to dati.
Želim ti to oduzeti.
Tako-tako
¿Quién es?
Opet jesen.
Jesenje lomače - Robert Louis Stevenson
U mnogim vrtovima
to je po cijeloj dolini,
Od jesenskih lomača
pogledajte dim koji izlazi!
Leto je prošlo
sa svojim cvijećem i sokovima,
logorska vatra pucketa,
postoje sive kule od dima.
Pevajte godišnjim dobima!
Nešto svetlo i duboko!
Cveće u leto
padanje lomače!
Pad, lišće, jesen - Emily Brontë
Jesen, lišće, jesen; uvenuo, cvijeće, izblijedjelo;
produžiti noć i skratiti dan;
svaki list mi govori o blaženstvu
u svom ljupkom padu sa jesenjeg drveta.
Nasmejaću se kad budeš vence od snega
cvjeta tamo gdje bi ruža trebala rasti;
Pevaću u sumrak noći
napravite mjesto za tmurniji dan.
Oda jeseni - John Keats
Sezona magle i plodna godišnja doba,
intimni saradnik sunca koje već sazrijeva,
u zaveri s njim kako napuniti voće
i blagoslovi vinograde koji prolaze kroz ograde,
savijte voćnjake s jabukama
i napunite sve voće dubokom zrelošću;
bundeva podbuhlih i debelih lješnjaka
sa slatkim enterijerom; klijaš kasno
i mnogo cvijeća sve do pčela
vrući dani vjeruju beskrajno
jer se leto izliva iz njegovih sluzavih ćelija.
Ko vas nije vidio usred vaše robe?
Ko god vas traži, mora da vas pronađe
bezbrižno sjedi u štali
nježno raspirivao kosu,
ili u brazdi koja nije požnjela utonula u duboki san
siše mak, dok vas srp poštuje
sledeći snop isprepletenog cveća;
ili stojiš čvrsto kao sakupljač
napunjena glava pri prelasku potoka,
ili pored čeča sa strpljivim pogledom
vidite zadnji curi jabukovaču sat po sat.
Gdje je proljeće sa svojim pjesmama?
Ne razmišljajte više o njima, već o vlastitoj muzici.
Kad dan između oblaka padne u nesvijest
i oboji strnište ružičastom nijansom,
Na kakav se jadan komar žale
U vrbama rijeke, podignuto, silazno
dok se lagani vjetar ponovo oživljava ili umire;
i janjci se ljuljaju po brdima,
cvrčci u živici pjevaju, a crvendać
slatkim glasom zviždi u nekom voćnjaku
a jata lastavica cvrkuću nebom.