Ovaj je post trebao otvoriti video zapis nekih mladih Kineza koji čitaju Don Kihota, ali nažalost video je uklonjen. Dakle, ovo od agencije EFE o čitanju Don Kihota u Rimu vrijedi ilustrirati ono što želim reći.
Nismo iznenađeni što se Cervantesovo djelo čita u Evropi ili Americi, čak i na Bliskom Istoku i Magrebu. Ali ... dokle je stigao Don Quijote u svom slabašnom Rocinanteu? Pa, čak je i Kina došla lik viteza tužnog.
Prije četiri godine radio sam u biblioteci Instituta Cervantes u Pekingu, kad mi je jednog popodneva, malo prije zatvaranja, stariji čovjek pokazao knjigu. Bilo je to jedno od prvih izdanja Don Kihota koje je tiskano u Kini za vrijeme Maoa, a istina je da je bilo stvarno znatiželjno vidjeti našeg ludog viteza između kineskih znakova.
Treba napomenuti da je Don Kihot u Kinu stigao tek 1922. godine, preveden s engleskog jezika pod naslovom moxiazhuan (Biografija ludog gospodina), iako je objavljen samo prvi dio, jer do 40-ih kineski učenjaci nisu znali za postojanje drugog dijela.
Nakon što je Mao 1949. osnovao novu Kinu, vlada je pridavala veliki značaj kulturnom razvoju i 1955. kineska vlada proslavila je 350. godišnjicu objavljivanja Don Kihota, zbog čega je objavljen cjelovit prijevod.
Međutim, tek 1995. godine hispanist Dong Yansheng prvi ga je put preveo u cijelosti i direktno sa španskog na mandarinski kineski.
Zanimljivosti teškog prevoda
Jedan od glavnih problema sa prevođenjem upravo su kulturološke razlike među zemljama. Tako da moramo Planina duše, jedna od najnovijih prekretnica u kineskoj literaturi, uzbudljivo je štivo na svom maternjem jeziku, ali kada se prevede na španski postane dosadno i sporo. Ili sam barem siguran.
Prevođenje je težak zadatak, a raditi ga s Don Quijoteom nije bio lak zadatak. Međutim, kako je rekao prevodilac Dong Yansheng:
Problem se rješava pomoću riječi s približnom referencom. Na primjer, haljina i kalza, odjevni predmeti koji uopće ne postoje u modernoj Španjolskoj, ali uvijek je moguće pronaći nazive koji služe kao odjevni predmet bez gumba koji u prvom slučaju pokriva trup tijela i na dvije povezane tkanine cijevi nekako čvrsto umotaju noge u drugu. Ili izmišljanje novih riječi, što se lako može učiniti na kineskom, koji je fleksibilan jezik s riječima od nekoliko slogova.
Iako prepoznaje da je najteže u slučaju Cervantesa biti sposoban prenijeti u kineskoj verziji osebujni ritam Cervantesove proze, s laganim baroknim zracima i punim sinonima.
Slučaj ili slutnja? Barem znatiželjan
Ako otvorite Quijote za drugi dio i počinjete čitati Posveta grofu Lemosu, neće vam trebati puno vremena da vidite sljedeće u prvom pasusu:
A onaj koji je pokazao da ga najviše želi bio je veliki car Kine, jer će na kineskom jeziku biti mjesec dana da mi je napisao svoje pismo, tražeći ili bolje rečeno moleći me da mu ga pošaljem, jer želio je osnovati školu u kojoj bi se mogao čitati kastiljski jezik i želio je da knjigu čita Don Quijote. Uz to mi je rekao da ću ja biti rektor takve škole.
Smisao za humor Miguela de Cervantesa vidljiv je iz posveta u oba dijela, ali u ovom je slučaju još uvijek znatiželjno vidjeti da je pet stoljeća nakon ove šale, Kihot je jedno od 30 obaveznih čitanja za kineske srednjoškolce i da zaista postoji španski nastavni centar Instituto Cervantes sa sjedištem u Pekingu.
I to je tako, iako je kasno, velika kineska civilizacija pala, predala se idealizmu, smislu za humor i čistom osjećaju za pravdu i dobrotu koje je pokazivao naš najslavniji gospodin.
- Ilustracija Manel Ollé, sinolog sa Univerziteta Pompeu Fabra.