Rafael Caunedo. Intervju s autorom Želje za nesrećama

Fotografija: Rafael Caunedo. Facebook profil.

A Raphael Caunedo Lično sam ga upoznao kao moderatora na sastanku čitatelja koji je organizovao Ámbito Cultural da bih razgovarao Sunday Villar. Tada sam mu ušao u trag. I početkom ovog mjeseca objavio je svoj novi roman, Želja za nesrećama. Želim da vam zahvalim na ljubaznosti i vremenu posvećenom ovome intervju gdje nam govori o njoj i o mnogo više.

  • STRUJA LITERATURE: Želja za nesrećama to je tvoj novi roman. Šta nam kažete o tome i otkud ideja?

RAFAEL CAUNEDO: Kao i uvijek, ideje dolaze iz postavljanja pitanja. Jednog dana, slučajno, vidio sam vrlo mlada devojka to je bio dio jedinice oprema za nerede. Došli su s posla, s još uvijek zaštitnicima, uniforme umrljane brašnom i jajima - ne moram objašnjavati razlog - i suočeni sa okolnostima. Kad sam je pogledao, pomislio sam: Hoće li imati djece? Hoće li vas beba čekati kod kuće? Jesu li palice i bočice kompatibilne? Tako sam odlučio izvaditi tu ženu iz stvarnosti i Pretvorio sam je u Blancu Zárate. I pretpostavljam da je u fikciji mnogo gore.

  • AL: Sjećate li se prve knjige koju ste pročitali? I prva priča koju ste napisali?

RC: Istina je takva Sjećam se samo stvari koje me napuštaju neka vrsta otisak stopala. Moram imati selektivnu memoriju. Konkretno se ne sjećam prve knjige. Imam na umu naslove koji su prošli kroz moje ruke; to su uspomene na sretno djetinjstvo. Ali ako moram reći kakoTo je knjiga koja mi je promijenila čitalačke navike Gospodar prstenova. Kao rezultat njegovog čitanja, počeo sam štedjeti svake sedmice za kupovinu knjiga. I tako sve do danas. Ne mogu živjeti bez čitanja; niti to mogu bez pisanja. Uvijek sam volio to raditi, ali prilično sam oklijevao pokazati svoje stvari. Greška. Sve se promijenilo onog dana kad sam pratila prijatelja na radionici pisanja. Između vina i porcija kroketa i omleta čitamo naše priče. Odjednom sam pisao za druge, a ne za sebe, i to je sve promijenilo.

  • AL: Glavni pisac? Možete odabrati više od jednog i svih doba. 

RC: Mnogo mi se sviđaju. Sve sam pročitao. Pretpostavljam da biram prema emocionalnom stanju u kojem se nalazim. Svaka knjiga ili svaki autor ima svoj trenutak. Volim otkrivati ​​i nove pisce, Pustio sam da me savjetuju prodavači knjiga, a također i moj instinkt, ali istina je da je postojao autor koji me je, nakon što ga je otkrio, natjerao da razmislim o mogućnosti da budem pisac. Svidjeli su mi se njegove knjige i on sam, njegova enigma, njegov neobičan život, njegova ličnost. Pročitano je Thomas bernhard i promijeniti moj pogled na književnost.

  • AL: Kojeg biste lika u knjizi voljeli upoznati i stvoriti?

RC: Svatko tko, nakon dijeljenja stola i stolnjaka tokom večere, želim ponoviti. Ne može mnogo izdržati više od jedne večere.

  • AL: Da li imate neke posebne navike ili navike kada je u pitanju pisanje ili čitanje? 

RC: Ne smeta mi buka, ni muzika, mogu pisati bilo gdje. Imam mogućnost da uđem u svoj svijet, čak i ako sam u kafiću okružen ljudima. Jedino što ne mogu podnijeti je razgovor u susjedstvu. Inzistiram, nije me briga za buku, buku, ali ne mogu pisati čim prepoznam riječi povezane sa značenjem.

  • AL: A vaše omiljeno mjesto i vrijeme za to? 

CR: Ja sam iz jutarnjih bioritama. Moj um je okretniji ujutro. Zanimljivo je da su popodneva idealna za čitanje. Mjesto? S poštovanjem, Nemam određeno mesto. Mogu pisati naslonjen na stablo drveta, ispod tende na plaži ili u kafiću s džezom u pozadini. U svojoj kući to obično radim bilo gdje. Dovoljno je da pored mene niko ne razgovara. 

  • AL: Postoje li drugi žanrovi koji ti se sviđaju?

CR: Čitam impulsno. Listam knjižare, puno se petljam, a uvijek postoji knjiga koja mi šapće: "To sam ja." A onda ga kupim. Utječe na tekst na zadnjoj korici, naslovnici i slučajnu frazu do koje me slučaj vodi. 

  • AL: Šta sada čitaš? A pisanje?

RC: Trenutno sam sa Hamnet- Maggie O´Farrell.

Uključen sam u zavjeru o kojoj radije ne bih ništa pričao dok se više ne definira. Naravno, garantiram da će glavni junak biti tamo gdje ne bi trebao biti.

  • AL: Što mislite kako je izdavačka scena i šta je odlučilo da pokušate da objavite?

RC: Statistički, Španija je jedna od zemalja u kojoj se objavljuje najviše na svijetu. Paradoksalno je to indeks čitanja more niže od prosjeka. Ne znam kakav rezultat ova kontradikcija donosi izdavačima, ali uvjeravam vas da bi, ako čitamo više, bilo bolje za sve nas.

  • AL: Je li vam trenutak krize koji doživljavamo težak ili ćete moći zadržati nešto pozitivno za buduće priče?

RC: Mislim da on ne piše ništa o COVID-u, zatvaranju i svemu tome. Nije mi do toga. Tako mi je svijet od prije bio mnogo sugestivniji Pišem kao da se ništa nije dogodilo jer sam siguran da će sve proći i vratit ćemo se istim problemima kao i uvijek, ali bez maske ili socijalne distance. Volim zagrljaje i poljupce na prvom sastanku, bez pitanja da li ste cijepljeni.


Sadržaj članka pridržava se naših principa urednička etika. Da biste prijavili grešku, kliknite ovdje.

Budite prvi koji komentarišete

Ostavite komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.

*

*

  1. Za podatke odgovoran: Miguel Ángel Gatón
  2. Svrha podataka: Kontrola neželjene pošte, upravljanje komentarima.
  3. Legitimacija: Vaš pristanak
  4. Komunikacija podataka: Podaci se neće dostavljati trećim stranama, osim po zakonskoj obavezi.
  5. Pohrana podataka: Baza podataka koju hostuje Occentus Networks (EU)
  6. Prava: U bilo kojem trenutku možete ograničiti, oporaviti i izbrisati svoje podatke.