Fotografija: Elena Bargues, Facebook profil.
Elena Bargues, Valensijanac po rođenju i sa sjedištem u Kantabriji, pobijedio je posljednji X Međunarodni konkurs istorijskog romana «Ciudad de Úbeda» con Nalog gospodara Goye. Hvala vam puno na izdvojenom vremenu i ljubaznosti za ovo intervju gde nam priča o njoj i još mnogo toga.
Elena Bargues—Intervju
- ACTUALIDAD LITERATURA: Vaš novi roman je naslovljen Nalog gospodara Goye. Šta nam govorite o tome i odakle ideja?
ELENA BARGUES: Stoji na Santander 1810. godine tokom napoleonski rat. Centralna parcela je oko a Zurbaranova slika —Santa Casilda— taj majstor Goya, sudski službenik, naređuje učeniku Marti da ga falsifikuje i da kusur Francuzima kako original ne bi napustio Španiju. U ovoj avanturi ona se nalazi u zaklonu od svoje braće, Mercedesa i Salvadora Velardea.
Ideja je proizašla iz istorije same slike. Nestao je 1808. iz Hospital de la Sangre u Sevilji — zajedno sa svojim drugovima, iako nije bilo vijesti o njima — i o tome se više nije čulo sve do 1814. godine, godine kada su službenici ušli u madridsku palatu da inventarišu šta je bilo Francuzi su ga odnijeli i pojavio se u dimnjačarskoj sobi. Ali okvir je izgubio četiri inča u širini u avanturi. Seme je posejano.
- ZA:Možete se vratiti na prvu knjigu koju ste pročitali? A prva priča koju ste napisali?
EB: Bio sam veoma mlad, ali se savršeno sećam: Celia šta ona kaže, od Elena Fortun.
Što se tiče prve stvari koju sam napisao je Napad na Cartagenu de Indias. Nisam ranije ništa pisao, ni priče ni priče; u stvari, ne znam kako da ih napišem, oni imaju drugu tehniku. Ni ja nisam osjećao potrebu. piši, ovo je bilo a kasno pozivanje. Međutim, bio sam i jesam veliki čitalac: imam mnogo sati i mnogo romana iza leđa.
- AL: Glavni pisac? Možete odabrati više od jednog i svih doba.
EB: Nema. Bilo bi nemoguće da navedem jednog. Mnogo je onih koji su ostavili trag u duši. Ali mogu spomenuti dva klasika: Quevedo i Oscar Wilde, istovremeno satiričan, buntovan i velike domišljatosti, ali, ako znate čitati izvan riječi, velike osjetljivosti i sposobnosti zapažanja. Uvijek otkrijem nešto novo.
- AL: Kojeg biste lika u knjizi voljeli upoznati i stvoriti?
EB: Pa, vidi, ja to mislim Alonso quijano, Gospod Darcy, broj od Montecristo i Don Huan tenorio oni su nezaboravni. Oni su napravili istoriju a da nisu istorijski, dobar paradoks.
- AL: Da li imate neke posebne navike ili navike kada je u pitanju pisanje ili čitanje?
EB: Kad čitam, provjeru mjesta ili događaja na koje se roman odnosi; uključujući biografiju autora. Mislim da je bitno poznavati autora da razumeju njegov rad i obrnuto, kao i koliko ima istine. Iz tog razloga držim otvorenu web stranicu sa puno dodatnih informacija o mojim romanima, za one koji žele znati više.
U času pisanja, nijedan vredan pažnje. Pretpostavljam da će se to dogoditi svim piscima kada su usred stvaranja: likovi skaču kroz um i guranje da izađete, ideje, razgovore koje vode dok kuhate, tuširate se ili kupujete. To je nešto neizbježno.
- AL: A vaše omiljeno mjesto i vrijeme za to?
EB: čitajte bilo kada, Ako mogu. Ne možete propustiti vrijeme noću: to je ritual bez kojeg ne mogu spavati.
para pišiJa sam sretan što ga imam habitación za mene. Što se tiče rasporeda, u toku dana, i sve dok imam više od sat vremena, inače, ne vredi se zadavati zadatku.
- AL: Postoje li drugi žanrovi koji ti se sviđaju?
EB: Svi. Ali neki više od drugih. Istaknuo bih istorijski, el romantičan, el policija i jedan misterija.
- Šta sad čitaš? A pisanje?
EB: Ne znam da li želite da znate jer sam usred dokumentacije da započnem svoj novi roman: Canovas, od Benita Péreza Galdosa. Ali dobro, poslednji roman, tačnije esej, Stopama Jane Austen, koju mi je posvetio Espido freire u Ubedi, kada mi je dao nagradu za najbolji istorijski roman, a ja nisam imao vremena da ga pročitam. Samo sam poneo mnogo knjiga. Ako se usudiš da odeš u Úbedu na dane kada se održava takmičenje, ponesi dobar novac, jer je iskušenje ogromno. A onda dolazi žaljenje što više nisam kupio.
- AL: Što mislite kako je izdavačka scena i šta je odlučilo da pokušate da objavite?
EB: Izdavač je kompanija, a kao kompanija je kao i ostale španske kompanije: treperi. Ako ovome dodamo i gubitak čitalaca zbog niskog kvaliteta obrazovanja, jer to nije kompanija koja obećava budućnost. Kladili su se na sigurno, a ne na nova obećanja. Veoma je velika investicija dobiti stranca ispred, iako svi sanjamo da dobijemo na lutriji.
Odlučilo je šta su svi uradili: «A ako…»; ili "Već ga nemam."
- AL: Je li vam trenutak krize koji doživljavamo težak ili ćete moći zadržati nešto pozitivno za buduće priče?
EB: Pobjeda na X međunarodnom takmičenju historijskog romana “Ciudad de Úbeda” mi puno pomaže, i nadam se da ću nastaviti sa srećom u napredovanju moje književne karijere. Vjerujem u ono što pišem i nije me lako obeshrabriti. Čitaoci koji me kontaktiraju su gorivo za nastavak. S druge strane, Volim i uživam u pisanju. Da ne mogu da objavljujem, ipak bih nastavio. To je već dio mene.