Horacio. Prisjećajući se rimske klasike. 5 njegovih pjesama

Horacio bio jedan od više veliki rimski pjesnici. Klasik među klasicima, Virgiliov prijatelj, i čiji je rad razvijen u možda najslavnije doba carstva. Danas je umro u Rimu 8. godine. C. Sjećam se njene figure sa 5 njegovih pjesama. Njegova maksima, Carpe Diem, savršeno sažima stvarnost i suština ljudskog postojanja.

Horacio

Peti Horacio Flaco je bio sin oslobođenog roba i mogao je studirati u Rimu. Dočekao ga je Brute, ubica Cezara, koji ga je imenovao vojna tribina njegove vojske. Ali njegov nepodobnost na poziciju ga je vratio u Rim, gdje je počeo raditi kao notar, nešto što mu je ostavilo vremena za pisanje stihova. Onda upoznao Virgilija, koja ga je uvela u krug Patron i on ga je predstavio caru Augusto.

Njegov posao

Kultura četiri pola:

1. Satires, ironični portreti njegovog vremena podijeljeni u dvije knjige i napisani u heksametrima;
2. Epodes17 pjesama različite tematike i helenističkog utjecaja;
3. Odes (Karmin), takođe u heksametrima;
4. Poslanice. Među njima je i poznati poetska umjetnost.

Njegova poezija, posebno za savršenstvo u formi, smatra se maksimalan književni izraz vrlina svog vremena.

5 pjesama

Carminum I, 11 - Carpe Diem

Ne pretvarajte se da znate, to nije dozvoljeno,
kraj koji i meni i tebi, Leucónoe,
bogovi su nam dodijelili,
ili se obratite babilonskim brojevima.
Bit će bolje prihvatiti ono što dolazi,
ima li puno zima od Jupitera
odobriti vam, ili biti ovo posljednji,
onaj koji sada čini Tirensko more
probiti se nasuprot liticama.
Ne budite ludi, filtrirajte svoja vina
i prilagođava se kratkom prostoru vašeg života
duga nada.
Dok razgovaramo, zavidno vrijeme bježi.
Živi ovaj dan. Snimite ga.
Ne vjerujte nesigurnim sutra.

***

Carminum I, 30 - Do Venere

O Venero, kraljica Gnidusa i Pafosa,
napusti svoj dragi Kipar
i idite u kićenu sobu
od Glícere, onaj koji vas priziva
s brojnim tamjanom.
Pođite s vama vatrenim Djetetom
i Grace smanjene veličine;
dolaze nimfe i mladi,
da bez vas niko ne privlači;
Hajde Mercury.

***

Carminum III, 25 - Bacchusu

Gdje me, Bacchus, odvodiš, pun tebe?
U koje šume, u kaverne
Pometa li me novi um?
U kojoj ću se jazbini čuti
meditacija uvodi vječnu slavu
groznog Cezara u zvijezdama i na skupu
Jupitera? Pjevat ću poznato, novo,
ono što nijedna usta nisu otpjevala.
Niko drugi nego nesanica Bacchante
zapanjena je gledajući s vrha Hebra,
Trakija bijela od snijega
A Rodope utabane varvarskom nogom:
pa me raduje, izgubljeno,
diviti se obalama rijeka i pustim šumama.
O moćni gospodaru Naiada
i Bacchantes sposobnih da sruše
visokim jasenovim rukama!
Ništa malo, ni skromnim tonom,
ništa smrtno neće proslaviti. Slatka opasnost
je, oh, Leneo, slijediti boga koji opasuje vaše sljepoočnice
sa zelenom grančicom.

***

Carminum I, 38 - Njegovom robu

Mrzim, dečko, perzijska pompa.
Ne volim te krune
tkani od lipovog lišća.
Prestani juriti mjesto
gdje još uvijek cvjeta kasna ruža.
Solitičan, trudim se da ne dodam ništa
do jednostavne mirte. Mirta
dobro je za tebe što mi služiš,
i ja, šta pijem
u podnožju tanke loze.

***

Carminum I, 23 - Za Chloe

Izbjegavaš me, Chloe, poput jelena
koja traži deviantne planine
njegovoj prestrašenoj majci, ne uzalud
strah od zraka i lišća.
Ako lišće gloga leprša na vjetru,
ako ih zeleni gušteri natjeraju da se napune
život se trudi, osjeća strah,
srce mu drhti i koljena.
Pa ipak te ne jurim
Poput žestokog tigra ili lava Getullus,
da te rastrgam na komade. Samo želim
da prestaneš pratiti majku,
Pa, dovoljno si stara da pratiš svog muža.