Ivan Krylov. Portret Karla Briulova (1839) - Galerija Tetryakov. Moskva
Ivana Krilova otkrio sam slučajno prije mnogo godina, u svojoj literaturi za roman koji je pisao smješten u Sovjetskom Savezu na kraju Drugog svjetskog rata. Tada sam čitao sve: prozu, poeziju i priče, jer mi je pažnju privukla bilo koja vrsta teksta ruskih autora ili sam smatrao da bi mogao biti koristan u određenom trenutku. Takođe, posudio sam prezime Krilova jer mi se svidjelo za jednog od mojih likova. Rođen je u Moskvi dana poput današnjeg de 1768 i smatra se kao najveći i najpoznatiji ruski fabulista. Tako da ga donosim ovdje predstavite ga za one koji to ne znaju i da čitaju nekoliko njegovih basni.
Ivan Andrejevič Krilov
Dvije basne
Komarac i pastir
Pastir je spavao u hladu, uzdajući se u svoje pse,
kad je zmija, vidjevši je, izašla iz grmlja
dovukla se do njega i jezik joj je stao.
A pastor više ne bi bio s ovog svijeta
ali milosrdni komarac od njega,
i snagom ubode spavača.
Probudite pastira i ubijte zmiju;
ali prije nego što ga komarac dosegne između snova
a o siromašnima nije ostao ni trag.
-
Koliko takvih slučajeva postoji:
za više od slabih, pokrenuti dobrim,
pokušajte pokazati snažno jakom,
vidjet ćete da je isto što i komarac
to će mu se dogoditi.
***
Labud, som i rak
Kada između partnera nema dogovora
vaš posao neće ići dobro,
i prije nego što će patnja izaći odande.
-
Labud, som i rak
da povuku automobil koji su dobili
i troje zajedno se zakačilo za njega;
Muče se i muče, ali auto ne ide!
Teret za njih ne bi bio težak:
ali da li se labud vuče prema oblacima,
rak natrag, a som za vodu.
Ko je od njih kriv, ko nije, nije na nama da sudimo.
Samo je auto još tamo.